Piše: Nebojša Mrvaljević, izvršni direktor Forum slobodnih građana “Luča”
Svjedočimo u našoj svakodnevici vrlo izraženoj pojavi, koja nije od juče, da se snishodljivo šalju poruke ženama da treba da budu prijatne, da se ne bune, da ne prigovaraju, da ne pridikuju, da ćute i trpe i ne opterećuju muškarce ni sa čim. Da budu lijepa slika i ništa drugo.
Vrlo je indikativno što se ovo sve više događa na javnoj sceni, političkoj, medijskoj, ekonomskoj, socijalnoj …
Jučerašnji primjer, koji se dogodio u najvećem predstavničkom tijelu naše države je drastičan signal za uzbunu da se pod hitno mora reagovati na svim društvenim nivoima, od pojedinca, preko nevladinih organizacija i udruženja, do formalnih nosioca državnih funcija i svih organa i autoriteta koji su uspostavljeni.
Predsjednik Skupštine Crne Gore, u svom obraćanju poslanici tokom njenog legitimnog obraćanja povodom postavljanja pitanja nadležnoj ministarki, sebi dozvoljava da kaže:
”Gospođo Vuksanović-Stanković zloupotrijebili ste proceduralno reagovanje, ne stoji Vam kad se ljutite, ne stoji Vam kad ste nervozni. Stoji Vam suprotan pristup koji od Vas očekujem, ja sam Vam sugerisao zbog Vašeg dobra da budete pozitivni i nasmijani”.
Zar ne prepoznajemo u ovome prikrivenu namjeru da se uloga žene svede na objekat koji služi za ukras i uživanje muškarca,a pritom stoji i činjenica da je mali broj žena u Skupštini u ovom sazivu? Zar ne prepoznajemo u ovome pasivnu agresiju?
Bijela košulja i crvena kravata ne čine nekog “evropejcem” i ne znače “a priori” prihvatanje civilizacijskih vrijednosti koje se moraju dalje razvijati i jačati. Ipak ispod tog tankog sloja lako ispliva onaj intimni odnos prema suprotnom polu, prema drugoj društvenoj ulozi koja je pretpostavljena.
Što se događa sa našim Ombudsmanom? Ko mu brani da reaguje na ovakve pojave koje javno promovišu diskriminaciju jednog pola, koje daju negativan primjer čitavom društvu, a prvenstveno onom dijelu koje se razvija i učvrsćuje svoje shvatanje rodne uloge, našoj mladosti?
Što se događa sa Odborom za rodnu ravnopravnost Skupštine Crne Gore? Da li on prepoznaje svoju ulogu i mjesto u ovakvim situacijama? Što se dogodilo sa ostalima koji su bili prisutni i ćutali? Što se događa sa svima nama? Zar ćemo dozvoliti da se više od polovine naših građanki osjeća degradirano, da su samo “ikebana” u svijetu muškaraca, da je njihova uloga da rađaju i budu čuvarke nacionalnog identiteta? Jedan od flagrantnih primjera je i tekst Patrijarha Pavla “Da nam budu jasnija neka pitanja naše vere” Beograd, 1998:
“Pokrivanje glave je simbol kornosti žena mužu i crkvi; to je znak vlasti muškarca nad ženama, to je princip uzvišenosti i časti.”
“Nalažući ženama kao obavezu, bez obzira na sve loše osobine muža, da budu poslušne i da mu čine ustupke, hrišćanstvo vidi u tome sredstvo za ukorenjivanje mira u bračnim odnosima i ponovno uspostavljanje bračne sreće.”
Živimo u društvu koje je preplavljeno seksizmom prema ženama. Žene su izložene seksizmu u političkom, medijskom, građanskom, socijalnom i svim drugim oblastima u Crnoj Gori.Od predstavljanja žena kao objekta u medijima, odnosno njihova eksploatacija i predstavljanje njihovih tijela kao robe koja prodaje proizvode, do fotografija obnaženih tijela u medijima, koje su propraćene rodno-stereotipnim ili seksističkim komentarima, pa sve do pogrdnih komentara na ulicama – to je milje u kojem bitišu crnogorske žene. Posebno treba napomenuti jezik i manire virtuelnog svijeta koji je oko nas, a ogleda se u komunikaciji na društvenim mrežama, koja obiluje podcjenjivanjem, seksizmom, šovinizmom, mizoginijom, vulgarnošću čak i brutalnošću dominantno prema ženama,ali i prema svakome ko odstupa od stereotipa!
Da li imamo snage da izađemo iz ovog “vrzinog kola”, da učinimo napor da budemo društvo jednakih i muškaraca i žena, i djevojčica i dječaka? Zar je toliko strašno direktno se izviniti za grešku koju napravimo, a ne svesti to izvinjenje na:
“Prosto je za nevjerovati do kojih granica ide nedobronamjernost i zluradost pojedinaca u tumačenju današnje konverzacije između mene i uvažene koleginice Vuksanović Stanković u Skupštini Crne Gore”, objavio je Bečić na Twitter-u, čime indirektno optužuje nekog trećeg zbog “tumačenja” a ne govori o svom postupku! Takođe na istom Twittu svodi to na subjektivno tumačenje poslanice Vuksanović Stanković:
“Ako je koleginica Vuksanović Stanković razumjela drugačije ili ako je imala bilo kakvu nelagodu zbog nedobronamjernih i zluradnih tumačenja, svakako joj se izvinjavam, ali namjere su bile najbolje.”
Ne prepoznajući ili ne želeći da prizna svoju grešku. IZVINJENJE KOJE TO NIJE – G. Bečiću, nemate pravo da se izvinite zbog zluradih komentara nego obavezu da se izvinite zbog svog seksizma i svoje “duhovitosti”. Slobodu izražavanja i interpretacije ostavite drugima. To je već njihova stvar. Negativne komentare ste mogli spriječiti na licu mjesta, momentalnim izvinjenjem kako je od Vas to i traženo i očekivano.
Očekujemo šire reagovanje naše društvene zajednice jer je ovo naša zajednička borba prema jednakosti.