Kroz očuvanje evropskog puta, borimo se i za mir u Crnoj Gori

Piše: Prof. dr Gordana Đurović

Novom metodologijom pregovaranja iz 2020. godine očekivalo se ubrzanje procesa integracija, kako u Crnoj Gori, tako i u regionu – ali do toga očito nije došlo. Uzroke, naravno, možemo tražiti na obje strane.

Za razliku od regiona, agenda proširenja nije visoko na listi EU. Prioritet je borba protiv pandemije i ekonomske krize, prezaduženost Eurozone i iskustva zajedničkog zaduživanja, te konsolidacija spoljne i bezbjednosne politike. Zato Komisija predlaže uvođenje tzv. političkih međuvladinih konferencija, na kojima se ne bi otvarala i zatvarala pregovaračka poglavlja, već bi se vodio politički dijalog o vladavini prava i lokalnim ekonomskim i političkim krizama. Pregovaraćemo bez pregovaračkih poglavlja. Odlaganjem pregovora, odlaže se i problem različitih pristupa po pitanju politike proširenja između država članica.

I umjesto da se za te političke pregovore pripremamo tako što ćemo unaprijediti osnovu za pregovore akcione planove za poglavlja vladavine prava, mi pristajemo da pregovaramo bez adekvatnog mehanizma praćenja progresa, na bazi ad hoc upita Komisije i bez jasno utvrđenih indikatora. Cijenim da bi bilo korisnije da smo uložili napor i pripremili inovirane planove i precizne mjere. Komisiji je bilo jednostavnije da to odloži, s obzirom da Srbija ima inovirane planove iz prošle godine, pa nema problem preciznosti mjera. Crna Gora se, tradicionalno, ne “buni”, pa za Komisiju nije problem što sa nama pregovara bez jasnih mjerila, u oblastima od kojih zavisi dinamika pregovora.

CRNA GORA MIJENJA PRAVILA PREGOVARANJA

Iako je zvanično prihvatila novu metodologiju pregovora, Crna Gora svojim postupcima pokazuje novi trend pokušaj mijenjanja jasno definisanih pravila pregovaranja, što se može veoma negativno odraziti na povjerenje partnera i dinamiku samih pregovora.

Od nedavno, Skupština Crne Gore uvodi novu praksu predlaganje važnih zakonskih akata od strane grupe poslanika iz vladajuće koalicije, narušavanjem procedure predlaganja ključnih propisa od strane Vlade kojim se uvode EU standardi u naše zakonodavstvo. To je protivno članu 72 Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (procedure harmonizacije propisa), protivno je pravilima pregovora o pristupanju definisanim Zajedničkom opštom pozicijom EU u junu 2012. i Uredbom o izboru predstavnika NVO u radna tijela organa državne uprave i sprovođenju javne rasprave u pripremi zakona i strategija (SI. list CG br. 41A8), uključujući komunikaciju sa socijalnim partnerima, nevladinim organizacijama, posebno sa EK, kao i izradu Izjave usklađenosti i Tabele usklađenosti za svaki pravni akt. Ovi neuobičajeni postupci predlaganja serije zakona od strane poslanika i zakazivanje vanrednih zasijedanja Skupštine za ove predloge, naišli su na oštre reakcije EU, a upozorenja EU se multiplikuju i po drugim pitanjima. Istaknimo ključne:

Prva reakcija bila je na Zakon o izmjenama i dopunama zakona o javnim službenicima i namještenicima, jedan od ključnih zakona u oblasti reforme javne uprave, u kojoj su ostvareni značajni rezultati i potrošena značajna sredstva pretpristupne podrške za iste. U taj paket možemo svrstati i prijedlog izmjena Zakona o visokom obrazovanju, koji se morao vratiti na uobičajeni kolosijek i javnu debatu.

Druga reakcija bila je značajno oštrija i odnosila se na proceduru predlaganja tužilačkih zakona, kao i suštinu samih prijedloga. Na izričitu intervenciju EU, prijedlozi su morali sačekati mišljenje Venecijanske komisije, što je uslovilo njihovo ponovno razmatranje i modifikaciju prvog prijedloga, dok se od drugog propisa, za sada odustala.

Treća reakcija odnosila se na javne izjave ministra Leposavića u vezi sa presudama Haškog suda i genocida u Srebrenici, što je uslovilo zahtjev premijera za njegovom smjenom.

