Otkriveno spomen-obilježje porodici Zvicer u Rakočima: Datum sjećanja na nevine stradalnike bijeloga terora

U znak sjećanja na porodicu borca Za pravo, čast i slobodu Crne Gore Petra Zvicera, stradale od srpske žandarmerije tokom “Bijelog terora”, u selu Rokoči, u Cucama, danas je otkriveno spomen-obilježje.

Spomen-obilježje porodici Zvicer otkrili su gradonačelnik Prijestonice Cetinje Nikola Đurašković i potpredsjednik Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore Stevan Radunović.

Osveštao ga je poglavar Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo. Događaju je prisustvovao veliki broj građana.

Gradonačelnik Prijestonice Cetinje Nikola Đurašković je kazao da se „na stogodišnjicu krvavog pira srbijanskih žandarma nad nedužnom đecom zelenaša i heroja Petra Zvicera i odmazdom porodičnom lomačom u Rokočima, ne obilježava samo ovaj tragičan datum crnogorske istorije već i datum sjećanja na nevine stradalnike bijeloga terora, nezapamćeni primjer bezumnog nacionalizma, osvete i zvjerskih zločina nad crnogorskim komitama i patriotama čiji organizatori, izvršioci, podstrekači i saučesnici nikada nijesu krivično odgovarali.“

“Svaka žrtva zaslužuje pravdu a svaki narod pravo na sjećanje i kulturu poštovanja onih koji su se žrtvovali za njegovu slobodu i identitet, kako mu se istorija ne bi ponavljala, ni kao tragedija, ni kao farsa”, rekao je Đurašković.

On je kazao da „Cetinje kao crnogorska prijestonica i Grad Heroj, zajedno sa pokretačima inicijative, građanima i patriotama, snažeći vjekovnu tradiciju crnogorskog slobodarstva i svijetlih tekovina antifašižma koje su naše trajno opredjeljenje i vrijednosni sistem, iz pijeteta prema čistoj i nevinoj žrtvi crnogorske nejači i mučeništvu Petrove babe, majke, žene, sestre i brata – ovim činom odaju duboko poštovanje porodici Zvicer i podižu spomen-obilježje kao simbol za pamćenje, ponos i nauk budućim generacijama utemeljen na kulturi sjećanja i istini o borcima za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore, koja je sistematski i decenijama bila marginalizovana.“

Prema njegovim riječima istorija nam je pokazala da se Crnogorci znatno bolje odupiru fizičkom nasilništvu nego istorijskom revizionizmu, ideološkim i propagandnim manipulacijama.

Zato je, poručuje, naša dužnost i moralna obaveza, ali prije svega dug prema nevinim žrtvama ovog svirepog zločina, da osvijetlimo i ovu tragičnu epizodu naše istorije ukazujući na nužnost kolektivnog pamćenja koje će nas opominjati da nikad ne zaboravimo kako nam se ništa slično, nikad više ne bi ponovilo.

“Zato danas stojimo ovđe, odajući počast rodoljubima i mučenicima iz porodice Zvicer, uvjereni da njihove žrtve nijesu bile uzaludne i da se njihova tragična sudbina prinijeta na oltaru slobode i dostojanstva naše jedine domovine nikada ne smiju zaboraviti. Njihova će imena zauvijek ostati upamćena kao simbol trajnih vrijednosti, a njihova hrabrost, dostojanstvo, borba i ljubav prema Crnoj Gori vječiti izvor inspiracije nama i generacijama koje dolaze”, kazao je gradonačelnik Prijestonice Cetinje Nikola Đurašković

U Rokočima se okupio veliki broj građana više crnogorskih gradova.

Neizmjerni mrzitelji i progonitelji svega crnogorskog

Književnik Balša Vulević govorio je ispred Inicijativnog odbora za postavljanje spomen-obilježja.

”Danas smo se u ovako velikom broju okupili na mjestu tragedije porodice Zvicer, na stotu godišnjicu neviđenog masakra nad nezaštićenom, nedužnom đecom i ženama. Danas nas u selu Rokoci nije okupio nijedan sekretarijet, partija ili službeni organ, već poštovanje prema žrtvama žandarskog terora, koji su ubijeni samo zato što su voljeli svoju zemlju. Nažalost, danas vidimo da su pojedine crnogorske familije i istaknuti pojedinci meta progona sličnom onome kojim su bili izloženi Petar Zvicer i borci za pravo, čast i slobodu Crne Gore. Danas smo na mjestu tog zločinačkog čina, svojstvenom samo bolesnom, krvoždernom umu, monstrumima i kukavicama prvog reda, na mjestu tragedije svih nas, cjelokupne države i naroda, na mjestu koje izaziva jezu i užas zbog strašne istine koja razotkriva neslućene dubine manijaštva i monstruoznosti nečijeg izopačenog uma”, kazao je Vulević.

Poručio je da je ovo mjesto i simbol vječnog otpora zločinu, krvoproliću, nepravdi i svemu onom što čovjeka vraća na same početke njegove evolucije, kao svjesnom, razumnom i moralnom biću.

”Ovakve zločine prema crnogorskom narodu i mnoge druge širom Crne Gore iz doba okupacije od strane Srbije, mogu napraviti samo neizmjerni mrzitelji i progonitelji svega crnogorskog. Sa ovog mjesta užasnog stradanja izražavamo ljudsku i patriotsku nadu da se ovakva i slična zvjerstva neće ponoviti. Sa ovog mjesta, koje izaziva nepodnošljiv bol u duši, potrebno je odaslati poruku budućoj vlasti, jer ovoj sadašnjoj bi to bila uzaludna rabota, da ne uvozi zlo i muku u svoju državu, da ne truje i zavađa svoje stanovnike, već da stvara ambijent koji obezbjeđuje civilizovan suživot u Crnoj Gori”, istakao je Vulević.

Pozvao je i građane, bez obzira kako se nacionalno i vjerski izjašnjavali, da zajednički izgrađujemo našu državu, da postane primjer međunacionalnog i međuvjerskog sklada, što je krasilo Crnu Goru tokom njenog milenijumskog trajanja. Crna Gora treba da bude zemlja jedinstva njenih građana, otporna na sve pokušaje velikosrpskih jurišnika da je još jednom ponište, poručio je, između ostalog, Balša Vulević.

”Prijestonica Cetinje, kao Grad heroj, postavljenjem spomen-obilježja Zvicerima želi da prekine krug ćutanja i osvijetli ovaj tragični dio crnogorske istorije u kojem su stradali nevini ljudi zbog ljubavi prema sopstvenoj domovini, ukazujući na nužnost kolektivnog pamćenja i jasne osude svakog zločina, ma sa koje strane dolazio”, saopšteno je prethodno iz Prijestonice.

U noći između 24. i 25. aprila 1923. zapaljena je porodica crnogorskog komite Petra Zvicera, borca pravo, čast i slobodu Crne Gore.

Srpska žandarmerija, predvođena majorom Kecmanovićem i njegovim pomoćnikom Kolakovićem, mučila je surovo i, na kraju, spalila u kući: Petrovu majku Anđu (60), ženu Zagorku (23), sestru Planu (20), brata Vidaka (13) i Petrovo troje maloljetne đece. Petrovu babu Đurđu (oko 80 godina) zavezali su za drvo ispred kuće, da sluša i gleda kako u paklenim mukama umiru njeni najmiliji.

“Bijeli teror” zavio je u crno hiljade crnogorskih domova. Ipak, zvjerstvo nad Zvicerima, tek decenijama kasnije, postalo je simbol stradanja i žrtve borbe Za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore.