Pamćenje

“Čuvajte se prevelike količine smijeha
jer umrtvljuje duh i donosi zaborav”

Piše: Đorđe Šćepović

Tradicija kratkog pamćenja možda je i jedina tradicija čiji život nikad nije prekinut. U bilo kakvim okolnostima Crnogorci ostaju odani ovoj vjekovnoj tradiciji. Zaboravljajući zlo koje su im nanosili i posljedice zla koje im je učinjeno. Čini se da smo birali smijeh, kao jedini način da sačuvamo duh, i razum. Naš izbor suprotstavljen je mudrosti koja upozorava ispod naslova teksta, no, nekad jednostavno morate izabrati. Zlo, za koje smo naivno vjerovali, da smo ga duboko u zemlju pokopali 90-ih godina, i da se neće vratiti, od 2020. živi svoju novu inkarnaciju.

Čini se da je ciklično ponavljanje zla usud ove zemlje. Jedino što se mijenja je njegova manifestacija. Danas nećete na ulicama sresti uniformisane jurišnike 7. bataljona, ali hoćete veterane ove paravojne formacije, ušuškane u tjelesnoj gardi aktuelnih vlastodržaca. Možda danas nećete ugledati topovske cijevi uperene u Cetinje, ali hoćete vaskoliku crnu propagandu “srpskog sveta”. A taj kancer hibridnog medijskog rata razara više nego bilo koje đule ispaljeno iz topa. I nije to samo slučaj s Cetinjem. U ovom trenutku je cijela Crna Gora na puškometu zvaničnog Beograda. A u Beogradu se odlučuje o Crnoj Gori. Oni koji obnašaju vlast tek su namjesnici Aleksandra Vučića. Jedan je zamijenjen drugim, drugi trećim, treći četvrtim, ali cilj i svrha ostaju isti. Kad svaki od njih odsluži i ispuni svoj zadatak biva zamijenjen. Jer, takva je volja Gospodnja. A Gospod u hramovima srpskog naroda je glavom i bradom Aleksandar Vučić. Ko još pamti Zdravka Krivokapića? Osim, ako se sporadično javi u kakvoj šali ili vicu?

I ko još pamti zlo koje je vlada Zdravka Krivokapića nanijela Crnoj Gori? Ko još pamti Vesnu Bratić, Vladimira Leposavića, Jelenu Borovinić Bojović i ostale apostole? A posljedice njihovog činodejstvovanja živimo svi. Zapravo, ne živimo svi. Nažalost, mnogi su izgubili i živote zahvaljujući odlukama nekadašnje ministarke zdravlja. Pamtite otvorene granice u jeku pandemije, i mantije koje hodaju holovima bolnice, ili masovnu sahranu počivšeg Amfilohija Radovića, preminulog od kovida, kojeg ožalošćeni cjelivaju, dok prizoru svjedoči ministarka zdravlja, sve to posmatrajući iz prvog reda? Pamtite śeču glava, koju je ministarka Vesna Bratić sprovela nad direktorima crnogorskih škola? A samo iz razloga što direktori nijesu bili po volji ministarki Bratić jer ne dijele njene svjetonazore?

Pamtite i Dritana, koji je sa svojom zelenom partijom uložio krajnji napor da okonča ono što je Zdravko Krivokapić počeo. Da Crnu Goru spali do temelja. Da Srbiji pokloni crnogorsku sakralnu baštinu, što je i učinio potpisujući tzv. Temeljni ugovor. Za sva ostala nepočinstva Dritana Abazovića jedan tekst bi mogao biti samo uvodni pasus. Ali pamtite sve što je učinio Crnoj Gori? Nije valjda da ste zaboravili Suadu Zoronjić, poslanicu Ure, koja je Crnogorcima pripisala prvi genocid počinjen u Evropi? Ili njenu koleginicu Boženu Jelušić, koja bi kad god bi neko od njenih saučesnika u vlasti učinio kakav nestašluk, od stida u zemlju propala? Znam da pamtite, iako ste, kao i ja, izabrali smijeh. Otkopavanje oružja, i ratne drugove Andrije Mandića pamtimo, uprkos njegovom predizbornom preobražaju, pred kojim bi se i Mahatma Gandi postidio! Milojka, Jakova i ine, sve to pamtite, jer oni su, ne zaboravite, po drugi put među Crnogorcima. Jednom kao ministri niotkud pristigli, a drugi put kao premijer i predśednik Crne Gore.

Ali, pamćenje nipošto ne smije biti selektivno. Stoga, pamtite i one koje smo birali za svoje političke predstavnike u Parlamentu. A koji su u borbi protiv zla učinili što? Ako i zanemarimo ono što nijesu učinili, a morali su, u minulih tri godine, nemojmo zaboraviti opštu zabunu u vezi s popisom. Oni, koji su zahvaljujući nama u Parlamentu Crne Gore pozvali su na bojkot popisa koji se događa, pa za isti kazali: Puj pike, ne važi. I sve to smo prihvatili. Gazeći javno date riječi. Želeći da neminovnu štetu učinimo što manjom. A ako ishod popisa bude onakav kakav nam već neko vrijeme javno objavljuju glasnogovornici velikosrpskog nacionalizma, znate ko će biti kriv? Vi. Ja. Ali ne i oni. Uvijek je neko drugi kriv. Zato pamtite. Sve. Bez izuzetka. S osmijehom dabome.