Piše: Stefan Todorović
Nakon dugog putovanja po Evropi premijer Milojko Spajić zatekao se u Crnoj Gori da otvori dionicu puta Mateševo – Kolašin. Kako premijera Crne Gore nema često u medijima, novinari su iskoristili rijetku priliku, za još nepunih sto dana njegove Vlade, da postave pitanja o temama koje je u posljednje vrijeme zaokupljaju crnogorsko društvo, što je, po priznanju samoga premijera, predstavljalo problem za njegove mentalne kapacitete. Istina, nije lako oćutati sva nepočinstva sopstvene Vlade i koalicionih partnera u 2024. godini, a onda u jednom blickrigu opravdati sada već tradicionalna januarska vaskolika orgijanja velikosrpskog nacionalizma.
Zahvaljujući upravo njegovim odlukama, odnosno njegovom izboru vlade i koalicionih partnera, orgijanje je bilo prisutno i s državnog vrha i iz državnog aparata Crne Gore tokom velikosrpskih manifestacija povodom Badnjega dana, Božića, proslave neustavnog dana Republike Srpske, tzv. Srpske nove godine, bogojavljenskog plivanja i raznih svetosavskih akademija i proslava. Takva kumulacija događaja i kulminacija velikosrpskog nacionalizma svake godine izrodi i nove bisere poput fašističke izjave poslanika PES-a Dragovića upućene poslaniku DPS-a Oskaru Huteru, sraman odnos ministra sporta Dragoslava Šćekića prema crnogorskoj muškoj rukometnoj reprezentaciji, ponižavanje parlamenta Crne Gore od strane Andrije Mandića i nebrojeno drugih „ispada“ od ostalih formalnih i neformalnih velikosrpskih centara i pojedinaca poput najmorbidnijeg slučaja pośete i obilaska groblja od strane rektorovog IN4S-a.
Komentar premijera Milojka Spajića na sve navedene događaje, nepočinstva i kršenja zakona od strane ljudi koje je upravo on svojim odlukama postavio na državne funkcije u Crnoj Gori, jeste da nema vremena i mentalnog kapaciteta time da se bavi, sažeto njegovim riječima: „…nemam vremena, niti mentalnog, kako bih rekao, kapaciteta da se bavim svim tim stvarima, ovim identitetskim kojim ste me zasuli danas, od zastava, fakulteta za jezik…“ A zapravo se ne radi o identitetskim pitanjima nego o flagrantnim kršenjima zakona što ćemo i pokazati na primjeru Fakulteta za crnogorski jezik i književnost o čijem slučaju, kako nas obavijesti – stvarno ne zna ništa – kao i o vrijednostima koje crnogorsko društvo želi da baštini i kojima teži. To što se određene vrijednosti vežu za određene identitete, i što se pokušajem promjena, gušenja ili asimilacije tih identiteta žele promijeniti vrijednosti Crne Gore i istorijska, sadašnja i buduća slika Crne Gore, o tome nekom drugom prilikom.
Zatim je, docnije tokom dana, premijer dodatno proširio svoju izjavu postom na društvenim mrežama kako je – „Fokus na budućnost. Neka svako svoju zastavu ističe i ponosi se njome. Podržavam isticanje trobojke, gaetuše, krstaš-barjaka, albanske, bošnjačke, hrvatske i svake druge identitetske zastave, u skladu sa zakonom, uz našu državnu koja je obavezna. Čestitam imenovanja. Čestitam svima. Hajde da se fokusiramo na auto-puteve, ekonomski rast, vladavinu prava, na naše članstvo u Evropskoj uniji.“
Premijer Spajić dodatnom izjavom, bježeći od identitetskih tema, upravo govori o identitetu Crne Gore, ali tako što relativizuje isticanje trobojke u državnom parlamentu. Trobojke kakve nikad nije bilo u državnoj tradiciji Crne Gore, već predstavlja jednu od propisanih zastava države Srbije i zvaničnu zastavu Republike Srpske, a čije isticanje predstavlja jasan znak i gest njegovog koalicionog partnera o zaokruživanju Srpskoga sveta. Premijer nas je obavijestio da podržava isticanje trobojke Srpskoga sveta, ali u skladu sa zakonom, uz našu državnu koja je obavezna. Znači da slijedi ili mijenjanje zakona Crne Gore ili Mandićev odlazak sa funkcije, jer trenutni zakoni Crne Gore, za razliku od premijera Spajića, ne podržavaju isticanje srbijanske trobojke. Svakako će nam najavljena rekonstrukcija vlade nedvosmisleno poručiti da li će se mijenjati zakoni Crne Gore ili trobojni Mandić jer trenutno bivstvuju u neskladu poput crnogorske zbilje i izjava premijera Spajića.
