NVO Montenegro International saopštila je da je organizovala online tribinu pod nazivom „Triangulacija“ na kojoj su učestvovali Ante Prkačin, saborski zastupnik Domovinskog pokreta u Saboru Hrvatske, Bojan Jovanović, autor knjige „Ispovest kako smo ubili Boga“ i Danilo Brajović, koji je u ime MI bio domaćin i moderator tribine.
Njihovo saopštenje prenosimo u cjelosti.
Tema tribine je bila aktuelna situacija u Crnoj Gori i uloga Srpske pravoslavne crkve u regionu.
Danilo Brajović je na početku tribine podsjetio da je prema popisu iz 1981. godine u Crnoj Gori bilo svega 3% Srba, da bi 2011. ta cifra narasla na 30%, što se poklapa sa dolaskom Amfilohija Radovića na čelu SPC u Crnoj Gori.
Na pitanje kako danas izgleda Crna Gora sa pozicije iz regiona, Ante Prkačin je kazao da situacija u našoj zemlji izgleda jako zabrinjavajuće, pogotovo ako se uzme u obzir činjenica kako je Crna Gora povezana sa Bosnom i Hercegovinom i Republikom Srpskom, a zatim i sa Hrvatskom.
“Ovaj vaš problem sa SPC mora ući u Evropski parlament. Na sreću ušao je, ali je ušao za sada samo na mala vrata. U EU parlamentu se na sreću zna o čemu se radi. To nije nikakva borba u Crnoj Gori protiv crkve već borba protiv lopovluka jedne, samo formalno vjerske institucije, a zapravo paravojne i parapolitičke institucije”, kazao je Prkačin.
Da bi ilustrovao destruktivno djelovanje SPC on je uzeo za primjer situaciju u Hrvatskoj. On je ponovio ono što je kazao i u hrvatskom Saboru, da Hrvatska u zadnjih 100 godina nije imala podmuklijeg i upornijeg i težeg neprijatelja od 17.06.1920. godine kada je Aleksandar Karađorđević kreirao ovu vjersku organizaciju dekretom, nekanonski, potpuno suprotno pravoslavnom kanonu po kome granicu države prati i crkva.
“Da su Aleksandar i njegova svita bili istinski pravoslavci oni bi napravili pravoslavnu crkvu Kraljevine SHS. Nakon sramne Podgoričke skupštine ide se uništavati Crnogorska pravoslavna crkva priključivati je nekanonski Srpskoj crkvi. To se isto radi i sa Karlovačkom arhiepiskopijom i crkvama po Hrvatskoj, BiH itd. i nastaje nešto što pravoslavlje ne zna – nastaje Srpska pravoslavna crkva Kraljevine SHS”.
Prkačin je podsjetio da je u vrijeme predsjednika Ivice Račana potpisan pravno ništavni ugovor između Republike Hrvatske i tzv. Predsjednika episkopskog savjeta koji faktički ne postoji u Hrvatskoj kao takav.
“Srpska pravoslavna crkva ne postoji u Hrvatskoj iako je potpisnik ugovora. U evidenciji takvo nešto ne postoji. Mi u Hrvatskoj imamo pet eparhija SPC koje su sve vezane za Beograd, a nisu međusobno povezane u Hrvatskoj. To nije slučajno, jer da su one međusobno povezane, one bi bile automatski odvojene od Beograda i mogle bi tada imati svoj statut, Ustav ili bilo što drugo i tada bi mogle potpisati legalan ugovor sa hrvatskom državom i ne bi bilo moguć odliv kapitala iz Hrvatske za Beograd”.
On podsjeća da je još jedan bitan razlog zbog čega nije stvorena Hrvatska pravoslavna crkva radi toga jer je SPC zadnji nosilac velikosrpskog imperijalizma i ekspanzionizma.
“Oni nisu priznali hrvatsku državu, oni nisu priznali ni raspad Jugoslavije. Tako je i nesretni Porfirije jednom kazao da je on patrijarh Kraljevine SHS”, dodaje Prkačin.
Prema njegovim riječima, puno veće zlo je u Crnoj Gori jer smo graničnim vezama povezani sa Srbijom i problem CG treba rješavati bitno drugačije.
“Da se kratko vratim na istoriju. Kad su 1219. godine proglasili autokefalnost, ona im je osporena. U Crnoj Gori nisam još čuo da pominjete jedan jako bitan detalj. 1531. godine četiri patrijaršije pravoslavne – carigradska, aleksandrijska, jerusalimska i antiohijska šalju pismo Ohridskom arhiepiskopu u kome kažu da nikada nije postojala nikakva autokefalna srpska crkva. Kad idemo na Pećku patrijaršiju, u trenutku kad je obnovljena 1557. godine, sve je falsifikat, sve je krivotvorina. Prvi dokument u kome se spominje SPC u istoriji je onaj od 17.06.1920. godine kada dekretom Aleksandar Karađorđević ustanovljuje tu crkvu i na osnovu te prevare oni su u Hrvatskoj dobili ogromnu imovinu”, podsjeća Prkačin.
