Srijeda, 10 Avgusta, 2022
Rubrika:

POGLED NA CRNOGORSKU ARHITEKTURU 20. I 21. STOLJEĆA – prošireni kritičko-teorijski tekst (POTONJI DIO)

Zaboga, ovo je onaj isti narod čiji su preci u proteklim stoljećima, od Pljevalja do Ulcinja i od Rožaja do Igala: stvarali i stvorili nesumnjivo sjajnu vernakularnu i zaista značajnu sakralnu hrišćansku i islamsku arhitekturu, nadograđujući božjih ruku djelo gradili u skladu sa prirodom, kreirali divljenja vrijedan kulturni pejzaž, osmislili vrsne i lijepe urbane cjeline, a prije i povrh svega - pośedovali onaj tana(h)ni ośećaj i spoznaju onoga čemu se veli - genius loci!

Za aktuelno.me

Piše: Miodrag D. BAJKOVIĆ, univ. dipl. inž. arh. iz Građanah

Śetimo se iznovice onoga tuđega a uvezenoga ”neoraško-moravsko-vizantijsko-ruskoga stila”, koji hara Crnom Gorom.

Iako je više nego očito da ta sakralna ”arhitektura” nije crnogorska no inozemska, zaradi dosljenosti tvrdnji koju sam ne slučajno iznio o koncu osmoga dijela ovoga teksta, navodeći primjer staklene piramide u Luvru – ja je nevoljan moram nazvati crnogorskom.

Arhitekti, arhitektice i svi postojbnici Crne Gore, nikada, nikako i nimalo – ne smijemo zaboraviti đe je mjesto današnjoj crnogorskoj sakralnoj ”arhitekturi” u Evropi?

Trebamo znati da je u pitanju: zastiđe zastiđa na tlu Staroga kontinenta!

Kako će crnogorski prostor tek izgledati kad i na udarnim lokacijama u Budvi, na Žabljaku, na Prevlaci kod Tivta itd., niknu nova rugla poput manje ili više svih već izgrađenih pravoslavnih hramova oblikovanih na način jadnoga i nesuvisloga imitiranja srednjevjekovnih manastirskih crkava (normalno, onih manastira – ako ne baš isključivo, a ono ponajčešće izvanka Crne Gore), i to, čak i za balkanska mjerila – do nivoa sramote u arhitekturi 21. stoljeća.

Niđe niko po Evropi (siguran sam ni na cijeloj zemaljskoj kugli) ne gradi crkve-hramove ni primaći u ovoliko velikom broju, ka’ što se to čini u Crnoj Gori, tačnije – na njezinom tako malom prostoru i, posebice je važno naglasiti – na tisuću njezinih postojbnika.

Jasno nam je zašto je to tako; nije tajna s kojim ciljevima se to čini; očito je i koliko su ti hramovi uistinu božje kuće (za ovo je ogromno dokaza); znamo i za ”hrišćansko” mentalno preoblikovanje njihovih korisnika (što je dokaz ispunjenih ciljeva) itd., ali – to je tema vanka arhitekture, pa samim tijem i sadržaja ovoga štiva.

Mene zanimaju posljedice toga u smislu činjenice:

  • da je takvom silnom gradnjom, realno sagledano – beznadežno zatrpan i (već) opterećen ukupni ovdašnji fizički prostor;
  • da se usljed prećerane veličine gabarita pojedinih hramova (posebice onoga diznilenda u arhitekturi na Mediteranu, tj. cirkusa oblika, proporcija, detalja, materijala i boja od barskoga hrama) – radi o svakojakoj sorti agresivnosti;
  • da se već u konceptu strukturisanja njihovih masa – ostalo u srednjem vijeku (ne znači francuska riječ renaissance (renesansa) teke slučajno i zaludu: preporod – viđeti sedmi dio teksta);
  • da je sporad primijenjenoga neprimjerenoga oblikovanje dvornjih izgleda (počev od novonastaloga arhitektonskoga horora u Plužinama, pa, u smjeru kazaljki na časovniku, naokolo približno po rubu Crne Gore (ostali u unutrašnjosti su tijem obuhvaćeni): Beranama, Mojkovcu (dolje pri magistrali), Dajbabama, Baru, Grblju (selo Kovači), Goliji i nazad do plužinske strave) – njihova arhitektura svedena na, za 21. stoljeće, nivo grozote;
  • da je ka’ posljedica nabrojanoga i opisanoga – naša okolica estetski do bola devastirana i degradirana, kako u kontekstu urbanih sredina i postojećih konkretnih arhitektonskih okvira, tako i na nivou prirodnoga okoliša i kulturnoga pejzaža.