Dalje nas premijerov bijeg od identitetskih tema vodi preko auto-puta i ekonomskog rasta do vladavine prava i članstva u Evropskoj uniji. I tu dolazimo do slučaja Fakulteta za crnogorski jezik i književnost o kojem Spajić „stvarno“ ništa ne zna, a koji je neraskidivo vezan upravo za članstvo u Evropsku uniju i vladavinu prava.
Na primjeru Fakulteta za crnogorski jezik i književnost pokazaćemo premijeru Spajiću da ga neznanje ne može uvesti u Evropsku uniju. Međutim da ne bismo previše ovim tekstom opteretili premijerove mentalne kapacitete i uzimali vremena kojeg „stvarno“ nema, u kratkim crtama ćemo samo natuknuti premijeru kako s trenutnom Agencijom za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokoga obrazovanja i njenim direktorom, Goranom Danilovićem, koji odlučuju o sudbini FCJK, ne možemo u Evropsku uniju. Direktor Danilović, a samim tim i Agencija, višestruko krše zakone i ne poštuju evropske standarde.
Na primjer, članom 13a Zakona o visokom obrazovanju propisano je da Agencija poslove na obezbjeđenju kvaliteta u visokom obrazovanju obavlja „u skladu s evropskim standardima i smjernicama“. U evropskim stavovima i smjernicama za AKOKVO kao standard 3.3. navodi se „Nezavisnost“ koja je narušena samim postavljenjem političara Gorana Danilovića na čelo „nezavisne“ Agencije. Uz to Danilović nije ispunjavao ni osnovne uslove za direktora propisane pravilnikom Agencije, čovjek u svojoj profesionalnoj karijeri nije do postavljenja imao dodirnih tačaka s strukom kontrole i obezbjeđenja kvaliteta visokoga obrazovanja. Takođe je nezakonito bio direktor u produženom v. d. trajanju dok je postavljen za direktora volšebnom promjenom pravilnika Agencije kako bi se pravila za izbor direktora upodobila s Danilovićevom biografijom. Danilović je toliko znaven i spretan da nije uspio ni smanjene kriterijume da zadovolji te je tako ponovo ušao u kršenje zakona i normi jer za sve vrijeme direktorovanja nije položio ni stručni ispit za rad u državnim organima, iako je na to bio obavezan najkasnije godinu dana od stupanja na dužnost, kako proizilazi iz člana 34 Zakona o državnim službenicima i namještenicima. Sve navedeno je lako dokazivo, potkrijepljeno nepobitnim činjenicama i dokazima i više puta izneseno u javnost. A za potvrdu ovih činjenica i za još mnogo nepravilnosti u vezi s Danilovićem i AKOKVO siguran sam da bi ih premijer Spajić dobio na zahtjev svojih saradnika. Međutim, ako do njih ne može doći neka bude slobodan i potraži ih na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost.
Dalje, da ne bismo premijeru oduzimali još vremena kojeg „stvarno“ nema, pozvaćemo se samo na standard 3.1 Evropskih standarda i smjernica u kojem je naznačeno: „Kako bi se garantovala svrha eksternog obezbjeđenja kvaliteta, važno je da ustanove visokoga obrazovanja i šira javnost imaju povjerenja u agencije…“
I zaista je bespredmetno govoriti, imajući u vidu goreiznesene činjenice i tridesetogodišnje javno djelovanje Gorana Danilovića koje je, prije svega s vrijednosne strane više nego upitno, da li ustanove visokoga obrazovanja i šira javnost mogu imati povjerenje u rad Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokoga obrazovanja. Pitanje je za premijera Spajića kako slučaj Gorana Danilovića i AKOKVO-a vode Crnu Goru ka članstvu u Evropskoj uniji? Kako se njegovim namještenjem jačaju nezavisnost i stručnost agencija koje propisuju standardi Evropske unije? Kako se žmurenjem na flagrantna kršenja zakona jača vladavina prava koju toliko zahtijeva Evropska unija? I na kraju, najznačajnije, kako s ljudima retrogradnih antievropskih vrijednosti na raznim važnim crnogorskim državnim i društvenim funkcijama Crna Gora može postat član Evropske unije?
Svaka cast Gospodine. Respekt.