“Da bismo izašli iz situacije u kojoj se danas nalazi Crna Gore, treba da stegnemo zube, jer se ovo neće ubrzo završiti. Možda potraje i deceniju-dvije, ali ne smijemo preći u nacionalnu kuknjavu, već učiti od neprijatelja, odnosno imati sistem organizacije kakav je imao Amfilohije (Radović). Crkva je reagovala tamo đe je zakazala država”, poručio je kolumnista Dušan Pajović, autor knjige „Između propasti i nade: Crna Gora između kapitalizma i klerofašizma“, koja je sinoć predstavljena na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost, u okviru programa Cetinjskih filoloških dana.
Pajović ističe da, iako je često pesimista, ima nade i da je svjetlost izlaz iz tunela, a ne drugi voz koji će da nas ubije.
“Zračak nade postoji, nada nas održava, ostvariva je i treba da se borimo, da damo sve od sebe!”.
On je kazao da je u svojim kolumnama, koje čine Knjigu, ukazao na putovanje od propasti do nade, na političku situaciju u Crnoj Gori nakon smjene vlasti 2020. godine i kako je do toga sunovrata došlo.
“Dušan Pajović je mlad, trezven, neopterećen, bez nostalgije u odnosu na devedesete godine 20. vijeka, jer je rođen poslije toga. Oslobođen je kompromisa, piše konkretno, bez uvijanja, lijepo promišlja o svemu i prije i poslije 2020. godine. Nema metafora, a publika to voli. On je rijetka pojava u Crnoj Gori, tako mlad, a tako zreo”.
Tako Dušana Pajovića vidi Dragana Erjavšek, novinarka i književna kritičarka.
„Pred generacijom Dušana Pajovića, koji je rođen (1997) nakon svih događaja i ratova devedesetih godina na prostorima bivše Jugoslavije, je težak zadatak, jer je naša generacija upropastila jednu priliku. Sada je još teže. Ono što jednom propadne teže je podići. Međutim, ma koliko loše stajale stvari, mora se biti precizan u definiciji. Mi često zaboravljamo đe živimo“, ocijenio je književnik Andrej Nikolaidis, ističući da današnja Crna Gora nije mnogo bolja od one iz 1993. i 1994. godine.
„Lažu svi koji kažu da su bili zavedeni i da nijesu znali što se dešavalo 1991, ’92, ’93, ’94. i ’95. u Hrvatskoj i Bosni. Svi koji su podržali tadašnje crnogorsko rukovodstvo podržavali su i agresiju na Hrvatsku i Bosnu i apsolutno su znali sve o tome. I mislili su da tako treba“, istakao je Nikolaidis te dodao da smo „mi u pokušaju emancipacije CG od 1997. godine imali državu na svojoj strani, a da je danas nemamo, ali da nema mjesta pesimizmu, već da se treba boriti“.
“Dušan Pajović, ljevičarski aktivista i pisac, po obrazovanju magistar psihologije, neko je ko je najveća nada na crnogorskoj sceni. Kad bi svi mladi ljudi u Crnoj Gori bili kao Dušan, Crna Gora bi bila najsrećnija zemlja u Evropi”, smatra Boban Batrićević, profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost.
Dušan je, kazao je Batrićević, vrlo precizno i otvoreno rekao da je Crna Gora propala, da se nada nazire, ali da još nema rješenja. Kritikuje kapitalizam u Crnoj Gori, koji je došao kao predatorska varijanta tranzicije nakon raspada Jugoslavije, i to što se Crna Gora našla u okovima kriminalaca, ruskih agenata i Srpske pravoslavne crkve, koji su se obogatili.
„Ali Dušan ne kuka, već ukazuje na brojne zloupotrebe, poput zloupotrebe Zelene agende preko koje je napravljena najveća četnička klerikalna revolucija u Crnoj Gori, jer je upravo partija Dritana Abazovića URA primljena u Zelene Evrope i na priči zaštite okoline zapravo pomagala neprijateljima Crne Gore da njome ovladaju. Sve to možete naći u ovoj knjizi, koja je ogledalo našeg vremena“, poručio je Batrićević.