Vukotić: Preimenovanje ulica u Nikšiću direktan napad na antifašizam kao jedan od ugaonih kamena crnogorske nacije

„Lokalna vlast u Nikšiću, od samog početka vođenja grada, pokazala je sklonost ka revidiranju istorije i svojevoljnih interpretacija činjenica iz prošlosti. Tako da danas već, ne čudi ovaj pokušaj da se promijene nazivi dvije ulice u gradu pod Trebjesom“, ocijenio je za Portal Analitika istoričar Vukota Vukotić.

U skladu s tim tendencijama prekrajanja prošlosti, kako dodaje, treba i posmatrati odluku da baš Blagoje Jovović i knez Mihailo Obrenović ponesu ulicu u tom gradu.

„Neko realno utemeljenje u istoriji i relevantnosti za sam Nikšić, sigurno nema. Naime, Jovović, pripadnik četničkog pokreta iz Zagarača, i dugogodišnji emigrant, nema nikakvu vezu sa Nikšićem. Prema tome, davati naziv ulice ličnosti koja, bez ikakvog utemeljenja, samo po sopstvenom „priznanju“ ili ispovijesti da je baš on ubica ustaškog poglavnika Anta Pavelića, svakako nije dobra ni ispravna“, ističe Vukotić.

Rušenje antifašističke tradicije 

Sagovornik Analitike upozorava da se ovim činom u potpunosti i svjesno, ruši dugo građena antifašistička tradicija i Crne Gore i Nikšića.

„Jer u gradu jednog Ljuba Čupića, Save Kovačevića i mnogih drugih partizanskih boraca koji su iznijeli narodnooslobodilačku borbu protiv okupatora u Drugom svjetskom ratu, ne postoji razlog, pa ni to propovijedano „pomirenje“, da se njima uz rame može svrstati ličnost kao Blagoje Jovović“, izričit je Vukotić.

Što se tiče kneza Mihaila Obrenovića, Vukotić kaže da on zaista jeste velika ličnost u srpskoj istoriji, ali opet upitna je logika po kojoj može nositi ulicu u Nikšiću.

„Jedina konekcija njegova sa ovim gradom je da su 1864. godine delegati iz evropskog dijela Turske, među njima i nikšićki beg Mušović, peticijom molili kneza Mihaila da u slučaju propasti Osmanske carevine preuzme vlast, kako ne bi došli pod upravu knjaza Nikole i Crne Gore. Ipak, sve to je više kuriozitet diplomatije i nipošto nije razlog da mu se da ulica u gradu pod Trebjesom“, kaže Vukotić.

Upitan da li smatra da će Ministarstvo kulture i medija dati zeleno svijetlo za ovaj prijedlog, Vukotić kaže da je nemoguće predvidjeti kakvu će odluku taj resor donijeti.

„Ma koliko zabrana ovog čina bila utemeljena u zakonu, teško je reći da li će se time povesti Ministarstvo“, napominje Vukotić.

Prekrajanje istorije 

Sagovornik Analitike stava je da je antifašistička profilacija crnogorskog društva mnogo snažnija od jedne ovakve odluke.

„Posrijedi jeste prekrajanje istorije od strane lokalnih vlasti u Nikšiću. Cilj toga je uvesti novu interpretaciju činjenica i čitanje naše prošlosti, kako bi se pod parolom „pomirenja“ stvorila drugačija stvarnost u kojoj će sve biti izvrnuto. Stoga, ovo je direktan napad na jedan od ugaonih kamena crnogorske nacije i identiteta, a to je antifašizam i, ne znam zašto se to zaobilazi, pripadnosti Komunističkoj partiji Jugoslavije, koja je iznijela oslobodilački pokret u Drugom svjetskom ratu“, ističe Vukotić.

Na pitanje kako se oduprijeti okupaciji koju sprovode „oslobodioci“, Vukotić kaže da je osnovna stvar da pogledamo realne činjenice, jer tada, kako dodaje, sve ove nove interpretacije padaju u vodu.

„Dovoljno je reći „bobu bob, a popu pop“, narodski rečeno, pa sve dolazi na svoje mjesto“, ističe Vukotić.

Prema riječima našeg sagovornika, svi ovi pokušaji temelje se na pogrešnim i tendencioznim čitanjima istorije u malignom poduhvatu da nam se podrije budućnost.

„Stoga i ta lažna uravnilovka „pomirenja“, koja tobože ima za cilj da izbalansira duhove u državi, nije moguća. Naime, dok uporno optužuju drugu stranu da se bavi prošlošću, upravo su oni ti koji teže izvrtanjem činjenica uticati na istoriju i time prekrojiti stvarnost“, zaključuje Vukotić.