Brajović je podsjetio da do 1989/90. godine, kada se Amfilohije dovodi kao Mitropolit SPC u Crnoj Gori, Mitropolija crnogorsko primorska nije postojala, niti se kao takva gdje prethodno pominje.
“Interesantno je da kada vi proglašavate nezavisnost, to nekako prolazi, međutim kada dirate imovinu koju su oni nakon 1918, odnosno 1920. godine oteli onda gotovo počinje građanski rat u Crnoj Gori. Makedonija koja je imala snage, ona ih se riješila. Hrvatska ima snage ali nema pameti da ih se riješi, a vi u Crnoj Gori imate pameti ali vam treba podrška”, objašnjava Prkačin.
On je svoje obraćanje završio u optimističnom tonu, pozvavši sve ljude zdravog razuma da se uključe u ovaj problem, pri čemu je ukazao da je posebno bitna uloga predstavnika u Evropskom parlamentu dobro razumiju ovaj problem.
“Mislim da ne smijete spavati, kada to kažem mislim na crnogorske patriote, ali vrijeme radi za vas, što pokazuje i nervoza ovih nesretnika, jer i Evropa, a pogotovo SAD sve više razumiju suštinu problema”, kazao je Prkačin.
SPC MORA DA DOŽIVI VJERSKI I DRUŠTVENI DEBAKL
“Najveći problem jeste da je sjedište SPC u Srbiji koja nije ni demokratska niti država koja ide ka Evropi, već se radi o jednoj komunističkoj represivnoj državi koja je nažalost u zadnje tri decenije u čeljustima jednog sistema koji se non stop steže oko građana Srbije i koji ih polako guši. To se polako širi na region koji djeluje po sistemu “spojenih sudova”, tako da i mi u Srbiji, i vi u Crnoj Gori i Hrvatskoj moramo da vodimo ne odbrambeni, već jedan oslobodilački rat, jer se svi mi suočavamo sa jednom moći koja traži kompromitovanje religije”, kazao je Jovanović u svom obraćanju.
On je podsjetio, ako posmatramo istoriju SPC, naročito u zadnje tri decenije, da vidimo da tu vjersku organizaciju vode ljudi koji stalno koče razvoj i koji ne žele da se ide naprijed.
“Problem je bio poslije dugo popuštanja jer su sve države koje se suočavaju sa ovim problemom čekale da se taj problem riješi sam po sebi ili da ga riješi neko drugi. Onda smo ušli u jednu borbu sa ljudima koji su dobro naučeni od strane Udbe i od strane drugih službi da vode profiterske ratove i da žive patriotski samo kad treba da se izvuče neki interes, tako da sa tom organizacijom koja se zove SPC ne možete da vodite nikakav razgovor osim oko onoga što za njih nikada nije bilo sporno”, objašnjava Jovanović.
Jovanović podsjeća da je knjiga KAKO SMO UBILI BOGA, koja je za sada promovisana na Cetinju, u Los Anđelosu i u Beogradu, pokrenula jedan proces koji se više nikako ne može zaustaviti.
“Ta ustanova mora da doživi svoj vjerski i društveni debakl i SPC mora da prođe kroz jednu katarzu, jedno pedagoško osvješćenje. Nažalost, kao Srbin i kao pripadnik SPC mislim da će put tog osvješćenja nažalost trajati onoliko koliko je trajalo i trovanje te organizacije”, kazao je Jovanović.
On je podsjetio da SPC predstavlja najmračniji dio srpskog bića i da se radi o političkoj instituciji koja nema nikakve veze sa hrišćanskim poslanjem, već radi na negiranju tuđe državnosti, etničke, kulturne svake druge posebnosti naroda u drugim državama
“Niko nema pravo da nameće svoje mišljenje zarad neke vjerske organizacije jer to vodi u jednu vjersku diktaturu. Svaki čovjek može da ide u vjersku organizaciju u koju hoće i niko ne smije da nameće svoje vjersko mišljenje. Niko nema pravo da zarad jedne vjerske organizacije osporava drugu, jer vas to vodi u jednu vjersku diktaturu. Ne smije se dozvoliti da vam jedna ustanova kaže da ste manji vjernik ili da niste vjernik ako ne prihvatate njihovu diktaturu ili nametnuto mišljenje”, navodi Jovanović, čija knjiga je od nedavno dostupna i na engleskom jeziku na Amazonu.