Na Cetinju si divno zdrav od slobode!

Piše: Dubravka Jovanović

Naravno, spremam se na put za Cetinje ove neđelje avgustovske.

Grmjelo, lampalo, sijevalo, gorelo, idem na put i u valiže pakujem ljubav za svoju državu, crveni barjak i majicu sa grbom Crne Gore, ponos i prkos.

Iz Boke me s pjacete prate golubovi koji nikada nijesu bili na prodaju. Sa komadića plaveti morske, galeb u letu, bijela jedra i bijele brodice. Odlazim jutrom  sa dobrim ljudima vedroga duha, iz  dobrog mi rodnog grada vjekovne kulture, sa dobrom dušom zalivskoga života.

Da zlo zlima ne pada na pamet.

Vjeru u dobro i za dobro mi neće uzeti, uz  ljepotu koja oplemenjuje i one debeloga uha za nježnu riječ i one čija je koža oklop jastoga, i one koji na obraz sjede, i one kojima kičma služi za savijanje pred onima koji ih plaćaju.

Idem da sa LJUDIMA budem u ljudskosti!

Sa Gorom crnom u pobjedi!

Sa emocijom u odbrani dostojanstva države moje.

Da jače volim drage.

Da žešće ne volim izdaju, loše i potkupljive.

Spemam se i odlazim da budem svijetla riječ u priči ovoj sa srećnim krajem.

Da budem kamičak u kršu Cetinjskom i plamičak u vatri njegovog rodoljublja.

U gradu đe treba imati obraza i velikog poštenja kad odlučimo da ostavimo svoj trag.

Želim da budem dah velikog vjetra s planine koji treba da oduva  zlo, prevare, izdaje i nedjela, i budem duh Lovćenskog kamena koji mora da učvrsti narod ponositi, pravedan i vječan.

Sa Cetinja se osluškuju gromovi i pali luč prozirnoga, mirnog jutra.

Na Cetinju si divno zdrav od slobode, kao niđe čini mi se!

Što to znači biti vlasnik tuđeg prezimena?

Ne poštujem one kojima je tuđe od svojega bliže. Niti one koji su izdajnici roda svoga i poroda.

One koji čekaju rasplet i kojima crnogorstvo traje koliko pjena nikšićkoga piva.
Brzacima ljudi i vrelima, ne u barama i žabokrečini odakle se samo krekeće.
S poštovanjem o hrabrosti treba potomcima govoriti. I ostaviti im i ovaj krš i ovo more i ovu ariju i ovaj korjen.

Luč  za svijetlo  da pokaže put iz ove mrkle tame i oganj na kome se mora ogrijati.

Za uspravnu misao!

Za pamćenje istorije i zavjeta prađedovskog!

Za čiste oltare i svodove .Za tvrdu vjeru u pravdu i čovjekoljublje, u istinu i planinu!

Lovćenska me vila čeka.

U gradu obraza čista da čuvamo i sačuvamo krovove, kumove, korjene da ne zakorove od bola i muke izdajstva ovog, strašnog.

Jer ova je crnogorska strana svijeta na um propeta. Čeka me Vila od kičme i od riječi. Od čela i obraza, od poja i soja.

Čvrstina planine i njen zov, bliže Vili lovćenskoj, i miris sunca je naš!