NEMA VIŠE GLEDANJA U NEBO: Kolašin postaje centar planinskog turizma koji živi i zimi i ljeti

Noćna mora ugostitelja Kolašina – novogodišnji praznici bez snijega, polako počinje da blijedi, što je pokazala i ovogodišnja situacija kada su praznike obilježile proljećne temperature, a gostiju u gradu nije nedostajalo, posebno u hotelskom smještaju.

Da Kolašin polako prerasta u centar planinskog turizma od koga će koristi imati svi, pokazuje investicioni bum u gradu. Trenutno se gradi oko desetak hotela od kojih je većina ušla u program ekonomskog državljanstva, što znači i goste veće platežne moći. Uporedo sa tim, završava se projekat osnježavanja ski staza, pa Kolašinci više neće morati da gledaju u nebo i nadaju se snijegu. Oko 2.500 apartmana sa 5.000 kreveta koliko će biti spremno već od iduće sezone, Kolašinu će omogućiti da se više ne oslanja dominantno na zimsku sezonu, iako je i ljetnja u ovom gradu već bila u začecima, a zamah je dobila otvaranjem prve dionice auto-puta.

Izgradnja hotela visoke kategorije neminovno će dovesti turiste veće platežne moći bez obzira na godišnje doba. Jer je planinski turizam, po definiciji, najtipičniji i najmasovniji oblik kontinentalnog turizma, sa dvije kvalitetne sezone-zimskom i ljetnjom. Ovi vidovi turizma na planinama, prije svega u umjerenim i suptropskim geografskim širinama, određeni su povoljnijim klimatskim uslovima u odnosu na gradska naselja kao turističke disperzive.

Iako ga mnogi po navici porede isključivo sa snijegom, skijanjem i zimom, planinski turizam je mnogo više od toga. Planine su pravi kompeksi prirodno – turističkih vrijednosti uz dominantno rekreativne sadržaje i tokom zime i ljeta ali i drugih godišnjih doba.

Crna Gora se posljednih decenija razvijala kao turistička destinacija sa naglaskom na primorskom dijelu. Prvi moderni planinski hotel napravljen je 2005. godine rekonstrukcijom hotela Bjelasica u Bjanku, što je bio početak uobličavanja Kolašina u grad planinskog turizma. Problem su bile konekcije – pa i kad je bilo snijega, putevi su bili loši, a kad ga nije bilo, posjećenost je bila. Danas je situacija mnogo drugačija – Kolašin živi i ljeti i zimi,  a od otvaranja prve dionice auto -puta, svi u ovom gradu su na dobitku. Cijene nekretnina značajno su porasle, ulaganja su ogromna, a zadovoljni su i ugostitelji, mala i mikro preduzeća. Rastući trend ulaganja u ovaj grad, garantovaće dobru posjećenost u obje sezone, što ima multiplikativne efekte na sve – povećanje zaposlenosti, ponude, razvoj organske poljoprivrede i dostupnost tržišta. Jasne su koristi za lokalnu upravu, ali čitavu državu koja će da ubira značajne prihode bez većih ulaganja.

Za razliku od primorskog turizma, planinski karakteriše duži boravak gostiju. Zato se razvoj planinskog turizma fokusira na veoma atraktivne planine koje svojim sadržajima stimulišu duži boravak ili se nalaze u neposrednoj blizini gradskih naselja, što je povoljno za razvoj izletničkog turizma. Zbog toga je Kolašin idealno podneblje za ovaj vid turizma- nalazi se na 954 metra nadmorske visine a zbog svoje povoljne klime svrstava se u vazdušne banje. Sa svih strana je okružen planinama, a pored njega protiče i uvijek nemirna rijeka Tara kao i Morača. Posebnu atrakciju za turiste, predstavlja Biogradsko jezero koje se nalazi u Nacionalnom parku „Biogradska gora“ koja je jedna od tri očuvane prašume u Evropi.

Naravno, najznačajnija sezona u planinskom turizmu jeste zimska, ali i ti trendovi u svijetu se polako pomjeraju. Kao što se i na primorju turisti ne odmaraju samo ljeti, što se posebno pokazalo ove godine, tako i planine postaju sve popularnije destinacije tokom vrelih mjeseci.

Debljina i trajanje sniježnog pokrivača kao nekada najznačajnijeg elementa za određivanje stepena kvaliteta planinskih centara sa klimatskim promjenama i vještačkim osnježavanjem, nijesu više dominantno mjerilo. Prateći sadržaji i kvalitet ponude je ono što rangira i najbolje svjetske planinske destinacije, a Kolašin će, uz intenzivne investicije u hotelske kapacitete, sasvim je izvjesno, već od sljedeće sezone imati konkurentnu ponudu koja će privući turiste iz čitavog svijeta.

Jer bez investiranja u ponudu i hotelske smještaje, nema ni turizma, ni zimskog ni ljetnjeg. Da investitore nije lako privući, svjedoči i primjer Mojkovca i Bijelog Polja, koji imaju skijališta Žarski i Cmiljača, ali nemaju hotela. U Mojkovcu je, prostornim planom, predviđena izgradnja 14 hotela, ali nema interesovanja investitora, pa se trenutno ne gradi ni jedan. Da bi omogućili multiplikativne efekte, hoteli i skijališta moraju da se razvijaju uporedo, kako bi se omogućio dovoljan broj gostiju za vraćanje investicije u žičare i ski liftove.

Jer skijanje je skup sport – žičare i ski liftovi koštaju više miliona eura, a to nije sve – potrebno je i njihovo održavanje, napajanje električnom energijom, vještačko osnježavanje… Sve ovo traži angažovanje značajne radne snage što povećava troškove koja skijališta bez gostiju ne mogu da nadomjeste. Iako mnogima u Crnoj Gori danas zvuči paradoksalno, ali najveće profite, dakle ne obrt sredstava već profite, poznati svjetski ski centri imaju u ljetnjem periodu, jer su im i troškovi mnogo manji.

Ljudi kratko pamte, pa su mnogi zaboravili da je Kolašin počeo da se razvija još prije 15-tak godina da bi danas bio centar investicionog buma. Za to je bio potreban ogroman trud, vrijeme i novac – od angažovanja najboljih planera, uobličavanja ski staza, pa sve do formiranja novih sadražaja. To je rezultiralo da se danas ovaj grad smatra jednim od najperspektivnijih u regionu, koji se više neće oslanjati na skijaše iz Crne Gore već turiste iz čitavog svijeta visoke platežne moći – kako ljubitelje skijanja tako i onih željnih prirodnoh bogatstava kojih ovom gradu ne nedostaje.

L.P.Đ.