NIJE SAMO RIO TINTO “Bisnis must go on”, koji crni ”srpski svet”

Vučićeva priča o “srpskom svetu” je definitivno zaglavila – pod zemljom.

I nije samo iz razloga što je priča trula i blatnjava. I nije samo zbog Rio Tinta. A ni zbog američkih sankcija “kumovima severa” Veselinoviću i Radoičiću. Niti zbog toga što je Vučić pokušao da prilično nevješto omalovaži stav SAD. Nije ni zbog onog čuvenog trovanja iz političkog nasljeđa o “ugroženosti Srba” koje je tako pažljivo isporučio Kosovu, BiH i Crnoj Gori. To je bar bilo samo predvidljivo standardno upakovana priča za uznemiravanje regiona.

Biznis je u pitanju.

Pravi posao je otpočeo još 2015. godine. Iz vremena kada je bio premijer. I kada je Vlada Srbije uložila 350 miliona eura u projekat “Nove topionice” u Boru. Samo što je brzo stigao od obećanja “čisto nebo nad gradom” do “kamen oko vrata Srbije”. One uložene pare niko više nije spominjao.

Tada je najprije prodao priču “klečaću pred Kinezima da uzmu RTB Bor”. I onda ‘ladno i bez ikakve nadoknade ustupio Kinezima na 50 godina 7.000 kvadratnih metara koliko iznosi površina dvije zgrade Instituta za rudarstvo i metalurgiju u Boru.

Preko 6.000 parcela na teritoriji grada Bora je upisano u Katastar nepokretnosti kao svojina kompanije Zijin.

Plus, još jedna trospratna zgrada.

Čuveno ulaganje od 350 miliona u tehnologiju se brzo prosulo. I zaštekalo već na proizvodnji od 50.000 tona, iako je Vučić obećavao podršku za proizvodnju 80.000 tona bakra godišnje. Srpski grad Bor se sve slabije vidio na mapi svijeta. Od gareži, naravno.

Rekord u koncentraciji SO2 Bor je ostvario decembra 2020. godine, kada je izmjereno preko 5.000 mikrograma po metru kubnom vazduha, od zakonom dozvoljenih 250 mikrograma. Rekord u koncentraciji arsena je bio u avgustu 2019. godine, kada je izmjerena 200 puta veća koncentracija od dozvoljene.

Uzgred, neka sela u borskoj opštini su skoro iseljena. Slučajevi seksualnog uznemiravanja od strane kineskih radnika nad djevojčicama iz borskog sela Metovnica su zataškana.

Nego, “bisnis must go on”. Koji crni “srpski svet”… Vučić je imao pametnija posla.

I tako sve do telefonskog poziva aktivisti beogradskih protesta sa porukom “ovde Vučić, ne mogu vas dobiti”.

Vučićevu priču o “srpskom svetu” ćemo zasigurno još neko vrijeme trošiti. To će mu biti zadnja linija odbrane, uz podršku ovdašnjih srpskih nacionalista koji su veliki dio posla već obavili u trenutnoj crnogorskoj Vladi. I po dubini i po širini. Ponajviše po licemjerju. Kakav nalogodavac, takvi i izvođači radova na putu.

Sadašnja crnogorska Vlada je učinila sve da uruši državu Crnu Goru. Sa sve nebuloznim projektom “Evropa sad” koji još važeći ministar Milojko Spajić, a koji je svoje uhljebljenje i spas nakon početničkih neuspjeha u Singapuru potražio pod okriljem Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, pokušava da proda.

Crnogorski predsjednik Milo Đukanović je zbog optužbi koje su mu upućivane dobrovoljno otišao u Italiju, pred tamošnji sud. Sudski postupak je obustavljen. Kako tamo, tako i u Londonu.

Vučić i trenutna crnogorska Vlada su na čekanju.

Oni će, pak, neke stvari morati da objasne i Bogu i sudu i narodu…

Kad tad.

Ž.Vukmirović