Dakle, zar je sadanji nivo cjelokupne ovdašnje arhitekture, a u njezinom opusu, i smislu koji slijedi, daleko ponajviše sakralne – dostojan nastavka onih izvanrednih dometa crnogorske arhitekture iz 50-ih, 60-ih, 70-ih i 80-ih godina protekloga stoljeća, koja bješe na evropskoj ravni?

Ističem da je jedan od najznamenitijih (ako ne i najznamenitiji) teoretičara arhitekture 20. stoljeća Charles Jencks (Čarls Dženks), u svojoj knjizi ”Evolutionary Tree” (Evolucijsko stablo), uvrstio djelo ”Spomen kuća bitke na Sutjesci” – crnogorskoga arhitekte Ranka Radovića  (koliko je meni poznato: jedino djelo i jedinoga autora od Triglava do Đevđelije).

 

  1. ”Spomen kuća bitke na Sutjesci” – BiH (Ranko Radović)

 

Povrćem se današnjoj crnogorskoj arhitekturi s naglaskom na sakralnu.

Ukoliko je neko od vas pomislio da prećerujem s ”komplimentima” glede arhitekture novoizgrađenih pravoslavnih hramova i podobnih kompleksa po našoj domovini – sporad komparacije prilažem još pođešto.

Najprvo, nije rđavo znati da tom istom investitoru pravoslavne provenijencije, u Sloveniji ne može biti, niti mu basta – da jednu najmanju opeku ili krš na svoj tradicionalno bahati i protivuzakoniti način realizuje.

Tako nešto mu može biti samo u nesretnjoj Crnoj Gori – čak i kad je, pod parolom: ”obnavljanje i oživljavanje”, sa nivoa priznate struke gledano, u pitanju – doslovice uništavanje dobara nacionalne kulture!

Znači, predmetni se investitor (srednjevjekovne svijesti i manira) mora apsolutno i snishodljivo povinovati svemu onom što mu tamošnja struka propiše i znalački oblikuje, i – kako mu slovenačka vlast, ka’ odgovorni domaćin u svojemu domu, dosljedno brinući da postojbnici Slovenije ne budu estetski ugroženi ”neoraško-moravsko-vizantijsko-ruskim stilom” – u pisanoj formi naredi.

Na nepunih 40 m iza oltarske apside pravoslavne crkve u Ljubljani, podignutoj po projektu iz 1930-ih godina u (tada jasno) neoraško-moravsko-vizantijskom stilu, 2018. g. izgrađen je Parohijski dom SPC.

Vjerovali ili ne – njegova arhitektura izgleda ovako:

 

  1. Parohijski dom SPC u Ljubljani, Slovenija (Borut Simič)

 

Kad nam poslije arhitekture prikazane na ovoj fotografiji, nampane ”arhitektura” Parohijskoga doma Topolica u Baru (nije on jedini ”naš” tako: ”divan” i ”krasan” – ma prosto jedna ”milina” i ”pitomina” od umjetnosti), pa imajući je onakvu pred očnim vidom – zar je moguće da jedanak ne pomislimo i na: plač majke božje?!

U smislu očekivanja uzvišene i ispunjenja univerzalne pravde, nikad mi do kraja neće biti jasno: zašto je Crna Gora (Duklja-Zeta-Crna Gora) na preskoke već dugih 839 godina (počev sa 1183.), od jedne te iste strane – ovako višestrano i neprestano hudo baksuzna zemlja?!

