Protesti protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti polako se pretvaraju u poricanje prava Crne Gore na suverenost, pa,sljedstveno, i na državne simbole. Ili, barem, na simbole koji nijesu jasna asocijacija na srpstvo, kao šetačima jedini prihvatljiv identitetski predznak.
Pokusaj simboličnog ubistva crnogorske zastave, istaknute na našoj Ambasadi u Beogradu, dobio je svojevrstan nastavak kroz akciju oslikavanja trobojke, sa ili bez dodataka, po tarabama i zidovimaširom Podgorice, piše Antena M.
Moguće i drugih crnogorskih gradova?
Racionalno objašnjenje za takvu privrženost zastavi koju je dizajnirao turski sultan Mahmut II ne bi bilo lako pronaci. Ali, iracionalno bi – ono se “krije” u mržnji prema svemu što simbolizuje državu u kojoj su šetači rođeni, pa i prema zastavi pod kojom su ginuli i njihovi preci.
Pozitivno pravo ovu subverzivnu, antidržavnu djelatnost definiše kao prekršaj. Možda bi zakonodavci mogli da razmisle i pooštre sankcije ili promijene kvalifikaciju ovog nedjela?
Dok edukacija ne iskorijeni neznanje, na bezobrazluk je legitimno reagovati oštrom kaznom.