Piše: Prof.dr Goran Barović
Izdaja, skandal, izdaja, borba do konačnog obračuna, izdaja, odliježe ovih dana Crnom Gorom. Sa druge strane “narode moj” nikad boljeg od mene nećete imati, zato me ne dajte, za vaše dobro. Ostali ćute. Sklonili se i gledaju kako se nekadašnja “braća” čašćavaju uvredama, prijetnjama, ucjenama… Nastala je panika jer se gubi vlast. A vlast se ne predaje lako. Potvrdi se ona narodna, daj mu vlast, pa ćeš viđeti kakav je čovjek, a još više ona Njemačka poslovica, a kao da je naša „Vlast je košulja koja se samo s kožom skida”.
Malo je degutantno gledati naše političare kako lako mijenjaju stavove ili je to možda do onih stolica u Skupštini. Matrica ponašanja je već definisana mjestom đe sjediš. Ima nešto što zrači iz onih stolica! Zavisi đe sjediš, i mišljenje ti je takvo. Napr. ako sjediš đe je vlast onda to zvuči ovako. U prethodnom sazivu tamo đe je bila vlast bilo je puno, a tamo đe je mjesto za opoziciju najčešće prazno. Opozicija je bojkotovala Skupštinu, iz sebi poznatih razloga, kao da su ih glasači birali da ne idu u Skupštinu i tamo prenesu njihove stavove. Znaci bojkot Skupštine od strane opozicije.
Dođoše izbori, promjeniše se uloge, pa je sad bivša opozicija vlast, a bivša vlast opozicija. I naravno, opet opozicija bojkotuje Skupštinu iz sebi poznatih razloga. Razmišljam nešto, kakva je razlika među njima. Jedno je sigurno, potvrđeno tokom ovog našeg “dugog” parlamentarnog života, opozicija nikad nije u pravu.
U prethodnim sazivima, bilo kakav predlog koji je došao iz opozicionih klupa, naravno da nije prošao, jer nije to valjalo. Uostalom odakle njima pravo da nešto predlažu kad ne znaju šta treba narodu. I bi svjetlost, ali se opozicija ne opameti. Ni u ovom posljednjem sazivu opozicija „ne zna ništa“, pa se njeni predlozi ne uzimaju u razmatranje, a i ako uzmu, bude to forme radi. Glasačka mašina će to regulisati na kraju zasijedanja. Razmišljam nešto, kakva je razlika među njima. Dođoše izbori i u tom “oslobodilačkom pokretu” pade i “TV Bastilja”.
Takvo je ime zapalo jer se preko nje samo vlast oglašavala, a opozicija je bojkotovala jer nije htjela da bude dekor jednostranom informisanju građana. Prije neku noć, na javnom servisu, emisija na aktuelne teme, i gle čuda, opet samo predstavnici vlasti, složni kako smo i navikli, a opozicije opet nema. Naravno, neće da budu dekor na u jednostranom informisanju građana. Razmišljam nešto, kakva je razlika među njima. Prethodna vlast je opravdano kritikovana zbog partijskog i rođačkog zapošljavanja, sa razlogom. Svi znamo kako je bilo. Morao te “teren prepoznati” da bi ušao u bilo kakvu državnu instituciju, u protivnom bilo je ono, “pratite naše oglase, više sreće drugi put, javićemo se mi vama ili vaše reference su “prejake” za ovo što mi tražimo”.
I bi svjetlost. Dođoše oni što su sve ovo trpjeli godinama i često sa opravdanim razlogom prigovarali jer su viđeli da tako ne treba. Nastavak je poznat. One bivše su kako bi sportskim rečnikom rekli “ostavili u male”. Partijsko i rođačko zapošljavanje je postala dogma. Neka što zapošljavaju sve živo, do šesnaestog koljena no što najuriše koga su mogli i koga nijesu, ko je zasluživao i ko nije, koga su trebali i koga nijesu, da bi se “uhljebi” namjestili. Ne poštuju se osnovne etičke norme, jer je važno zauzeti pozicije, pokriti teren (da bi te sjutra prepoznao, logično) a ostalao će samo doći.
Razmišljam nešto, kakva je razlika među njima. Bilo je, najčešće opravdanih prigovora da su pojedini visoki funkcioneri bivše vlasti zauzimali više ključnih funkcija u različitim oblastima. Te direktor ovoga, te predsjednik onoga, te član ove komisije, te član onog borda. I opet bi svjetlost. Tačno sam pomislio da one pomenute funkcije nijesu nasledne ili se dodjeljuju grupno. Oni isti koji su prigovarali na takvo ponašanje uskočiše na te iste funkcije, ili dodaše još koju. Razmišljam nešto, kakva je razlika među njima.
Kako sad sve ovo rastumačiti. Neko reče, ne znaju šta rade, a kad neko nešto radi iz neznanja, onda mu je i odgovornost manja. Što jes, jes. Ne znaju šta rade, nijesu oni krivi jer nijesu imali od koga viđeti kako treba. Sami da se sjete, ne mogu. Lakše je raditi kako ne treba, imamo već utabanu stazu. Što bi sad pravio novu prtinu. Nijesu dovoljno zreli ili ih je ova svjetlost zatekla. Komad je lakše bilo kritikovati, tražiti mane i uživati u blagodetima sistema, ovako kad se mora misliti svojom glavom, a nemam svoju glavu, tražiću pomoć od komšije jer on sve zna i njemu vjerujem, a Neruda bi rekao, “ko ništa ne zna, mora svemu vjerovati”. A komšija „dobronamjeran“, što kažu, „najgori je za drugoga“ pa sjetuje po svome, a i neka ga kad ga puštaju.
Viđeli smo sve. Svi su bili vlast, svi su bili opozicija. Razlika?! A kako bi bilo da se sad svi lijepo pokupite i odete? Viđeli smo kako vi radite, zato treba da nam se ponude neka nova lica. Neka koja znaju, neka koja mogu, neka koja hoće da rade, za Crnu Goru, naravno, a ne kao … da ne pominjem, dugo bi trajalo. Viđeli smo kako ne treba. Zato neko novi ko dođe, samo kontra od ovoga do sad, i eto rješenja, i provjerite one stolice, mora da je do njih nešto.
(Autor je redovni profesor UCG i član DANU)