Ako kompanije u energetskom sektoru predstavljaju kičmu države, onda, kako to kažu brojke u poslovanju, ova kičma ima “povrijeđene” pršljenove, pa će oporavak biti trajan i bolan. Istorijski minusi u poslovanju, zapošljavanje do mjere da se moraju “zakupiti prostori i dodati namještaj da bi svi imali gdje sjesti” samo su neke od stavki na koje ukazuju brojke.
Član Predsjedništva SDP Mirko Stanić u razgovoru za CdM iznosi brojke koje zabrinjavaju, ali i upozorava da tu ima posla za tužilačke organe.
Podvlači kako nije bilo tako daleko kad nas je vrh EPCG uvjeravao da je zlatno doba energetike tu pred nama, nego “neznaveni” ne vidimo šumu od drveta.
“Ali kad su u pitanju brojevi, onda je najlakše da polemiku kako se vodi grupacija vodimo uz njihovu pomoć iz prostog razloga što brojevi ne pričaju. A što ne priča – ne umije ni da laže”, ističe.
Tako su činjenice redom:
“Da je EPCG završila godinu sa samo 4,5 miliona profita, čak 10 puta manje od godine ranije. Samo u tri godine prije dolaska “avgustovaca” profit grupacije je bio – 100 miliona eura. Zanimljivo je da je EPCG Vladu krajem septembra informirmisala “da će do kraja godine imati profit od 51,4 miliona eura”, bazirajući to na očekivanju kiše, koja je stvarno i padala u periodu novembar -decembar do te mjere da je dnevni izvoz bio preko 2,5 miliona eura. Ali očigledno, niz veoma spornih, sumnjivih, netransparentnih poslova je doveo do toga da profit umjesto 50 miliona bude samo 4,5 miliona”, navodi Stanić.
Upozorava da je na preko 517 miliona prihoda, dobit ispod jedan odsto.
“CEDIS je ostvario istorijski minus od čak 11,8 miliona eura, ali je povećao broj radnika za skoro 200 (bez ugovora o djelu) i sad ima 1.623 zaposlena. Prije “oslobođenja” 2020. godine bilo ih je 924. Jasno je da ovakav javašluk, partijsko zapošljavanje, gomilanje desetina miliona eura gubitaka mora biti predmet istrage SDT”, dodaje.
Da tu nije kraj, Stanić napominje kako troškovi zarada u kompaniji rastu enormno – samo u Rudniku uglja Pljevlja su porasli sa 9,5 na 14,5 miliona eura, preko 50 odsto za godinu dana!
Kako podvlači Stanić, ovaj rast u vremenu stabilizacije cijena električne energije ne bi izdržale ni kompanije poput Tesle ili Apple-a, pa neće ni Rudnik sa svojim kadrovskim potencijalom.
Kada govorimo o kompaniji Solar EPCG koja je trebalo da bude novo tehnološko čudo, ona proizvodi – gubitke.
“Prihodi kompanije nijesu dovoljni ni da pokriju plate skoro 320 zaposlenih (toliko je radilo u KAP-u kad je izvozio po 100 miliona godišnje), odnosno prihodi su bili 2,9 miliona, a rashodi 5,1, čime je ostvaren gubitak od 2,2 miliona. Postavljeno je ukupno oko 450 solarnih panela, što će reći da je jedan radnik postavljao po jedan solarni panel – za godinu dana. Ko god ima dodira sa kompanijama koje se bave sličnim poslovima zna da je ovo toliko slab učinak, da preduzeće u budućnosti nema perspektivu, uz ovako malu produktivnosti, ovaj menadžment i ovoliki broj radnika”, objašnjava sagovornik CdM-a.
Prema Stanićevim riječima, ono što ne dolazi do crnogorske javnosti je činjenica da su kompanije iz oblasti energetike ostvarile stotine milijardi eura profita tokom prošle godine, koja je za mnoge bila najuspješnija od kad postoje, do te mjere da su vlade pojedinih zemalja uvele dodatne poreze na profit koji su ostvarile kako bi obezbijedile sredstva za potrošače, zelenu tranziciju ili prosto pripunile budžet.
“U isto to vrijeme, EPCG kao vodeća kompanije prijavljuje 10 puta manji profit, uz PR tesktove o profitima u prvom kvartalu ili izvozu u januaru i februaru. Godina, ipak, traje 12 mjeseci i u okviru godine se sabiraju svi rezultatu i “rekordni” u izvozu, ali i promašaju kad se kilovati iz akumulacija prodaju po značajno nižoj cijeni po kojoj se kasnije uvoze, ili kad se zaposle stotine nepotrebnih partijskih “vojnika” kako bi se zadovoljili stranački apetiti ili kad se potroši 20 miliona eura na kupovinu kompanije, pa onda piše biznis plan “s prstom na čelu””, navodi on.
Stanić navodi da energetska nazavisnost i energetski sektor predstavlju kičmu svake države.
“Prošle godine smo vidjeli kako se ta kičma povinuje raznim interesima, koji su sve samo ne državni, barem ne ove države. Zbog toga nam je potrebna ozbiljna analiza, ali i rad odgovarajućih državnih organa koji bi se morali pozabaviti određenim segmentima poslovanja grupacij, prije nego što cijenu nesposobnosti i nerada platimo svi mi, građani Crne Gore”, zaključuje Stanić u razgovoru za CdM.