Licemjerje

piše: Slavko Mandić

Bože svemogući, ako te ima i ako bar povremeno bačiš oko na stado tvoje u namučenoj Crnoj Gori, vidiš li čudo koje nas je zadesilo? Vidiš li licemjere kako zavaljeni u udobnu fotelju vlasti, koje su se dokopali i ispunili na taj način svoj lični sveti zavjet, u oči lažu narod, otvoreno i bez stida, pokazujući navodnu brigu za njih i njihovo zdravlje.

Jesi li osjetio „iskrenost“ kod mladog lidera crnogorskih Demokrata koji je juče obavijestio javnost da je razgovarao sa direktorom Instituta za javno zdravlje Bobanom Mugošom koji ga je upozorio da se epidemiološka situacija u vezi sa Kovidom-19 usložnjava i da je potrebno preduzeti sve neophodne mjere zaštite. Predvodnik ideologije „Mir je naša nacija“, a danas predsjednik crnogorske skupštine je „zabrinuto“ poručio narodu da mora da poštuje mjere NKT-a, a to znači da nose masku, drže fizičku distancu i ne prisustvuju masovnim okupljanjima.

To bi bilo najnormalnije obraćanje lidera jedne političke partije, bila to opozicija ili vlast, da se, dragi Bože, ne sjetimo i ne osvrnemo na ono kako je poručio to što je smatrao političko-vjerskom neophodnošću, na odru preminulog šefa Srpske crkve u Crnoj Gori Amfilohija Radovića.

Prije pokliča da živi Crna Gora, predsjednik parlamenta je poljubio mrtvo tijelo mitropolita koji je preminuo od posljedica izazvanih koronavirusom, i na taj način poslao poruku građanima naše zemlje da je iznad ove opake bolesti, jer ga štiti crkveni oreol i mošti svještenika, i da ni oni ne brinu jer ih crkva brani od svake pošasti. Nije se mlađani demokrata osvrnuo ni na prinošenje đece na odar pokojnika i njihovo ljubljenje njegove ruke, koju su prethodno cjelivale hiljade vjernika.

A samo dva dana nakon scena koje su zaprepastile civilizovani svijet i jasnih poruka da smo se vratili vijek nazad, mladi glasnogovornik je pokazao visok stepen „zabrinutosti“ za svoj narod. A njemu sad, kad je zbrinut od strane vrhovnika zakonodavne vlasti, ostaje još samo da vjeruje.

Ipak, nije moguće ništa drugo reći do licemjerje kakvo se rijetko srijeće. Ako se uopšte i srijeće ove vrste?

Mandatar je posebna priča. O njemu ne bih jer je on zauzet stvaranjem apostolske vlade. Doduše, on je makar pošteniji jer se nije zabrinuo za narod, kao njegov koalicioni družbenik.

A i zašto bi?

Narod je poslužio za rezultat kakav danas imamo. Mandatar ima mnogo obaveza i posla da bi mislio na narod. Njegovo je bilo da više puta tokom dana poljubi svoga mrtvog mentora i pričesti se jednom kašičicom namijenjenom svima. Valjda je jasno da šefu buduće apostolske vlade korona ne može ništa i da se ona, u ovom trenutku opredijelila za bliskije veze sa popovima koji su je tako dugo ignorisali.

A Dritan kao Dritan. Sve ove novonastale pojavne oblike stoički sa strane posmatra i odlučno podržava apostolsku vladu apostolskih eksperata.

Na kraju ću se ipak opredijeliti za poruku narodu koju je juče lider Demokrata uputio :“Pokažimo odgovornost prema sebi i drugima”.

Mudro, jasno i „iskreno“.