DOK KLINIČKI CENTAR PUNI NOVINSKE STUPCE AFERAMA: Medicinski direktor KCCG Zoran Terzić prima blizu 5.000 eura mjesečno

Medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore Zoran Terzić mjesečno u ovoj ustanovi prima 4.991,03 eura po raznim osnovama, navedeno je u njegovom platnom spisku. Terzić ima startni osnov od 63 eura, za redovan rad prima 1.968,30 eura, za korekciju Plate 106,50 a pripravnost 231,72 eura. Pored toga za dežurstvo od 16 sati kešira 174,96 eura a dežurstvo od 24 sata dodatnih 262,44 eura.

Terzić prima naknadu od 135,85 eura, za doktorat još 127,81 euro, a za subspecijalizaciju 106,51 euro. Pored navedenog, za prekovremeni rad je inkasirao 596,85 eura, a za dopunski rad 352,94 eura. I tu spisku nije kraj. U medicinskom odboru je primio 460,09 eura a za mentorstvo 109,80 eura. Na sve ovo, Terzić je dobio i stimulaciju od 295,25 eura. Ukupno 4.991,03.

Ovakvih zarada se ne bi zastidjeti ni ljekari u mnogo razvijenijim državama svijeta, a da li je naše ljekare u uslovima u kojima se nalazi zdravstvo u Crnoj Gori stid da primaju ovolike mjesečne apanaže, jasno je iz navedenih stavki. Naknade za prekovremeni rad, dvije vrste dežurstava, doktorate, subspecijalizacije i na sve to dodatni stimulansi, prevazilaze budžete najboljih svjetskih bolnica.

O stanju u zdravstvenom sistemu Crne Gore svakodnevno se piše, a katastrofalni uslovi u Kliničkom centru Crne Gore česta su tema medijskih interesovanja, ali i pritužbi građana. Nažalost, i sa smrtnim ishodima.

U Kliničkom centru se sve češće kao krivac za ovakvo stanje spominje direktorica Ljiljana Radulović koja je na ovu funkciju došla po partijskom ključu kao kćerka Branka Radulovića bivšeg poslanika Demokrstskog fronta. Portal Aktuelno je pisao o svim uhljebljenjima članova porodice Branka Radulovića na štetu budžeta države. I zaista, od dolaska na čelno mjesto u Kliničkom centru, afere se samo nižu kao i optužbe za direktorovanje po sistemu “zavadi pa vladaj”.

Ljiljana Radulović je, da podsjetimo, postala direktorica Kliničkog centra Crne Gore, najveće zdravstvene ustanove u državi, nakon 30. avgusta 2020. godine. To je bilo jedno od prvih imenovanja nove vlasti u skladu sa partijskim rasporedom mjesta „po dubini“. I ne samo partijskih, kako je pokazalo iskustvo, već u prvom redu familijarnih zapošljavanja. O trenutnom stanju u Kliničkom centru najbolje svjedoče brojni građani koji se gotovo na dnevnom nivou obraćaju medijima i nadležnim institucijama na tretman u ovoj ustanovi. Najbolji ljekari napuštaju Klinički centar, a situaciju u KCCG najbolje je opisao predsjednik Sindikata slobodnih radnika KCCG-a, Željko Milićević:

“Nepotizam, kumovske veze i esnafske veze uništavaju najveću zdravstvenu ustanovu, tako da slobodno možemo da konstatujemo da stanje u KCCG-u nikada nije bilo gore”, ukazao je Milićević.

I dok za građane i sindikalce stanje u Kliničkom centru nikada nije bilo gore, pojedincima poput Terzića je očigledno svanulo.

L.P.Đ.