Dugogodišnja novinarka i urednica Pobjede Vesna Šofranac preminula je juče u Podgorici.
Rođena je 4. decembra 1957. u Baru. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Podgorici 26. septembra 1980. godine i iste godine je počela da radi kao novinarka u dnevnom listu Pobjeda. U novinarstvu je prošla sve korake i stepenice – pisala od gradskih tema do najzahtjevnijih društvenih i političkih priča i stavova u decenijski turbulentnim crnogorskim izazovima.
Talentom i elokvencijom obilježila je sve žanrove, ostavila kvalitetan trag u više oblasti, a najviše istražujući teme iz zdravstva, školstva i politike. Nakon prepoznatljivog novinarskog rada, uspješno je obavljala poslove urednika više redakcija, zatim pomoćnice i zamjenice glavnog i odgovornog urednika Pobjede, dok je za v. d. odgovorne urednice našeg lista izabrana u septembru 2013. godine. Za glavnu i odgovornu urednicu Dnevnih novina izabrana je juna 2015. godine, a od nedavno je bila u penziji.
Vesna Šofranac bila je novinarka iz samog vrha naše profesije, izuzetno omiljena i voljena koleginica, prva žena glavna urednica u skoro osam decenija Pobjede. Svim tekstovima prilazila je apsolutno posvećeno, pažljivo birajući riječi, maksimalno poštujući zanat, etički kodeks, izvore i sagovornike, a iznad svega nastojeći da čitalac dobije kvalitetan sadržaj. Bila je od novinarki iz čijih se tekstova učilo, izvlačile se pouke i opomene, uz pečat edukacije i odgovornosti.
Mi koji smo sa njom podijelili decenije novinarskog, kolegijalnog i nadasve ljudskog hljeba, naročito smo zapamtili posebno teške dane za njenu i našu Pobjedu kad je 2013. godine uveden stečaj, a ona bila na čelu, ističući da je prva među jednakima.
Živjeli smo i radili intenzivnu i tešku borbu za svako slovo, rubriku i stranu, angažman da se sačuva Pobjeda, da se iskonski izborimo za nastavak tradicije. Mimo te profesionalne borbe, ličnim primjerom, skromnošću, vještinom komunikacije, neiscrpnom energijom, željom, voljom, nesebičnošću i osmijehom bila nam je putokaz kako da sačuvamo zanat, ali i jedni druge, naglašavajući da ne može biti zadatka koji smije da naruši povjerenje među nama.
Ruka koju nam je tada pružila bila je mnogo više od autorski znalačke i urednički zaštitničke, jer je bila neumorna, iskrena i direktno iz srca. Kroz decenije zajedničkog rada saznali smo da naša Vesna nije ni znala drugačije, jer su njena priroda, temperament i karakter bili istovremeno i osnova i nadogradnja znanju, profesiji i ljudskosti. Vazda podrška i toplina, vedrina i dobrota bez granica, uvijek spremnost da pruži, a nikad da traži zauzvrat jer, ponavljala nam je, tako funkcioniše porodica. I naglašavala je da porodica nije svetinja nego da je porodica sve, a – uz njene divne Mija, Milenu, Anu i Danila – osjećali smo da smo i mi bezuslovno njeni. Potvrdila nam je to u bezbroj izazova.
U zrelim profesionalnim danima vodila je bitke za opstanak, prvo stečajnu u Pobjedi, a potom i odsudnu, egzistencijalnu u Dnevnim novinama. Iako već narušenog zdravlja, nalazila je način da kvalitetnim pisanjem i ljudskošću upozori na zahuktali anticrnogorski trend, ali i da sačuva zdravu atmosferu i slobodu izražavanja u redakciji, pokušavajući da novinama produži život, svjesna da su štampani mediji žrtve globalnih tržišnih procesa i tehnološkog razvoja. I u tim trenucima preuzimala je na sebe najveći teret pritisaka, nastojeći da poštedi redakciju i sačuva njen kredibilitet.
Odlaskom naše Vesne, Pobjeda je izgubila pouzdanog prijatelja, sigurnu novinarsku i uredničku ruku, a kolege toplinu dobronamjernog čovjeka velikog srca.
Vesna Šofranac biće sahranjena danas u Podgorici.