”Negdje” predśednik, a svuđe zastiđe

Piše: Aleksandar Radoman

Prije nekoliko mjeseci uvjerljiva većina građana Crne Gore na predśedničkim izborima odlučila je da Mila Đukanovića pošalje u političku penziju. Kao kolateralna šteta te jasno izražene odluke Jakov Milatović je postao predśednik. Ovaj beskrajno antipatični samodopadljivi fan Momira Bulatovića od starta je pokazao da će biti „negdje“ predśednik, ali svakad i svuđe nedvosmisleno zastiđe države čiji su građani odlučili da im nije stalo ko će je predstavljati, kivni na onog koji je reprezentovao gotovo trideset godina.

Premda je hroniku zastiđa u svega nekoliko mjeseci pofino popunio, neka ovđe bude navedeno tek nekoliko ilustrativnih primjera.

1. Svega nekoliko dana nakon što je „negdje“ sticajem okolnosti postao predśednik Milatović se već našao pred golemim iskušenjem za svoja mala pleća. Na pitanje o Srebrenici odgovorio je: „Međunarodni sud je bio vrlo jasan i donio odluku kad je u pitanju Srebrenica… Vrlo je važno da je Međunarodni sud negdje individualizovao genocid u Srebrenici. Moja pozicija je u tom smislu vrlo jasna, crnogorski parlament je, takođe, donio rezoluciju kad je u pitanju Srebrenica. Vrlo je važno da kao region, zajednički, donesemo sud o prošlosti koja je bila teška. Prošlosti koja je imala jednu Srebrenicu, ali i jedan Jasenovac, prošlosti koja je imala i u Crnoj Gori stvari poput velikog zločina u Pivi, Velici… To su sve stvari koje jasno osuđujem.“

Tako je svoj mandat predśednika Milatović počeo s „negdje“ i „ali“. Dakle, da se genocid zbio „odlučio“ je Međunarodni sud, a kako je Jakov legalista, on je to primio k znanju. Ništa zgražavanje ili saośećanje pred najvećim zločinom u Evropi poslije WWII, za Jakova je u cijeloj stvari „vrlo važno“ da je genocid „individualizovan“. Kao da su Karadžića, Mladića, Krajišnika i ostale izvršioce radova povezale individualne patologije, a ne patologija velikosrpskog fašizma u čije je ime genocid i počinjen.

Kao i svaki relativizator, Jakov se tu ne zaustavlja pa dodaje i čuveno „ali“, smještajući Srebrenicu u prošlost, zajedno s Jasenovcem, Pivom i Velikom. Samo što je ideologija odgovorna za Jasenovac, Pivu i Veliku odavno osuđena, a ona koja je proizvela Srebrenicu i dalje prijeti regionu. Bila je dovoljno samo jedno javno određenje pa da se vrlo brzo shvati da Jakov Milatović ne može i neće osuditi ideologiju za čiji interes zapravo i radi.

2. Kad se prije 15-ak dana fašizam zakotrljao crnogorskim ulicama, uz svakodnevne prijetnje manjinskim narodima, i etiketiranja njihovih predstavnika na velikosrpskim propagandnim platformama, pa se na sve to nadovezale i prijetnje smrću uredniku i zamjenici urednika Antene M, Jakov je, nakon nekoliko dana tihovanja, na tviteru propiskutao da osuđuje svaki akt kojim se izražava vjerska ili nacionalna netrpeljivost te atakuje na slobodu novinarske profesije ili podstiče bilo koji oblik agresije.

Do bola banalni ostatak poruke nije vrijedno ni pominjati. Opet nešto „negdje“ i nekako generalno. Nema, na primjer, osude velikosrpske histerije i prijetnji smrću Darku Šukoviću, već osuda „svakoga akta“, pa bi se ova njegova osuda svačega i ničega mogla protumačiti i kao osuda onih koji su tih dana osnovano problematizovali djelovanje propagandne platforme IN4S koja u kontinuitetu promoviše govor mržnje.

3. Na najnovije prijetnje ministra odbrane Srbije Vučevića da će se Crnoj Gori i Makedoniji „obiti o glavu priznanje Kosova“, kao što je Ukrajini, Milatović je, očekivano, ćutao kao zaliven. U stvari, opet je na tviteru propiskutao da „smatra neprihvatljivim bilo koji pokušaj posrednog ili neposrednog miješanja inostranih aktera (iz regiona ili ostatka svijeta) u kreiranje Vlade u Crnoj Gori“, ali to kukavno piskutanje nije nikakav odgovor na otvorenu prijetnju ministra odbrane suśedne zemlje da će Crna Gora proći kao Ukrajina!?

To piskutanje zapravo je ponavljanje Vučićeve mantre da o Vladi u Crnoj Gori odlučuju strane ambasade. I neka što je prećutao direktnu prijetnju svojoj zemlji, Jakov je podanički beskičmeno prećutao i Vučićevo iživljavanje u Atini, kad ga je Vučić prvo optužio da je mimo protokola Milatovićev kabinet obavijestio javnost o tajnom dolasku Zelenskog u Atinu, a potom njegovu izjavu o brzom učlanjenju Crne Gore u EU nazvao đečijom „maštarijom“. Jakov ćuti jer tako to rade sramotne i bijedne sluge gospodara.

Kad Crna Gora jednom povrati dostojanstvo i ovu izmećarsku bulumentu pošalje u ropotarnicu istorije, ne treba posegnuti za revanšizmom. Za Jakova i njegovu felu biće primjereno obnoviti jednu od praksi kojom je širom Zapadne Evrope svojevremeno obilježena pobjeda nad fašizmom – javno šišanje zbog horizontalne kolaboracije.