Crna Gora u okovima genocidne ideologije

Piše: Tijana Lopičić

Da li bi ikada, ona ponosita antifašistička Crna Gora, dovodila u pitanju podršku Rezoluciji o genocidu u Srebrenici na Generalnoj skupštini UN-a? Ne, a koliko je situacija zapravo loša na to ukazuje agonija kroz koju smo nedavno prošli kako bi pomenuta Rezolucija dobila podršku. No, kako je Crna Gora, od 30. avgusta 2020. godine, upala u teške okove genocidne ideologije „srpskog sveta“ koračamo po samoj ivici uništenja moralnih i etičkih vrijednosti.

Budući da su na značajne državne pozicije infiltrirani nekadašnji članovi procrnogorskih partija, indoktrinirani genocidnom ideologijom, marljivo su radili na razaranju državnih institucija. Tako da su zakazali oni koji su trebali biti prva linije odbrane. Možda je u pitanju bilo i odsustvo odgovornosti i nedostatak svijesti o potrebi za zaštitom državnih interesa ili pak potcjenjivanje sljedbenika genocidne ideologije u vođenju hibridnog rata protiv Crne Gore.

Novo vrijeme, kako to naši „oslobodioci“ vole istaći je zasigurno donijelo ”oslobađanje”. Ali, oslobađanje i rehabilitaciju veoma problematične četničko-genocidne ideologije. Samo indoktrinirane žrtve, umno zarobljene velikosrpskom propagandom mogu glorifikovati presuđene ratne zločince odgovorne i za genocid, te smatrati da im pripadaju teritorije suverenih država.

Njihovi heroji, koje intenzivno promoviše Crkva Srbije, su pojedinci vrijedni jedino prezira bez trunčice humanosti. Samo je bolesna propaganda, od monstruoznih ubica, koljača, silovatelja, presuđenih ratnih zločinaca, izdajnika koji su ubijali i sopstveni narod, mogla stvoriti neke i nekakve heroje. Među svecima u Crkvi Srbije ima mnogo takvih, pa i ne čudi što je Francuski sud 1995. godine donio presudu kojom je potvrdio umiješanost ove paravjerske organizacije u podržavanje genocida i etničkog čišćenja u Bosni i Hercegovini. To odavno više nije tajna i svima je jasno da gotovo svi funkcioneri Crkve Srbije propagiraju ovu genocidnu ideologiju, a pri tom smo više puta svjedočili njihovim govorima mržnje u kojima su neskriveno pozivali na novi genocid. Više o (zlo)djelima Crkve Srbije možete pročitati u tekstu koji je nedavno objavio Portal Aktuelno.

Koliko je situacija alarmantna ukazuje to da današnji  sljedbenici ove ideologije gaje animozitet prema drugim vjerama i nacijama, smatrajući da imaju neko i nekakvo pravo da preko suverenih državnih teritorija stvaraju “srpski svet” iliti etničko čisto društvo. Način na koji to žele sprovesti, upravo se ogleda i kroz skandaloznu objavu pojedinih stranica na društvneim mrežama inspirisanih čistom željom za ponavljanjem zločina i genocida. Ali to je samo posljedica zabrinjavajuće retorike državnih funkcionera Srbije, poput  govora Aleksandra Vučića, Aleksandra Vulina ili Aleksandra Rakovića koji direknto ili ponekad u zavijenoj formi teže da  ‘denacifikuju’ Crnu Goru iliti ponove pokolj i genocid iz 1918. godine.

Prvo, istorijska je činjenica da je Srbija pod rukovodstvom ove ideologije zapravo anticrnogorski pokret. Kroz istoriju, od XIX vijeka, u kontinuitetu su “bratski” radili na  podsticanju samouništenja crnogorske države. O ovome svjedoče mnogobrojni srpski projekti, poput “Načertanija” iz 1844. godine u kojem se vide “dobre” namjere ka Crnogorcima. Vršili su  kulturni genocid nad Crnogorcima putem obrazovanja. Mnogi srpski agenti, koje je slala “bratska” Srbija u Crnu Goru, su uspjeli da se infiltriraju na značajnim pozicijama: sekretari Petrovićima, učitelji, urednici, novinari…  Nije im bilo strano ni žrtvovanje crnogorskih vojnika za srpske interese, posebno u periodu kada su komandovali crnogorskom vojskom.

Drugo, stranice poput ove koje imaju 215.000 pratilaca vrše agendu velikosrpske propagadne posrbljavajući i korijen crnogorske države Duklje. Iako najznačajniji srpski medijevisti nikada nijesu posrbili Duklju, oni ne odustaju od kontinuiranog ponavljanja patoloških laži, jer ovakvom “edukacijom” ostvaruju cilj.

Treće, Crna Gora je imala državu prije Srbije, te je paradoksalno traženje “ukidanja” države koja je starija od njihove. Krajnje je problematično i njihovo pozivanje na ponavljanje 1918. godine, jer sa istim postoji indikacija da žele ponoviti najkrvaviji pokolj nad Crnogorcima, koji se u budućnosti treba i mora proglasiti genocidom.

Četvrto, niko nije nazvao Srbe genocidnim narodom, ali prosto oni koji ih predvode vole da izigravaju žrtve. Nažalost, ovo je nadasve uspješan nivo manipulacije za osobe bez kritičkog promišljanja. Sreća je da u Srbiji živi značajan broj Srba koji pružaju otpor ovoj genocidnoj ideolgoiji njihove trenutne državne vlasti. Iza ove propagande stoji Vlada Srbije, koja nikako ne odustaje od hegemonije nad susjednim zemljama i projekta “srpski svet”.

Stoga, više nego ikad Crnoj Gori je neophodna enormna pomoć kvinte, ali ne samo na riječima kao do sad, već i konkretno na djelima. Crna Gora nema, ili ako ima strategiju, onda nije dorasla da se bori protiv hibridnog rata. Neophodno je raskrinkavati, ali i proglasiti četničku ideologiju genocidnom, sa čime će se zaustaviti prikazivanje ove monstruozne ideologije kao antifašističke, što je trend koji se trenutno pokušava promovisati najviše u Crnoj Gori.