Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
Rat u Ukrajini je ušao u 375 dan. Politika koju sprovodi ruski agresor je politika straha, terora, zločina, pljačke, genocida, silovanja uništavanje svih materijalnih i kulturnih dobara. Milioni izbjeglica nalaze se van svoje domovine razasuti širom Evrope i svijeta egzodus i patnja, suze i krv, pepeo i prah da bi se nastavila samovolja jednog jedinog čovjeka i diktatora koji drugi jezik osim jezika oružja ne razumije. Takozvana denacifikacija Ukrajine, bila je samo paravan da se opravda okupacija Ukrajine. Sljičan metod su koristili i Hitler i Staljin u želji da pokažu tokom II Svjetskog rata ,,superiornost odabranih naroda. ” Šta zapravo Rusija želi? Koji cu njeni zaista ciljevi? Očigledna je želja za obnovom Moskovskog carstva i imperija koji je nekada postojao a bazirao se na politici krvi i tla. Takođe posrnula Rusija a sa njom i Ruska pravoslavna crkva kao vatreni podržavalac Putina želi slavu koje nema koja blijedi i koja predstavlja primjer neviđenog fašizma na tlu Evrope.
Cilj nije samo osvajanje Ukrajine, cilj Rusije je uništavanje svih suverenističkih i identitetskih postulata Ukrajine na čijim je temeljima izrasla Rusija kao mlađi brat iz Kijivske Rusi. Treba stvoriti novi model istorije po želji mračnog moskovskog lidera. No pored rata u Ukrajini i stalne prijetnje nukleranim oružjem, Rusija želi da i u državama u njenom neposrednom okruženju nametne svoju politiku i svoj stav. Ukrajinci se hrabro brane i odolijevaju imaju moćne saveznike koji im pružaju logističku podršku što je prirodno i očekivano jer Ukrajina predstavlja i branu nastupajućeg fašizma prema Evropi i to je veoma važno uvijek istaći. Pregovori o mogućnosti prekida rata i okupacije se nažalost ne naziru. Veliki diktator ne vidi i ne želi da čuje nikog osim samog sebe i svoje mračne sjenke koja na svom radnom stolu ima nekku novu mapu Evrope po svojoj volji i želji. No rat nije samo igra. Rat je mnogo surovosti, stradanja i žrtve u kome pobjednik može biti samo jedan a žrtve su mnoge. Ljudski životi nemaju cijenu a svaki dan se na stratištu Ukrajine umire u odbrani sopstvene slobode i nezavisnosti.
Postoje razlike identitetske, jezičke, vjerske, nacionalne, kulturološke između Rusa i Ukrajinaca što su razlike veće veći je i militantni fašizam Rusije koja želi da oblikuje svoj svijet i poglede na njega. Ne smijemo da ćutimo niti poruke i osude moraju da budu jasne. U toj igri ,,velikih i malih” stradaju nevini. Niko nezna što zapravo znači pogubnost rata kao onaj koga je u tom bezumnom pohodu Putina i njegovih trupa to doživio ili izgubio. Ginu i sinovi i očevi ali se brane plavo-zlatna zastava i beskrajna polja Ukrajine i ona je sveta jer je mnogo puta bila natopljenja krvlju onih koji su ginuli u odbrani svoje jedine domovine i države. Rusija je izgubila sebe i otišla na put s akog nema očigledno povratka a taj put ih vodi u poraz i ne samo u poraz onih vodi ka nekim novim stranicama istorije koja će biti ispisana mračnjaštvom pogubne politike rata i fašizma u kome nema milosti. Sve što je zamislio Putin a prije svega da svoju posrnulu naciju uzdigne na neki pijedastal žrtve ruši se pred njim kao kula od karata. Ideje kojima je želio da uzdigne sebe na ,,sveti tron” samo su farsa koja doživljava svoju kulminaciju. Topi se ,,velika” Rusija topi se nacional-šovinizam koji kao bauk kruži nad Evropom. Kada će se rat završiti nema pouzdanih naznaka ni pokazatelja ali onog dana kada počne Putinova agonija započeće i pad njegovog Moskovskog carstva kao simbola zla i nepravde kojim on za sada još uvijek suvereno vlada. Na međunarodnom diplomatskom planu pogubljeni ruski lideri bili su više nego poraženi u svakoj političkoj debati protiv briljantnih političkih predstavnika diplomatskog kora iz Ukrajine. Politika koju vodi zvanična Ukrajina na mđunarodnom planu i međunarodna aktivnost itekao nam pokazuju snagu Ukrajine. Žrtve su mnoge i biće ih još to je nažalost cijena SLOBODE koja se smiješi Ukrajini sa punim pravom.
SLAVA UKRAJINI SLAVA SVIM NJENIM SINOVIMA I ŠĆERIMA U BORBI ZA SLOBODU
Sve je tacno i dirljivo napisao gospodin Proročic, jedino mi nikako nije jasno kako onog iskompleksiranog monstruma( Putina, narvno) toliko Rusa , a i drugih njihovih prijatelja podržava.
Zar oni ne vide ko je nasilnik, a ko žrtva.