Piše: Rajko Cerović
Ko danas može reći da Crna Gora nije u permanentnom građanskom ratu, posebno od trenutka nasilnog usvajanja nacrta temeljnog ugovora navodno države Crne Gore sa Crkvom Srbije – taj zaista nema nikakvog čula za realnost. Nije žestoki sukob građana koji su veselo proslavljali Dan državnosti svoje države u Nikšiću i njihovih otvorenih nacišovinističkih protivnika, koji su namjeravali da ih u tome spriječe, nikakav od tekuće crnogorske stvarnosti izolovani incident. To je samo jedan od sličnih događaja koji će se prečesto ponavljati sa tendencijom sve masovnijeg i sve militantnijeg sudara suprotstavljenih strana. To što do sada nije bilo pogibija i suviše krvavih tragova, u proteklim i od vlasti podsticanim sukobima, možemo zahvaliti slučaju ili božjoj promisli, a najmanje našem organizovanom i dovoljno samosvjesnom državnom i društvenom organizmu.
Postavimo jednostavno pitanje inspirisano samo najnovijim događajem iz Nikšića: policija je dobro znala da prisustvo došljaka takozvanog Tvrdoškog bratstva u Nikšiću, prije proslave Dana državnosti, nije bilo nimalo miroljubivo ili bezazleno. Mogla ih je upozoravajuće legitimisati i bar upozoriti da ne smiju tokom proslave praviti probleme. Ni govora: tvrdoški bratstvenici i drugi otvoreni neprijatelji crnogorske državnosti, okićeni zastavama druge države, što predstavlja u najmanju ruku postupak za krivičnu obradu, mirno su se koncentrisali kod manastira u više nego očiglednoj namjeri da pokušaju ne samo onemogućiti najavljenu proslavu, nego do kraja poniziti i oskrnaviti čin koji simbolizuje državni i nacionalni ponos ne samo Nikšića nego i čitave Crne Gore. Ko kaže da se sve nije događalo uz prećutnu dozvolu, (da li i saradnju policije?) taj otvoreno laže.
Što se dalje događa: policija dovoljno spremna i dovoljno opremljena da lako može spriječiti susret tvrdošana i njihovih nikšićkih i drugih pristalica sa učesnicima proslave na trgu, namjerno pravi slobodan koridor za nesmetani prolaz barjaktara druge države i neprijatelja svoje, do trga na kome se raduju prazniku mladi i stari, žene i djeca, prosto građani ponosni i na svoj praznik i ukupnu patriotsku i državnu tradiciju ovog sićušnog dijela svijeta koji se zove Crna Gora. Epilog sudara suprotstavljenih strana, nažalost, je poznat.
Postavimo još jedno pitanje: dragi građani Crne Gore, vi koji Crnu Goru doživljavate kao svoj dom, da li ste i dalje uvjereni da živite u svojoj državi, da vas dovoljno štite njeni organi bezbjednosti, da se slobodno možete kretati svojim zavičajnim stazama i radovati majskoj zori i najplavijem nebu na svijetu?
No, postavimo još jedno delikatno pitanje: da li prvi čovjek crnogorske ANB agencije, nedavno imenovani gospodin Kentera, smije predsjedniku Vlade, gospodinu Dritanu povjeriti podatak da je među službenicima crnogorske tajne policije uočio osobu koja potajno radi protivu svoje, a u interesu države Srbije? Kako, kad sve što o predsjedniku Vlade, gospodinu Abazoviću do sada znamo svodi se na njegovo beskrajno povjerenje u Crkvu Srbije, kao i ličnosti patrijarha Porfirija, ili osvjedočenog Dritanovog prijatelja i zaštitnika, gospodina Aleksandra Vučića? Hoće li gospodin Dritan odrješito reći gospodinu Kenteri da uočenog srpskog špijuna udalji iz službe?
Uostalom, ko može kazati da se poslije četvrtog i petog septembra pretprošle godine ili nasilnog ustoličenja mitropolita Crkve Srbije u Cetinjskom manastiru, Crna Gora ne nalazi u permanentnom građanskom ratu? Još se ne zna da li je i koliko policija u sukobu sa belvederskim demonstrantima prekoračila dozvoljenu mjeru ili da li je policajac Knežević, koji je držao na vezi bande kriminalaca spremnih da kidišu na mirne cetinjske demonstrante, suspendovan sa posla ili moguće nagrađen? Još se, uostalom, ne zna da li policija stoji uz državu Crnu Goru ili uz njene militantne negatore?
Da li će se kod prvog narednog pravoslavnog praznika ponovo pred Hramom Hristovog vaskrsenja u Podgorici, uz zastave sa četiri ocila, okupiti negatori države Crne Gore i njenog građanskog bića? Da li će otvorenom prijetnjom etničkim Crnogorcima ponovo biti zazivan, inače u vazduhu prisutni građanski rat? Da li će naša policija intervenisati u namjeri da rastjera militantne neprijatelje ove države ili će ih ohrabrivati u njihovoj rušilačkoj namjeri?
Ako eksperti Vijesti, koji iz broja u broj toga lista baljezgaju o crnogorskom nacionalizmu i (zamislite njegovom skretanju udesno?), budu tvrdili da je okupljanje pred manastirom, uz srpske zastave i nacionalističku ikonografiju, demokratska tekovina -neka objasne da li je Trinaestog jula 1941. godine naš narod ispravno ustao ili je demokratski trebalo da otrpi okupatora?