Mladi poljoprivrednik Gligorije Radović spremno dočekuje zimu u svom selu Borkovići na Pivskoj planini. Za pravog domaćina, kako kaže Radović, najvažnije je obezbijediti dovoljno sijena za stoku jer zima u ovim krajevima na 1350 metara nadmorske visine traje i po šest mjeseci.
“Da bi zazimio ovcu trebaju dva do tri tovara sijena, petnaestak za kravu, sabereš i budeš miran ako si pravi domaćin”, kaže Radović.
Gligoriju na imanju pomaže majka Borika.
“Sve uslove imam na imanju ali je jedan veliki problem u našem selu, a to je što u Borkovićima ima dvadesetak neoženjenih momaka. U selu će zimovati šesnaest domaćina, a u četvororazrednoj školi je samo jedan učenik, a nekada je škola radila u dvije smjene, krajem sedamdesetih”, kaže Radović.
Živi se od poljoprivrede, u stadu je dvadeset i pet ovaca i nekoliko krava. Proizvodnju treba i povećati.
“Trebalo bi da se poveća stado ali trebalo bi i da se ženim pa da idem naprijed”, kazao je on.
U ovome vremenu jedini mi je oslonac majka, a ona ne može sama, riječi su Radovića.
Od mosta na Đatlu preko Pivskog jezera do Borkovića mora se preći šesnaest kilometara. Kada zapane snijeg nije lako stići do glavnog puta prema Plužinama.
“Sve zavisi od zime samo da se ne ponove 2012. godina i 2005. godina kada je snijeg bio visok četiri metra i kada sam skijama prešao preko krova kuće”, prisjeća se Radović.
Da bi se poboljšali uslovi života u Borkovićima je počela gradnja vodovoda koji, kako obećavaju nadležni, treba završiti naredne godine.
Kakva god dolazila vremena od poljoprivrede se može živjet i na selu je najljepše, priča Gligorije Radović koji je probao život i zaradu u gradu.