Lopičić: Ispomoć BIRN-a u hibridnom ratu protiv Crne Gore

Piše: Tijana Lopičić

Skoro mjesec dana nakon objavljivanja liste krajnje desničarskih i ekstremističkih grupa aktivnih na Balkanu, BIRN je tek sada povukao mapu dok se ne završi proces nezavisne revizije. Pozivajući se na najveće profesionalne standarde, a postupajući suprotno od istih, izazvali su međunardni skandal targetirajući građanske aktiviste, publiciste i novinare.

Vjerovatno se BIRN-ovi profesionalni standardi ogledaju u tome da nakon međunarodnog skandala regionalna direktorka Ristić podnese ostavku, te u „izvještaju“ pogrešno klasifikuju proteste, ne znaju  tumačenje osnovnih pojmova, kao ni šta se pisalo/govorilo…  Zaista, „profesionalno“ je i da bez objašnjenja prekinu najavljeni  protokol da će prigovore objavljivati na “Letters to the Editor” na sajtu BalkanInsight. Svi prigovori koji su bili objavljeni (devet ukupno) su iz Crne Gore, što implicira da su targetiranje desničarskih i ekstremističkih grupa u drugim zemljama uradili ispravno.

No, kako je Crna Gora iz dugogodišnjih hibridnih prijetnji prešla u hibridni rat, u posljednjem kvartalu 2020. godine, stvoreni su svi uslovi za realizciju malicioznih planova komšijske države. Trebalo je  preko, nekada, kredibilne istraživačke mreže BIRN slomiti otpor, te nastaje prva lista od navodno devet ekstremista. Pokušavajući da nam na taj način oduzmu i ograniče prava na slobudu misli i izražavanja koje grantuje: Ustav Crne Gore, Konvencija o ljudskim pravima, kao i svi drugi međunarodni pravni akti i presude, umjesto nas samouništili su makijavelizmom sebe.

Zato kada je u pitanju lista ekstremističkih organizacija, BIRN-u bih skrenula pažnju na nekoliko ”detalja”.

Napominjem ih da je 42. Vlada bila krelofašistička, jer je njom rukovodila Crkva Srbije, i to ona Crkva koja se našla u Rezoluciji Evropskog parlamenta, jer su prepoznali njeno ekstremističko djelovanje, a neizostavni je element hibridnog rata koji se vodi protiv Crne Gore. Pravno je i netradiconalna Crkva sa jasnim pretenzijama na državnu imovinu, što je više puta Sud za ljudska prava u Strazburu presudio u korist države Crne Gore, a protiv Crkve Srbije (SPC).

Dalje, govorimo o Vladi koja nije izglasala Zakon o zabrani fašističkih organizacija i simbola, a njeni većinski predstavnici, navodni naši oslobodioci, su često i negirali genocid u Srebrnici. Nije došlo do odstupanja ni sa 43. Vladom, jer, iako izmijenjenog sastava, isti su ljudi rukovodili – u interesu komšijske države.  Ostali su ‘gluvi’ na mišljenja Venencijanske komisije, a užurbano, bez konslutacija, su potpisali protivustavan Temeljni ugovor. To je trenutak kada su shvatili da su za vrijeme njihove vladivine, odnosno tiranije, nezaustavljivi. Ipak, otišli su i korak dalje. Kad mogu potpisati protivustavan Temeljni ugovor, i napraviti najveću istorijsku krađu crnogorskih svetinja, zašto ne bi i izmijenili Zakon o predsjedniku, onako kako njima „demokratski“ odgovara. Sljedeći pečet odlezećeg premijera, odnosno Iznoguda, Dritana Abazovića je nasilan ulazak u Otvoreni Balkan, iako je Ministarstvo evropskih poslova obajvilo negativno mišljenje.

No, dok smo na pragu nove 1918. godine, sa predstavnicima koji slatkorječivo podržavaju evrospke integracije, a djelima nas ekspertski udaljavaju sa intenzivnim pro-ruskim uticajem, čini se da je u ovom trenutku, nažalost nužno priznati da je Karl Marks bio upravu kada je kazao da “svaki narod ima onakvu političku vlast kakvu zaslužuje”.

Da, zaslužili smo je kad činjenjem i nečinjenjem svih Vlada prije 30.08.2020. nijesu zaustavili, nego su ‘ušuškavali’ i pri tom državnim novcem finansirali one koji baštine anti-ljudsku, četničku, fašističku i šovinisitičku  ideologiju, dok simbol njihove nadmoći Crkva, razdora multinacionalnog i multikonfesionalnog društva, na Rumiji stoji!