Kačamak revolucija

Hljeba i igara ili, u crnogorskoj verziji, kačamaka i društvenih mreža, tek manipulacija ostaje ista samo se tehnike mijenjaju. Da je to tako potvrdio je i nedavni slučaj “kačamak” poznat i pod nazivima “popara” “priganice” i drugim varijantama, kako ih nazvaše po društvenim mrežama, “jeftine”, “sirotinjske”  hrane od malo brašna, krompira i sira!

Sve je počelo kada je Ski rizort Kolasin 1450 poslao jelovnike kod štampara Borisa Bulatovića u Bulatović Print u Kolašinu. Štampar Boris je odmah ugrabio da cjenovnike proslijedi svom prezimenjaku Darku, da se malo narodski rečeno, ćosaju. Darku Bulatoviću očigledno nije bilo smiješno što neki vlasnik restorana u SVOM objektu određuje cijene! I kako se neko, u “sirotinjskom” Kolašinu usudio da stavi cijenu od 30 eura za još “sirotinjskiji” kačamak! Kao da je teško posaditi krompir i pšenicu, držati stoku, musti, variti, siriti? Pa nije to brancin koji slobodno pliva morem dok ga u koči ne pokupi kakav ribolovac!

Revolucije počinju nizom slučajnih okolnosti, pa i ova. Nije to rezultat dubokih promišljanja najumnijih ljudi, već splet događaja koji zadiru u prava masa. Kada je Darko postavio umni post uz prigodnu kletvu i psovku, jer kako drugačije da se obrati Kolašincima, nastao je domino efekat. Neupućeni bi pomislio da sva Crna Gora i region dolazi u Kolašin da skija, jede i pije jer su svi imali mišljenje na ovu, kako je RTCG nazvao ”goruću temu”. Najviše oni koji u životu nijesu posadili cvijet, držali mačku ni sjeli na sanke. Šerovalo se i repostovalo, fejvovalo, lajkovalo i dislajkovalo. I staro i mlado, ljevica i desnica, sjever i jug. I još jednom se podijeli inače razjedinjena  crnogorska društvena scena, ali čini se nikad jače. Jer kačamak sa Bjelasice je od vitalnog značaja za funkcionisanje države i društva u cjelini. Nije se tako narod uznemirio ni kada su ugašeni Montenegro eirlajns i KAP. Kada je EPCG bacila 20 miliona narodnih para na kupovinu propale Željezare, ili pet miliona eura na šestosjed koji čami po skladištima. Ništa ne dotakne prosječnog građanina kao dobro prejedanje za malo para.

NOSIOCI REVOLUCIONARNE MISLI

Tako krenu kačamak revolucija, uz udarne pesnice – štampara Bulatovića i njegovog prezimenjaka, Darka, inače prodavca ”hondi”, koje je najskuplje auto na tržištu u svojoj klasi. Svoju priliku da zablista jasno je vidio i Srđan Simović, glavni inspektor rada, koji, kad se već nije proslavio zavidnom poslovnom biografijom, vreba kako da uhvati svojih pet minuta slave. Jer na poziciju glavnog inspektora rada je došao bez iskustva u ovoj oblasti, preko političkih veza, a neki kažu i komšijskim sa Dritanom Abazovićem. Kako je već svima jasno da je URA-šima milija fotelja od svega, Simović se odlučio da djeluje, ne bi li nove vlasti uvidjele njegovu vrijednost i radnu etiku i odlučnost da djeluje za “narod”. Tako šalje inspekciju u Kolašin, jer je to poznato “leglo” nezakonitih radnji! Kakvo Primorje, kakav Porto i Budva! Sve je to sitno za kolašinske kafedžije – kršitelje zakona i pravila inspekcijskog nadzora! Njih treba dobro kazniti za primjer. Najviše od svih naravno Ski rizort Kolašin. Zadovoljan, dao je i izjavu direktno u kamere Javnog servisa RTVCG. Jer poznato je da svuda gdje je javni interes ugrožen tu je i javni servis. Tako su kletve i psovke prodavca Hondi zbog kačamaka probudile građansku svijest i inspekcijski aktivizam.

Trojac Bulatović- Bulatović- Simović će ostati upamćeni kao inicijatori kačamak revolucije, podržani od strane RTCG! Istorija će pisati slavne redove o herojstvu ova tri građanina, koji su spasili narod od kačamaka. Niko više nikada neće prodavati poparu kao crnogorski specijalitet već kao sirotinjsku hranu koja ne zaslužuje ni da se prodaje već poklanja svakome ko slučajno naleti u Kolašin.

PRIMITIVIZAM I ELITIZAM

Tako se udružio primitivizam pojedinaca sa nezajažljivim ambicijama inspektora i tabloidnom populizmom medija. Kao da su se takmičili ko će više da omalovaži Kolašin i tradicionalna crnogorska jela, jer šta su Crnogorci mogli da jedu osim hranu za sirotinju? I ako je porcija kačamaka za troje 30 eura, možda će Kolašinci moći da žive od svog rada, pa se više neće “spuštati” u Podgoricu da nadniče za minimalac, a da im se sprdaju borci za prava kačamaka da bude jeftin i seljački. Kako će sada pojedinci da izigravaju elitu po Budvi i Tivtu gdje plaćaju 300 grama brancina 40 eura, ili rižoto sa morskim plodovima nešto manje? Kako će ostatak naroda prepoznati da su oni elita ako i “seljaci” sa Bjelasice plaćaju kačamak 30 eura. Jer brancin pliva morem što je “fensi”, a sir i skorup se pravi po selima i planinama, od krava i ovaca, i šta tu ima skupo i moderno? Kako onda izigravati elitu po Portu uz kuglu sladoleda od 10 eura?

L.P.Đ.