Ostanak djeteta u porodici za koju se sumnja da izlaže dijete seksualnom zlostavljanju je visoko rizično, toksično i štetno po njegov život, zdravlje i razvoj. Pravi se konfuzija interesa i potreba, dijete žrtva se zadržava u situaciji u kojoj treba da se, u stalnom prisustvu zlostavljača, izbori sa zlostavljanjem, sopstvenim osjećanjima, potrebama i interesima. To je Pobjedi kazala socijalna radnica i porodična psihoterapeutkinja Dijana Popović Gavranović, govoreći kako treba da se zaštite djeca od seksualnog zlostavljanja.
Pojašnjavajući da to nikada ne radi, ona nije željela da komentariše slučaj konkretnog djeteta – u ovom slučaju djevojčice iz Plava za koju se sumnjiči U.M. (27) da je silovao i odveo kod svoje porodice, žene i djece, da žive u bigamnoj zajednici.
On je uhapšen, protiv njega je podnešena krivična prijava, ali su stručnjaci kritikovali propuste državnih ograna u ovom slučaju. Umjesto da odmah zbrinu djevojčicu, nadležni su dozvolili da se ona nakon saslušanja u policiji, sa socijalnom radnicom, vrati kod muškarca koji se sumnjiči da je zlostavljao, jer je maloljetnica zaprijetila da će dići ruku na sebe ako to ne učine. Djevojčica je sada, kako su kazali iz Centra za socijalni rad na sigurnom, ima privremenog staratelja i u planu je da bude u nekoj srodničkoj porodici.
Povrijeđena djeca
Popović Gavranović kaže da je za seksualno zlostavljanu djecu karakteristično postojanje na ivici, ponašanje koje predstavlja manifestacije traume: samopovrjeđivanje, depresivnost, suicidalnost, preuranjeno, neprilagođeno seksualno ponašanje, zloupotreba supstanci, uz pomoć kojih nastoje da zaborave doživljena neprijatna iskustva.
Dodaje da žrtve ovakvim ponašanjem pokušavaju da zaborave i ljutnju i stid koji osjećaju, noćne more, ponavljajuće misli i slike, doživljaj gubitka identiteta, da nešto s njima nije u redu.
“S njima je sve u redu; nije u redu to što im se desilo i nije u redu ako odrasli ne zaustave to što im se dešava i ne pomognu im u oporavku. Djeci žrtvama seksualnog zlostavljanja je potrebna posebna podrška, jer seksualno zlostavljanje predstavlja složenu traumu, koja otežava i sticanje odnosa povjerenja”, navela je ona.
Tačna predstava o zlostavljanju pomaže da dijete izađe iz kruga zlostavljanja, da se oslobodi od doživljaja krivice i povrati samopoštovanje, poručuje socijalna radnica.
Ističe i da je u ovim procesima dijete ranjiv i ugrožen svjedok samim time što nema navršenih 18 godina života.
“Ono je često zastrašeno od strane osobe ili mreže osoba koje su ga zlostavljale ili nečim drugim. Nekada odbija da svjedoči, povlači, mijenja iskaz, štiti zlostavljača. Na pravosudnim institucijama je tada da nastavljaju sa drugim dokazima”, navodi ona.
Struka i međunarodni standardi (posebno Lanzarot konvencija) ukazuju da seksualno zlostavljanje djece od članova porodice, osoba koje poznaju i sa kojima se druže predstavlja jedan od psihološki najštetnijih oblika seksualnog nasilja nad djecom, koje ima dugoročne posljedice za žrtvu, doprinosi njenoj ranjivosti.
Zaštitu odmah obezbijediti
Komentarišući kako treba da se odvija postupanje nadležnih u ovakvim slučajevima, kaže da sve službe koje se bave zaštitom djece na bilo koji način u djetetovoj sredini dužne su da se okupe odmah, posebno kod sumnje na teške oblike zlostavljanja djece.
