Nikšić, balvani, patrijarh – historija se ponavlja

Ponavlja li se istorija prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa ili svaki put kao tragedija ili svaki put kao farsa ili po nekom drugom redoslijedu – mi, žrtve istorije, dogovorićemo se… ili nećemo. Ali da se ponavlja – ponavlja se. Dva mjeseca, jedan smrtonosni virus i jednu svjetsku ekonomsku krizu kasnije Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori opet organizuje okupljanja. Prošli put je počelo u Nikšiću – gle čuda, tu je počelo i ovog puta.

Prošli put povod okupljanja bio je sveti Vasilije, odnosno njegove mošti, koje je srpska crkva iz Ostroga snijela u Nikšić. I ovog puta, kakve li koincidencije, povod je formalno bio sveti Vasilije, odnosno okupljanje vjernika na njegov dan, okupljanje na koje je pozvala Srpska pravoslavna crkva. Zbog činjenice da je okupljanje organizovano i realizovano suprotno državnim mjerama za borbu protiv korona virusa, zbog čega bi čitav grad Nikšić za 14 dana, ako zaraza zbog akcija Srpske pravoslavne crkve eksplodira, mogao u karantin, policija je uručila pozive za saslušanje vladiki Joanikiju i saradnicima. Činjenica da je Joanikije saslušan jer je svjesno i očigledno prekršio mjere i svoje vjernike, kao i ostatak građana Crne Gore, doveo u zdravstvenu opasnost rasrdila je poslanike srpskih nacionalnih partija u Crnoj Gori, koji su se, u vidu protestanata, ukazali pred zgradom policije u Nikšiću. Beogradski mediji su propištali kao pretis-lonac: te tenzije u Crnoj Gori, te napad na crkvu, te srpstvo ugroženo…

Sad će i ‘automobilski moleban’

I prošli put tenzije su najavili i podigli Vučićevi mediji – i ovog puta sve je počelo nakon kratke, ali intenzivne medijske kampanje, koja je podrazumijevala specijalnu, iako bajatu emisiju na Radio-televiziji Srbije i feljton o “rasrbljavanju Crne Gore” u Politici. I onog puta, kao i svaki put kad je riječ o zemljanim radovima, posao je odradio Demokratski front. Pa je tako bilo i ovog puta. Prošli put Mandić & company skupštinsku su salu iskoristili za bildanje patriotizma svojih pristalica: retorika je bila oštra sve dok Mandić, na vrhuncu nacionalističke histerije, koju je raspirivao, nije pozvao na sveti rat u ime Hrista, pa pokušao da prekine zasjedanje Skupštine. Ovog puta su Mandić i saradnici usred Skupštine najavili da neće poštovati zakone.

Ne samo, rekli su, da će svojim prisustvom i partijskom infrastrukturom uveličati epidemiološki rizično okupljanje u Nikšiću nego će, ne fućkajući za donesene zdravstvene mjere, proslaviti “partijsku slavu”. Ta slava je, pogađate – Sveti Vasilije. Usput je Andrija Mandić saopštio da neće njima Senad Begić (dakle, musliman i ljekar) zabranjivati da slave slavu. Ostrvio se na Cetinje, koje ga iritira jer je bilo bastion antiratne Crne Gore devedesetih godina prošlog vijeka. Cetinjani, osim toga, posve nezamislivo i skandalozno, sebe smatraju Crnogorcima – čime su, tvrdi Mandić, izdali pretke, sa kojima je vojvoda-šaman u stalnom kontaktu.

I prošli put na ulicama su se “spontano samookupili” aktivisti Demokratskog fronta, koji su blokirali puteve, između ostalog, i balvanima. Zanimljivo, ista ekipa okupila se i ovog puta. Modernizacija, a i pad cijene goriva, učinili su svoje – ovog puta organizovali su nešto što su nazvali “litija automobila”. Što je briljantan doprinos pravoslavlju. “Litija automobila” je kolona automobila koja prolazi kroz grad dok ljudi u vozilima dižu tri prsta, mašu srpskim zastavama i uzvikuju parole o Kosovu. U danima koji slijede vidjećemo kako će izgledati “automobilski moleban” – to neće proći bez šlepera na čelu kolone. Čim Kinezi završe autoput za sjever Crne Gore, biće moguć i “autoban moleban” – molitvena blokada autoputa. U svakom slučaju, “automobilske litije” su način da se poveća potrošnja goriva, a time i pomogne bratska, pravoslavna ruska privreda, koja je zbog pada cijena nafte usljed epidemije korona virusa grdno postradala.

Biološki napad iz Beograda

Kao i prošli put, akcije Demokratskog fronta blagoslovio je srpski patrijarh Irinej. Prošli put poslao je avion Vlade Srbije po njih da ih dovede u Beograd, gdje su od njega lično primili instrukcije i blagoslov. Ovog puta nije bilo aviona, ali blagoslov nije izostao. Irinej je Front pozvao da istraje u svom podvižništvu, a Aleksandar Vučić čestitao im je slavu, koju su ovi riješili da proslave kršeći zdravstvene propise i provocirajući reakciju policije.

Tako je, dakle, i ovog puta, istim metodom, na isti način, iz istog centra, uz iste aktere, sve pripremljeno za još jednu turu dizanja nacionalnih tenzija u Crnoj Gori. Istorija se, rekosmo, ponavlja – no, ponavlja se uz izvjesne varijacije. Ovog puta Beograd je (to je novo, pa treba biti zabilježeno), osim medijskog i političkog, izveo i biološki napad na Crnu Goru. U trenutku kada Crna Gora pokušava da iskorijeni korona virus, spasi privredu i, pod sloganom “Corona free destination”, organizuje turističku sezonu iz Beograda je lansirana akcija koja minira napore epidemiologa, a od Crne Gore umjesto sigurne stvara turističku destinaciju visokih političkih i etničkih napetosti. Ideja je prosta: sezona i pokušaj spašavanja crnogorske ekonomije će ili propasti zbog širenja virusa u organizaciji Srpske pravoslavne crkve, što bi nužno izazvalo novi lockdown, ili zbog automobilskih i pješačkih litija, “spontanih nemira” i sukoba aktivista Demokratskog fronta sa policijom… atmosfere političke i bezbjednosne nestabilnosti, ukratko.

Iz Vučićeve perspektive, to je win-win situacija.