Javna ustanova “Zahumlje” Nikšić, nagradila je učesnike literarnog konkursa “Mama je glagol od glagola raditi”, organizovanog povodom 8. marta, Dana žena, na koji je pristiglo blizu 400 radova učenika osnovnih škola iz Crne Gore, saopšteno je iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija MPNI.
Prvo mjesto u konkurenciji nižih razreda osvojio je Nenad Bojić iz JU OŠ “Vojin Čepić” Kolašin, druga je Milica Janjušević iz JU OŠ “Radoje Čizmović” Nikšić a treće mjesto su podijelili Svetlana Grdinić JU OŠ “Bogdan Kotlica” iz Boana i Luka Škopelja iz JU OŠ “Kekec” Sutomore.
U starijoj kategoriji, prvo mjesto je osvojila Sofija Stijović iz JU OŠ “Bajo Jojić” Andrijevica, druga je Teodora Radunović JU OŠ “ Luka Simonović” a treće mjesto je osvojio Vahid Gec iz JU OŠ “Salko Aljković” iz Pljevalja.
Nagrade za najbolje poetsko i prozno ostvarenje pripale su Stefanu Savićeviću JU OĐ”Kekec” Sutomore i Teodori Šćekić iz JU OŠ “Vuk Karadžić” Berane.
Specijalna priznanja uručena su Dnevnom centru za djecu sa smetnjama u razvoju i osobe sa invaliditetom Nikšić i osnovnim školama “Ratko Žarić” Nikšić, “Stefan Mitrov Ljubiša” Budva i “Bogdan Kotlica” Boan.
Dobitnicima je čestitao i državni sekretar u Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija Dragan Bojović.
“Kroz ove vrste mafinestacija se jasno pokazuje ona Aristotelova teza da umjetnost i kultura imaju osnovni cilj da pročiste naša osjećanja i da nas dovedu do uzvišenih i čistih osjećanja. Srećan sam kad vidim koliko darovitu, pametnu i dobru djecu imamo, posebno danas uprkos svim nedaćama i nevoljama o kojima se često javno priča. Vidimo da naše društvo ima ogroman potencijal i ova naša darovita djeca pokazuju da imamo svijetlu budućnost, samo im treba pružiti priliku da se na valjan način razviju”, zaključio je Bojović.
Mama je glagol od glagola raditi
Jednoga dana, na času jezika i književnosti, učiteljica je saopštila da je otvoren konkurs za dječiji festival na temu „Mama je glagol od glagola raditi“. Takođe, saopštila je i to da možemo napisati poetski ili prozni tekst, i učestvovati na istom.
Zamislio sam se na tren i zapitao „ A šta ja da pišem?“ Jedino su ostala sjećanja…Sjećanja na majku koja je meni bila najdraža rijeć i najdraži glagol. Volio sam kada me zagrli, pomiluje i poljubi. Volio sam kada mi napravi omiljeni kolač, volio sam kada mi spremi omiljeno jelo. Volio sam…Bio sam srećan dok nas je, nas petoro, pazila i brinula o nama.
Možda joj nije bilo lako, ali ona to nije pokazivala. Uvijek nas je dočekivala sa njenim, za mene , najljepšim osmjehom. O, kako sam samo bio srećan! Sjetio sam se i naših rođendana. Uvijek bi nam napravila kolač, makar i najobičniji, jer živjeli smo na selu i nije uvijek bilo potrebnog materijala, a ni novca da se kupi. Bez obzira na sve to, bio sam srećan. Mama, tata i mi…Život mi je bio kao bajka, a onda…
Onda sam se jednog jutra probudio i rekli su mi da majka nije više tu. Moj omiljeni glagol je prestao da „vrši radnju“. Mama je odlučila da ne bude više sa nama, da ne bude više izvor moje sreće i sigurnosti. Odlučila je da mi bude samo sjećanje, a ne „omiljeni glagol“. Nijesam želio a ni mogao da povjerujem u sve ovo. Danima sam se nadao da je to samo nešto što će proći. Činilo mi se često da je čujem kako dolazi i smije se. Činilo mi se da me zove onako kako mi je uvijek tepala -Nešo! Sanjao sam je često. Ali…
Na kraju su ostala samo sjećanja kao i vječito pitanje „Zašto?“ Zar je toliko bilo teško vršiti sve ove radnje i biti nečiji omiljeni glagol…? Zar je toliko bilo teško…?
Nenad Bojić, III razred
OŠ Vojin Čepić- Dragovića Polje- Kolašin
Mentorka – Darka Bošković ( prof.razredne nastave)
Dijete milo,
Kako da ti pružim malo od glagola voljeti?
A da te ne povrijedim?