Preskačem sve ostalo, ali – uljudno molim, samo pomislite:

  • kakve li se svijesti formira dijete koje odrasta šetajući u okolici i igrajući se u dvorištu ove kuće u Ljubljani;
  • što upija dio tamošnje mladeži dok boravi u njoj, koja je na ovako savremen način oblikovana i u interijeru;
  • koji su toj mladeži budući pojmovi o estetici;
  • đe je to dijete śutra kad odraste u kontaktu sa ostatkom svijeta, tj. prilikom kontakata sa civilizovanim pripadnicima drugih naroda; itd.?

Ili, đe žive barska đeca odrastajući u mladež, a svakodnevno pred očima imajući onu arhitektonsku tugu od parohijskoga doma i ruglo od hrama?!

Podrazumijeva se, posebice mnim na sve one što redovito borave u njima.

Višina njih mora biti: zatucana, ograničena (i) glede estetike, i ka’ takva, jednom odrasla čeljad – inferiorna pred zbiljski civilizovanim svijetom.

Ajmo dalje kroz tekst …

Mičimo se barem na tren od ovdašnje zbilje …

Islamska arhitektura na evropskom kontinentu je kroz dugi niz proteklih stoljeća imala svoj osobit, introvertan razvoj, dosegla izuzetne domete (pomislimo samo na njezina sjajna ostvarenja iz 16. stoljeća), ukratko – bila je i ostala značajan dio evropske umjetnosti i kulture uopšte – što važi i za našu Crnu Goru.

Velim, tako je bilo negda – a danas?

Primjerice radi: u toj istoj Ljubljani nedavno je izgrađena džamija, tj. – Islamski kulturni centar sa džamijom, čija arhitektura prija oku, i savremeni likovni izraz njegovih-njezinih dvornjih izgleda estetski oplemenjuje svakoga ko je pogleda: bio taj neko iz struke ili ne – bio pripadnik islama ili ne.

 

  1. Islamski kulturni centar sa džamijom – Ljubljana, Slovenija (Bevk Perović arhitekti)

 

Pogledajte taj: sklad, mir i spokoj – tu: mističnost, ljepotu i današnjicu.

Naravna je stvar, nijesam u potonja četiri nastavka teksta, ka’ i u ovom do ovoga mjesta, tek tako: podosta zborio o arhitekturi vanka Crne Gore (figurativno – arhitekturi do juče i od juče); spomenuo više arhitekata i njihova krasna djela; niti slučajno priložio znatan broj fotografija.

Poslije svega, o samom koncu ovoga teksta slijedi jedna pitalica.

I liše ovdašnje uboge i tragične sakralne ”arhitekture”, što je, na negativan način, primjer mimo primjera – kad je cjelokupna crnogorska savremena arhitektura u pitanju, ka’ korisnici arhitekture – skupa pomislimo:

Kako to da od svega izvanrednoga što se danas stvara po svijetu u svijetu arhitekture – crnogorski arhitekti/ce ne umiju (ne umijemo) još više od naučenoga naučiti i, ka’ inspiraciju, na ovome komadu Mediterana, koji osobito privilegovani pośedujemo – na svoj način primijeniti, do one obavezne mjere, koja bi značila da smo priješli prag, da smo u društvu i skladu sa najboljom arhitektonskom teorijom i praksom – da je u stopu slijedimo?!

Ka’ ono – negda!

Zaboga, ovo je onaj isti narod čiji su preci u proteklim stoljećima, od Pljevalja do Ulcinja i od Rožaja do Igala: stvarali i stvorili nesumnjivo sjajnu vernakularnu(7) i zaista značajnu sakralnu hrišćansku i islamsku arhitekturu; nadograđujući božjih ruku djelo gradili u skladu sa prirodom; kreirali divljenja vrijedan kulturni pejzaž; osmislili vrsne i lijepe urbane cjeline; a prije i povrh svega – pośedovali onaj tana(h)ni ośećaj i spoznaju onoga čemu se veli – genius loci(8)!

Đe nam se u potonjih 30-ak godina (a to nije baš od juče) kamođenu-izgubi onaj negdanji stvaralački ideal i uzvišeni kreativni kod?!

 

____________

  1. Prof. dr Peter Fister (izgovoreno na Fakultetu za arhitekturu u Ljubljani, 1984. godine) – citiram (prijevod na crnogorski):

”Za mene je u cijeloj Jugoslaviji najkvalitetnije i najznačajnije narodno arhitektonsko nasljeđe: tradicionalna makedonska kuća i tradicionalna crnogorska kuća u basenu Skadarskoga jezera.”

