Sretene, i ja bih te u Spuž, pa ti viđi zašto

Piše: Slavko Mandić

Što je ovo, evo neko doba, te su naše gore umučale,
ne razležu ratnijem kricima?  Počinu ni rđa na oružje, ostade ni zemlja bez glavarah. (Njegoš)

Stvarno, da me Njegoš ne pośeti, ne bih znava da imamo slučajnog preśednika, tehničkog premijera i nikoga ko śedi na škanj zakonodavne vlasti, modernije parlamenta, koliko god to, makar u prethodnom sazivu morbidnije zvučalo. Ima li to iđe u bijelom okrsnom svijetu? Nema, no kod nas ovakvijeh domorodaca probušenog mozga, koji smo se nekad zorili  čojstvom i junaštvom i bili nadaleko poznati kao nepokolebljivi borci za krst časni i slobodu zlatnu, danas na kile ima. Bili smo i lideri antifašizma od 1945. godine, a evo sad nam fašizam kuca na otvorena vrata. Valjda je to zato što nas vode nepomenici i slučajna koprcala, svaki od metra i naprstka.

Dugo sam razmišljao da li da počem tekst ovijem riječima, jer me pravosuđe koje danas gospodari zemljom prađedova, pogurano rukom i okom nesuvislog ulcinjskog  cirkusanta, može ščepat pa direktno poslat u aps. U Spuž po ovome žaropeku. Da niz mene cvrči mast dok se u krug šetam. Za akciju toga tipa im ne trebaju dokazi niti śedoci. Pa ni autentični snimci koji kazuju drugačije. Njima, mada na sreću ne svima, treba samo mig vrhovnika u tehničkom stanju, pa da mi zorom ranom zacukaju na vrata svemirske patrole.

Ali, zar je to važno moj prijatelju Sretene Vujoviću? Koliko je važnije što te ne pofališe ili ti ne daj bože ne tutnuše nešto kao penzioni dodatak. Koja bi to bruka tukla u tebi samome. A ti ni luk jeo, ni luk mirisao.

Tvoja osnovna krivica je, hrabri ratniče perom i toplom ljudskom riječju, iz koje sijevaju strelice sinje munje kad ti na Crnu Goru udari nesoj, što si snaga koju tvoji tamničari nemaju. I neće je bijedni nikad imat.

Na tome ti zavide, kao i na svemu drugom čojskom što se od malena u tebi rasplamsalo. Jer, znaju oni da ti slučajnog nijesi ni dotaka, i znaju da je ovaj polovnjak slagao Evropejce kad im je u Briselu govorio da je jedini preśednik  koji je u kampanji napadnut.

Čime, meštre od ničega? I ko, kad nema optužnice za tako nešto? Znači slagao si, nastavku blijede nemoći. Kao ti i drug s kojim jedva zboriš a ljubiš se i grliš dok kamere zuje, lažno kao što vam je i sve u kompletu.

Dakle, Sreten Vujović više nije napadao slučajnog. Definitivno potvrđeno, kako zbore u tužbi, da je nasrnuo na službeno lice, iako nema nikakvog dokaza za to. Niti je ijedna kamera zabilježila ono što je izvjesni Adžić primijetio. Ili brat Abaz kad je ošto izdeklamovao kako jedna grupica na Cetinju pravi probleme, ali ih niko ne uznemirava. Već ujutro svemirske patrole su uputile sitnu knjigu u koju je zapisano sve što Sreten nije uradio, ali će upravo zbog toga, neposredno potom popit tužbu. I možda će u Spuž odit, da malo odmori stare kosti i uštedi koji ero za narednu sezonu. Da popravi budžet i osnaži minimalnu penziju  koja mu je, kao književniku, pjesniku od formata, dragocjenom nastavniku, akademiku, potpredśedniku Crnogorskoga PEN centra, data za gotovo jednokratnu upotrebu.

Ako te tamo smjeste, a znaš da se ne smijem miješat u odluke suda unaprijed i znaš ko u ovoj zemlji to jedini može, donijeću ti koju šteku cigara. Da ti se nađe. Ne brini, naći ću ih slijedeći puteve šlepera koji su utekli od aktuelne vlasti i njenih partijskih furunaša. Jer znaš da su oni uždili samo koju paklicu, a druge ostavili za stare dane. Da, dok gledaju zimsku idilu iz duvanom sagrađenih dvorova, dime uz crnogorske brendove kojima su napunili zaštićene ostave.

A možda će te i puštit? Ko će ga ovima znati? Ono kao prepali smo ga dobro, pa sad nema više potrebe da nam je i na kazan bez pare i dinara. Jedini je problem što te nijesu prepali i što ne znaju kako tvoju hrabrost i nepokolebljivost da umetnu u glibavu agendu vlastitih nepočinstava? Zato budi spreman da se ovo oteže i rasteže. Pa da te, zlu ne trebalo, ovaj NEMANJA domaće proizvodnje, neznaveni slučajnik, recimo pomiluje. O kakva bi to priča za lelek bila. I ljaga i ničim zaslužena sramota.

Znam čoče da bi odbio, ali oni ne bi prestali da rabe to milosrđe. A narodu je dosta, kako njihov ideološki prijatelj, izvjesni Gebels jednom reče, tri puta ponovljena laž postaće istina. E pa u tome je kvaka.

Nemoj da te to śekira. Ti po babu, a oni će po stričevima. I proće vrijeme apsa za tili čas. Ili, što đeca vele, dok rečeš keks.

Bez ikakve sumnje, ne bi zbog ove vrste zločina i strahotnog terorističkog akta u pokušaju udarili  samo po tebi i tvojim prijateljima, saborcima.

I Njegoša bi, bez razmišljanja, malo prodrmali, ali se pojedini predpolitički ugašeni lampioni plaše kako bi to odjeknulo kod raznovrsnih oblapornih mentora iz srpskijeh zemalja i domaćih posrbica sklepanih u potonju URU na ovom, nekad iskričavom crnogorskom krču.

Može li im načiniti kakvu zvrčku nečesovo klepetalo Dajković V, nečasna figura u vlasništvu ni malo časnije prisustvovače u var sobi crnogorske univerzalne sramote i ljudskog zastiđa, ali i krivičnog djela pravljnja scenarija i „ratnog“ plana kako uništiti Crnogorce na Cetinju? Dajković, znaš ti to Sretene, o Njegošu samo sramotno zna da slaže da je Srbin. O drugome pojma nema jer ima izraženih intelektualnih problema.

Ova druga spodoba, nekad miljenica DPS zna dobro domete prvoga, ali partijski i lični interesi su podudarni. Zato će po tebi a ne avetinjama. Jer oni su njihov unikatni proizvod.
A kako i ne bi mogli kad miljenik od ove Injac Dajković za sva vremena, postavljenik za rukovodioca Službe za građane, poruči svome narodu “niko nema razloga za strah od mene i mog djelovanja”.

Ajde, ču se istorijski odgovor iz dubine u koju se uselio mrkli mrak. A baš nas je od ništa strah ufatio. I sve opet u tamu uroni.

Na kraju ću ti dragi prijatelju reći samo ono što već znaš: Srećne ti rane junače. Tužeći te, preigrali su se.
Umjesto da te uplaše, osokolili su te. Dolili ti snage za navijek i malo makar propudili usnulu staru gardu nekih negdašnjih ljudi.

Ako te pošlju tamo đe su naumili, sa tobom ću prijatelju. Vjeruj, ośeća se da je u taj aps tamošnji ljepše no na ovaj od zarobljene slobode.