“I kada nema dovoljno dokaza ni osnova za policijske ili pravosudne postupke, u cilju blagovremene razmjene informacija o djeci, kvalitetne procjene i donošenja odluke, posebno u kriznim situacijama, potrebno je da se ne izgubi mogućnost sveobuhvatne zaštite zato što dijete ostane na brigu samo jednog Sistema”, kazala je ona.
Ističe da je potrebno da se relevantne institucije sastanu i, u međusobnoj komunikaciji i saradnji, zajednički, hitno djeluju i u najširem smislu zbrinu seksualno zlostavljano dijete.
“Da udalje zlostavljača, druge osobe koje su povezane sa zlostavljačem i mogu da utiču na dijete, da ga zastrašuju; da onemoguće svaku vrstu kontakta zlostavljača, njemu bliskih osoba sa djetetom; da pruže pomoć i nadzor nezlostavljajućim roditeljima da zašite i pomognu djetetu, a ako to nisu u mogućnosti, da se dijete privremeno izmjesti; nekada se mora privremeno obustaviti i kontakt roditelja sa djetetom, ukoliko ne vjeruju da je njihovo dijete žrtva ili okrivljuju dijete”, kaže Popović Gavranović.
Djeca koja dožive zlostavljanje mogu se uputiti u JU Dječiji dom „Mladost“-Prihvatilište za zaštitu djece od nasilja, u JU Centar za podršku djeci i porodici u Bijelom Polju.
Popović Gavranović kaže da je dijete posebno bespomoćno kao žrtva i osjetljivo na odgovore koje u vezi doživljenog napada dobija iz svoje sredine.
“Poruka koju dijete dobija kada ostaje u okruženju sa zlostavljačem ili na bilo koji drugi način dostupno zlostavljaču jeste da članovi njegove porodice i uključene institucije gledaju na seksualni napad kao na seksualni čin, a ne kao na nasilje – zločin, što sve može govoriti djetetu da njega (dijete) okrivljuju za seksualni napad. Od odgovora na zlostavljanje koje dobija iz svoje sredine, dijete će se pitati kome da kaže, šta da kaže, da li (išta, ikada više) da kaže”, navodi ona.
Zlostavljači najčešće oni koji dijete poznaju
Treba, kaže socijalna radnica, imati svijest o tome da se i dalje podliježe predrasudama koje ometaju zaštitu djece povrijeđene seksualnim deliktima i zaštitu njihovih ljudskih dječijih prava.
“Treba uzeti u obzir, u kontekstu sumnje na seksualne napade na dijete, da najveća opasnost od seksualnog zlostavljanja prijeti djeci u njihovom neposrednom okruženju, da seksualne napade na djecu u najvećem broju slučajeva učini osoba koju dijete poznaje, da te osobe izgledaju i ponašaju se normalno-ljubazno, prijateljski pa im djeca vjeruju. U cilju uspostavljanja prijateljstva i bliskosti, sa djecom uspostavljaju kontakte na različite načine, putem interneta, telefona, podstiču lične susrete”, precizirala je ona.
Njihov pristup djeci se zasniva na razvijanju doživljaja naklonosti, povjerenja i sigurnosti, zatim na manipulaciji djetovim osjećanjima, ucjeni, a roditelji često nisu toga svjesni, pogotovo u slučaju kontakata putem interneta koji ostanu skriveni. Popović-Gavranović kaže da seksualni sadržaji i seksualno ponašanje odrasle osobe prema djetetu proizašli iz druženja mogu napraviti konfuziju odnosa, misli i osjećanja pa dijete koje je izloženo emocionalnom zavođenju i obmanjivanju može tome pridati pogrešan značaj obostrane ljubavi.
“Nekada pogrešno zaključuju i djetetovi roditelji, postupajući stručnjaci. Od toga se razlikuje seksualna aktivnost koja se doživljava kao zabavna, spontana i sporazumna, a što se uobičajeno osjeća u slobodnim, željenim vršnjačkim intimnim odnosima kada se radi o jednakom uzrastu, zrelosti i jednakoj moći”, istakla je ona.