Obilježavanje 8. marta, kao Međunarodnog dana žena, prilika je ne samo da se proslave dostignuća žena, već i da se prepoznaju problemi i istaknu društveno-politički zahtjevi, kazala je Milica Kovačević, programska direktorica CDT-a.
“Ovo nije dan za prigodne čestitke uokvirene u patrijarhalni narativ o damama i majkama, kojima se pokušava anestezirati progresivni i borbeni karakter praznika. Posebno kada te čestitke dolaze od drskih političkih elita koje ne mareći za interese društva generiraju atmosferu mržnje, netrpeljivosti i rodno zasnovanog nasilja čiji je cilj protjerivanje žena iz političke i javne sfere i njihovo zarobljavanje u kućni rad i majčinstvo u službi nacije”, kazala je ona.
Kovačević je ukazala da danas samo trećina građana/ki Crne Gore (34.5 odsto) smatra da bi trebalo da imamo više žena u politici, dok njih 40.9 odsto kaže da je trenutni broj dovoljan.
“To pokazuje istraživanje javnog mnjenja koje je za potrebe Centra za demokratsku tranziciju (CDT) uradila agencija Damar. Manje od polovine građana/ki (46.2 odsto) kaže da im je svejedno da li će ih predstavljati muškarac ili žena u politici. Više nego trećina građana Crne Gore (37.2 odsto) preferira da ih u politici predstavlja muškarac, a 16.6 odsto prije bira ženu. Interesantno je da svaka četvrta žena (24.5 odsto) najradije bira muškarca za svog političkog predstavnika”, ocijenila je Kovačević.
Istakla je da CDT u ovoj godini realizuje projekat kojim želimo obilježiti 80 godina od bitaka na Neretvi, Sutjesci i drugog zasjedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije.
“O antifašizmu danas želimo govoriti sjećajući se slavne borbe partizanki i partizana. Ni o dostignućima žena danas nije moguće govoriti bez podsjećanja na to da se u ovoj godini obilježava 80 godina od osnivanja Antifašističkog fronta žena (AFŽ) za Crnu Goru i Boku. Jer se ni jedno današnje dostignuće ne može mjeriti bez osvrta na projekat emancipacije i oslobađanja koji su započele drugarice antifašistkinje, i na visoku cijenu koju su platile za slobode koje mi danas olako doživljavamo i lako i bez borbe predajemo”, dodaje Kovačević.
U narodnooslobodilačkoj borbi, naglasila je, žene su izborile i svoju revoluciju, učestvujući u borbi protiv fašizma ravnopravno s muškarcima, s puškama u rukama.
“U partizanskim brigadama se borilo 2546 žena iz Crne Gore, a njih 483 je poginulo. Od 253 narodna heroja iz Crne Gore bilo je osam žena. Na valu tih ratnih zasluga započet je projekat političke, kulturne i ekonomske emancipacije, koji će dovesti do biračkog prava, unapređenje prava na obrazovanje, zapošljavanje, dekriminalizacije i legalizacije abortusa. “To je nama naša borba dala!””, poručila je.
Prema njenim riječima, ova je emancipacija, nažalost, zaustavljena onda kad žene više nijesu bile potrebne obnovi i izgradnji društva. Patrijarhat je, ističe, ostao ušuškan u sigurnosti naših domova, a njegova je moć lakše projektovana u zatvorenoj zajednici nego što bi u otvorenom društvu.
“No, danas se čini da su se retrogradne ideje oslobodile stida i moćno zakoračile na javnu scenu, pa nam se sve direktnije u izgled stavlja mogućnost gubitka nekih osvojenih sloboda. Vrijeme je da im se progresivni djelovi društva energično i hrabro suportstave.
U prilog ovome govori i naše istraživanje. Da je patrijarhat zastupljen u Crnoj Gori smatra nešto manje od dvije trećine građana/ki (62.9 odsto), ali gotovo polovina (48 odsto) smatra da takvo stanje nije štetno po žene u našoj zemlji. Posebno zabrinjavajuće je što svaka treća žena (36.6%) smatra da patrijarhat nije štetan po žene”, zaključila je Kovačević.