Krajem decembra, The New York Times je tužio OpenAI i njegovog bliskog saradnika i investitora, Microsoft, zbog navodnog kršenja zakona o autorskim pravima obučavanjem generativnih AI modela na Timesovom sadržaju. OpenAI je odgovorio – što nije iznenađujuće – da je tužba The Timesa neosnovana.
U pismu objavljenom a zvaničnom blogu OpenAI, kompanija ponavlja svoj stav da je obuka AI modela koristeći javno dostupne podatke sa weba – uključujući članke poput The Timesa – poštena upotreba. Drugim riječima, u stvaranju generativnih sistema vještačke inteligencije kao što su GPT-4 i DALL-E 3, koji „uče“ iz miliona milijardi primjera umjetničkih dijela, e-knjiga, eseja i još mnogo toga da bi generisali tekst i slike nalik ljudima, OpenAI vjeruje da nije obavezna da licencira ili na drugi način plaća za primjere — čak i ako zarađuje od tih modela.
„Smatramo ovaj princip fer prema kreatorima, neophodan za inovatore i kritičan za konkurentnost SAD“, piše OpenAI.
OpenAI se takođe bavi regurgitacijom slova, fenomenom gdje generativni AI modeli izbacuju podatke o obuci doslovno (ili skoro doslovce) kada se to od njih zatraži – na primjer, generišući fotografiju koja je identična onoj koju je snimio poznati fotograf.
OpenAI tvrdi da je manja vjerovatnoća da će se regurgitacija pojaviti sa podacima o obuci iz jednog izvora – na primer, The New York Times – i stavlja teret na korisnike da se „ponašaju odgovorno“ i izbjegavaju namjerno podsticanje svojih modela da regurgitiraju.
Odgovor OpenAI dolazi kada debata o autorskim pravima oko generativne vještačke inteligencije dostiže groznicu.
U dijelu objavljenom ove nedjelje u IEEE Spectrumu, istaknuti kritičar vještačke inteligencije Gary Marcus i Reid Southen, umjetnik vizuelnih efekata, pokazuju kako sistemi vještačke inteligencije uključujući DALL-E 3 izbacuju podatke čak i kada to nisu izričito upitani. Marcus i Sauthen, u stvari, upućuju na tužbu The New York Times-a u svom dijelu, napominjući da je The Times uspeo da izazove „plagijatorske” odgovore od OpenAI modela jednostavnim davanjem prvih nekoliko riječi iz priče iz Timesa.
Tajms je samo posljednji nosilac autorskih prava koji je tužio OpenAI zbog onoga što vjeruje da predstavlja jasno kršenje zakona o intelektualnoj svojini.
U odvojenoj tužbi, hiljade pisaca, uključujući Jonathan Franzena and John Grishama, tvrde da je OpenAI njihov rad dobio kao podatke za obuku bez njihove dozvole ili znanja. Nekoliko programera vodi tužbu protiv Microsofta, OpenAI i GitHub-a zbog Copilot-a, alata za generisanje koda koji pokreće vještačka inteligencija, za koji tužioci kažu da je razvijen korišćenjem njihovog koda zaštićenog IP-om.
Neke novinske kuće, umjesto da se bore protiv generativnih prodavaca vještačke inteligencije na sudu, odlučile su da potpišu ugovore o licenciranju sa njima. Associated Press je u julu sklopio ugovor sa OpenAI, a Axel Springer, njemački izdavač koji posjeduje Politico i Business Insider, učinio je isto ovog mjeseca.
Ali isplate su obično prilično male. Prema The Information, OpenAI – čiji se godišnji prihod navodno kreće oko 1,6 milijardi dolara – nudi između 1 milion i 5 miliona dolara godišnje za licenciranje novinskih članaka zaštićenih autorskim pravima za obuku svojih AI modela.
Donedavno, The New York Times je takođe bio u razgovorima sa OpenAI-om o uspostavljanju „visoke vrednosti“ partnerstva koje uključuje „prikaz u realnom vremenu“ svog brenda u ChatGPT-u, OpenAI-jevom četbotu koji pokreće AI. Ali diskusije su prekinute sredinom decembra, navodi OpenAI.
Javnost bi mogla biti na strani izdavača. Prema nedavnoj anketi nezavisnog istraživačkog centra The AI Policy Institute, kada su obaviješteni o detaljima tužbe New York Timesa protiv OpenAI, 59% ispitanika se složilo da kompanijama sa vještačkom inteligencijom ne bi trebalo dozvoliti da koriste sadržaj izdavača za obuku modela dok 70% je reklo da kompanije treba da nadoknade prodajnim mjestima ako žele da koriste materijale zaštićene autorskim pravima u obuci modela.