U Kotoru promovisana knjiga ”Najveći zločin u istoriji”: Razorni pucanj u pravdu koju crnogorska nacija čuje i osjeća cijeli vijek

Kongresna sala hotela Cattaro, sinoć je bila mala za preko 400 građana koji su i na stepenicama pratili promociju knjige „Najveći zločin u istoriji“, koja je u februara ove godine u Kotoru bila zabranjena od strane ustanove Kulturni centar “Nikola Đurković” i lokalne vlasti.

„Najveći zločin u istoriji“ predstavlja zbirku dokumenata i obraćanja autora Jovana Čubrenovića predstavnicima velikih sila u periodu od 1918 – 1934. godine, kojima je nastojao da ih argumentovano, potakne da im proradi savjest i ponovo otvore crnogorsko pitanja krvavo ugušeno, protivno međunarodnom pravu, pravdi i etici u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.
Knjigu je štampao „Obod“ sa Cetinja, zahvaljujući inicijativi Predraga Peđe Markovića iz Crnogorsko-američkog udruženja Cetinje iz Los Anđelesa, koje je izdavač crnogorskog izdanja, odnosno prevoda djela originalno obavljenog na španskom, 1934. godine u Meksiku.

”Za ovu promociju u našem drevnom Kotoru, koji nikada nije zabranjivao kulturu sjećanja, a ni istinu, a koja je anticivilizacijski bila zabranjena od strane svetosavske-klerošovinističke lokalne vlasti, zahvalnost dugujemo vlasniku ovog hotela Damjanu Dudiću, koji je shvatio da su zabrane knjiga dio nacističke ideologije, koja je počela spaljivanjem knjiga i završila spaljivanjem ljudi. Takva zvjerstva su bila prisutna i Crnoj Gori nakon 1918. godine”, saopštio je u pisanom obraćanju Marković koji je bio spriječen da prisustvuje promociji. On je iskazao bojazan „da se danas međunarodna zajednica ponaša slično onoj nakon 1918. godine, pa ponekad ne primjećuje toliko očigledne fakte, da se Crna Gora ponovo nalazi na udaru srpsko-ruskih geopolitičkih interesa i trulih kompromisa“.

Krvave rane na dušama Crnogoraca i Crnogorki pronalaze svoj lijek zahvaljujući svetim stranicama istine i pravde i pravednosti koje su kao istorijski dokumenti prvog reda utisnuti u njima, kazala je magistrica književnosti  Ana Pejović.

”Zloglasni „bijeli teror“ za je sobom ostavio više od 9. 000 ubijenih Crnogoraca i Crnogorki, među kojima je 600 političkih umorstava i 24 javno izvršene smrtne kazne, 5.000 spaljenih domova i preko 1.000 ognju predatih pomoćnih objekata, oko 30.000 političkih hapšenja i maltretiranja, preko 4.000 zatočenih u kazamatima širom KSHS, više od 500 objelodanjenih silovanja, popaljene usjeve i pašnjake, svirepe metode mentalnog i fizičkog mučenja, spaljivanje živih ljudi, žena, đece, naćerivanje roditelja da jedu živo meso svoje iskasapljene đece. Trijumfu srpskog zločina doprinijeli su i domaći odrodi”, rekla je Pejović.

Ona je podsjetila i na knjigu „Nekoliko stranica iz krvavog albuma Karađorđevića“ koja je samo mali dio prikupljene dokumentacije koji svjedoče o jezivom i brutalnom zločinu srbijanske politike „krvi i tla“ koja je sprovođena po Crnoj Gori u periodu od 1918. do 1936. godine.

”Civilizacijska i etička vertikaladruštveno odgovornih građana jedne nezavisne I međunarodno priznate države, nameće nam obavezu da se ovaj monstruozni zločinpravosudno procesuira, te u skladu sa Konvencijom o sprječavanju i kažnjavanju genocida, iz 1948 godine, kvalifikuje u skladu sa vrstom počinjenog zločina. Namjera da se potpuno ili djelimično uništi, nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa kao takva, primjenjujući elemente mentalnog, i fizičkog zlostavljanja deklarisana je kao genocide. Svi naši istorijski međaši-vlastodršci morali su biti glasniji i jasniji. Možda Majke Srebrenice ne bi plakale!”, zaklučila je Pejović.Video obraćanjem publici, o knjizi je  govorio politikolog i publicista Nenad Stevović. Urednik izdanja  akademik DANU  Sreten Vujović na promociji knjige u Kotoru kazao je da je u istoriji čovječanstva bilo primjera pokušaja istrijebljenja cijelih civilizacija, pojedinih naroda, koji su i u najtežim uslovima pronalazili način da ostave trag po kome će biti prepoznati u nekom budućem vremenu.

”Ipak, u kompletnom sjećanju čovječanstva čini se nije zabilježen primjer da su zemlje saveznice , kao što je to bio slučaj nakon Prvog svjetskog rata, žrtvovale jednu malu državu Crnu Goru koja je u odnosu na broj stanovnika dala značajniji doprinos od mnogo većih i moćnijih država. Na taj način zemlje saveznice su Crnu Goru ostavile na milost i nemilost  Srbiji, koja je nakon sramne, tzv. Velike podgoričke narodne Skupštine zavela neviđen teror u Crnoj Gori. Koliko je tzv podgorička Skupština bila legalna i legitimnna,najrječitije govori podatak da se glasanje odvijalo uz prisustvo srpske vojske i  žandarma pod oružjem, koji su budno pratili što se dešava oko glasačkih kutija, kao i činjenica da mnogim suverenističko orjentisanim Crnogorcima nije dozvoljeno da pristupe glasanju”, rekao je Vujović.

Vujović je naglasio „da je veoma značajno da knjiga bude plasirana izvan Crne Gore, kako bi međunarodna zajednica, kad mi već nijesmo, naučila nešto iz ponovljene istorije, koja će se ako ne bude zaustavljena sigurno reflektovati na političke prilike na šire, međunarodnom planu”.

”Ta istorija je pokazala, kad god se Crna Gora posmatrala kao moneta za potkusurivanje, dešavale su se i dalekosežne štetne posljedice i ne samo za našu državu”, poručio je Vujović.