Žrtve ne smiju biti prepuštene same sebi, zlostavljane od nasilnika, nezaštićene od države, kazala je direktorica SOS telefona Podgorica Biljana Zeković.
“Još jedna žena je ubijena od strane partnera. Trudna žena je pretučena na smrt. Treća žrtva partnerskog zločina iz mržnje, u poslednjih par mjeseci”,navela je Zeković.
U svakom od tri femicida, pojašnjava ona, institucije su bile informisane, “a nijesu zaustavile partnersko zlostavljanje koje je trajalo, i nažalost eskaliralo ubistvima”.
“Zaštitni sistem države nije ni jednu od tri žrtve sačuvao. Kako i zašto nije niti jedan od tri zločinca zaustavljen su pitanja na koje još nemamo odgovor, a koje nam je država odavno dužna”, poručila je Zeković.
Od nadležnih tražimo, kako navodi, personalizaciju odgovornosti i preispitivanje postupanja, otvaranje spisa predmeta i imenovanje propusta.
“Javnost ima pravo da zna gdje su bili propusti, zašto i kako zločin nije zaustavljen. A mogao je, prije svega boljim sistemom rada policijskih i pravosudnih organa u otkrivanju nasilnika, sprječavanjem da se nasilje ponovi kažnjavanjem nasilnika drastičnim zatvorskim kaznama, boljom organizacijom pomoći svim preživjelim žrtvama porodičnog nasilja od strane sistema socijalne zaštite”, dodala je Zeković.
Ono što znamo je da ubistvima žena uvijek prethodi dugotrajno porodično nasilje, dodaje, “verbalno ponižavanje, fizičko povrjeđivanje, mučenje… i da se isto tako ubijaju na najsuroviji način”.
“Znamo i da veliki broj ubistava žena nije spriječen zbog izostanka blagovremene i efikasne reakcije institucija sistema, od neblagovremenog reagovanja na prijave nasilja, preko relativizacije opasnosti i nesagledavanja okolnosti koje ugrožavaju bezbjednost žrtve”, pojasnila je Zeković.
Umjesto “defanzivnog stanja” institucija zahtijeva sljedeće.
“Otkrivanjem propusta koji su se desili u prethodnim slučajevima, trebalo se doći do snažnijih mehanizama ranog otkrivanja porodičnog nasilja i njegovog prekidanja u početnoj fazi, kada je moguće još pomoći žrtvi i vratiti je u normalne tokove života. Zato, umjesto defanzivnog stanja institucija i službenika koji pate od nedostatka odgovornosti za nastale posljedice, tražimo preuzimanje odgovornosti za izgubljene živote žena”, dodala je Zeković.
Žrtve ne smiju biti prepuštene same sebi, napominje ona, “zlostavljane od nasilnika, nezaštićene od države”.
“Tražimo od: Vlade, Parlamenta, Odbora za ljudska prava i rodnu ravnopravnost, Ženskog kluba da ispitaju i objasne javnosti šta ne funkcioniše u sistemu koji je ovlašćen da štiti živote žena i djece. Ukoliko to izostane, žene u Crnoj Gori ostaju redovne mete mizogine i retrogradne kulture i prakse, a da Crna Gora nije ni trepnula da zaustavi zločin iz mržnje prema ženama”, zaključila je Zeković.