  1. Genius loci: duh mjesta.

Najnovije

U četvrtak sunčano uz povremeno malu ili umjerenu oblačnost

Sunčano uz povremeno malu ili umjerenu oblačnost. Poslijepodne u kontinentalnim predjelima ponegdje i povećana oblačnost, ali uglavnom bez kiše. Vjetar slab do umjeren promjenljivog...

Kapelo nahvalio Matića, važniji od Dibale

Nemanja Matić važniji je za Romu od Paula Dibale, smatra Fabio Kapelo. Legendarni trener je nahvalio prelazni rok Rome. Doveli su Matića, Dibalu, Vajnalduma, Svilara i...

Pogledajte kako izgleda šuma nakon stihije: U požaru kod Bara uništena i brojna stara...

Dok bespoštedna akcija gašenja, u kojoj učestvuju vatrogasci iz niza opština, ali i vojnici, i dalje traje, na društvenim mrežama pojavljuju se snimci iz...

Novi izgled Gmail-a zasnovan na Googe dizajnu

Gmail, najpopularniji servis e-pošte na svijetu, mijenja svoj izgled prema Material Desing 3. Prije nekoliko dana, Gmail je najavio da će objediniti Gmail, Chat, Meet...

Inflacija u Norveškoj najviša od 1988. godine

Godišnja stopa inflacije u Norveškoj u julu je porasla na 6,8 posto, što je najviše od jula 1988. godine. U junu je stopa inflacije u...

Najčitanije

Povezano

”Sve što je vaše: slavno dukljansko, uzvišeno zetsko i veličanstveno crnogorsko – mora bit naše; … !” (IV)

Piše: Miodrag Draga Blažo'a BAJKOVIĆ, iz Građanah (svrh Oberah) - Riječka nahija - atar Cetinja Svjetske izložbe i internacionalno prezentiranje kulture nekoje/svakoje države, podosta je...

”Sve što je vaše: slavno dukljansko, uzvišeno zetsko i veličanstveno crnogorsko – mora bit naše; … !” (III)

Piše: Miodrag Draga Blažo'a BAJKOVIĆ, iz Građanah (svrh Oberah) - Riječka nahija - atar Cetinja U Titogradu je prije mjesec dana promovisan Leksikon likovne umjetnosti...

”Sve što je vaše: slavno dukljansko, uzvišeno zetsko i veličanstveno crnogorsko – mora bit naše; … !” (II)

Piše: Miodrag Draga Blažo'a BAJKOVIĆ - iz Građanah (svrh Oberah), Riječka nahija - atar Cetinja Miroslavlje jevanđelje (iluminirani kodeks - rukopisna knjiga) je napisano 1180-ih...

”Sve što je vaše: slavno dukljansko, uzvišeno zetsko i veličanstveno crnogorsko – mora bit naše; … !” (I)

Piše: Miodrag Draga Blažo’a BAJKOVIĆ – iz Građanah (svrh Oberah), Riječka nahija – atar Cetinja Naslov ovoga štiva je figurativan citat (njegov prvi dio) onoga što već...

Komentari

1 Komentar
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Liberto
14.01.2022-22:39 22:39

Dragi kolega MIKELE, obradio si arhitektonsko sakralno (pravoslavno) graditeljstvo u Crnoj Gori. Da to je anahrono NAGRĐE! Istodobno kao i njihovi investitori, projektanti, kopiranti, foliranti i uništitelji ove lijepe male CRNE GORE! Volio bih da si se osvrnuo i na profana arhitektonska djela. Ni u toj oblasti ne cvjetaju ruže. Uglavnom masovno radi “kopi pejst” sa INTERNETA, bukvalni ili nevješto prerađeni. PROMAŠENI VOLUMENI, UPROPAŠTENE LOKACIJE, KATASROFALNE URBANISTIČKE KOMUNIKACIJE….. POSTALI SMO POLIGON ZA EKSPERIMENTE NEUKIH I NEZNAVENIH.