Četvrta reakcija može se vezati za odbijanje EU da razmotri model pomoći Crnoj Gori u vraćanju kineskog kredita za auto-put, čija prva rata dospijeva u junu ove godine. Reakcija nije oštra, ali je kratka i jasna. Ekonomski i investicioni plan je model, eventualno za II fazu. Navedeno je, međutim, otvorilo rizik da se Vlada Crne Gore po ovom pitanju obrati Vladi Srbije, gdje bi se, u traženju nekog novog aranžmana, mogli ozbiljno ugroziti principi ekonomske nezavisnosti zemlje.

Peta reakcija odnosila se na način izmjena uslova za sticanje crnogorskog državljanstva prijemom (preko Vladine Odluke o kriterijuma za utvrđivanje uslova za sticanje crnogorskog državljanstva prijemom) i pripreme Nacrta zakona o izmjenama i dopunama zakona o registrima prebivališta i boravišta. Oštro se insistira na vezivanj u ove problematike za ukupnim dijalogom o izbornom zakonodavstvu, što je nadležnost Skupštine, kao i javnoj raspravi. Pored reakcije EU, uslijedila je i reakcija građana organizacijom protesta i blokada puteva, protiv izbornog inžinjeringa i smanjenja restriktivnosti sticanja crnogorskog državljanstva.

Stoga, prema pravilima pristupnih pregovora, Vlada ostaje ključna institucija odgovorna za pravilnu pripremu prijedloga zakona, organizaciju javne rasprave i komunikaciju s EK.

Legitimno je da nove vlade mijenjaju svoje organizacione strukture, ali ova naša bila je baš radikalna, posebno u uslovima nepostojanja zakona o budžetu za aktuelnu godinu. Na bazi iskustava ovakvih organizacionih turbulencija i superagregiranja nadležnosti pojedinih ministarstava, uobičajeno je da se tek poslije 3-4 mjeseca usvoje nove sistematizacije, pa da tek onda idu konkursi i postavljenja, tako da nove koordinacione strukture počinju „pristojno” funkcionisati tek poslije pola godine od formiranja nove organizacije. Praksa to potvrđuje, a proces integracija i efektivna ekonomska politika to plaćaju.

Kancelarija za evropske integracije (KEI) u Kabinetu Predsjednika Vlade za sada ostaje model koordinacije procesa, uključujući i nadležnosti koordinacije pretpristupne podrške (Nacionalna IPA kancelarija). Međutim, nova organizacija Vlade i velike kadrovske izmjene uslovile su da je već polovinom februara konstatovano da je neophodno postaviti 11 novih šefova radnih grupa za pregovore (od 33), uključujući i šefove za pregovore u poglavljima 23 i 24 (vladavina prava).

Došlo je do značajnog odliva ekspertskog kadra iz pregovaračke strukture što može nepovoljno uticati na dinamiku ispunjavanja obaveza iz pregovaračkog procesa. Angažman mladih ljudi po različitim ugovorima na određeno vrijeme se više ne prepoznaje kao korisno rješenje, tako da je pritisak nedostatka kadra još izraženiji.

Neophodno je izmijeniti sve akte kojima se definiše pregovaračka struktura, prepoznati ključne upražnjene pozicije i što prije naći adekvatna kadrovska rješenja, te spriječiti dalje gubljenje institucionalne memorije.

Isti odliv administrativnih kapaciteta registruje se i u strukturi za koordinaciju pretpristupne podrške u KEI i u resornim ministarstvima.

S obzirom na otežano usaglašavanje prioriteta između poslaničkih klubova vladajuće koalicije i Vlade, još izuzetno ozbiljniju zdravstvenu, i sve ozbiljniju ekonomsku krizu jačanje pregovaračke strukture, nije prioritet.

Evropska integracija regije je sigurnost i ekonomski rast u cijeloj Evropi. Geostrateška važnost regije jasna je svima ko1 ji su upoznati s njenom istorijom. A u politici nema vakuuma! Ako se Evropa povuče iz regije (i Crne Gore u njoj) biće još više prostora za ostade sile da unaprijede svoje interese u jugoistočnoj Evropi.

Pored aktera, poput Rusije i Turske koji su bili povezani s regijom i njenom politikom kroz istoriju, danas, prije svega, Kina, ali i Saudijska Arabija, na primjer, svojim vehabizmom, imaju ogroman uticaj. Interesi ovih aktera ne podudaraju se s interesima, evropske bezbjednosne politike.

Danas se kroz « evropskog puta’ borimo samo za I oporavak, digniteti već se borimo i za mir u našoj zemlji. Jer sa mirom možemo sve, to je supravrijednost, pretpostavka afirmacije svih drugih vrijednosti. A bez mira i stabilnosti „nemamo ništa”, riječi su ljudi sa ex-Yu prostora, koji su bili zahvaćeni tragičnim građanskim ratovima ’90-ih godina prošlog vijeka.