piše: Adnan Čirgić
Javnost je juče blagoizvoljela saznati da su se predstavnici Crnogorske akademije nauka i umjetnosti i Univerziteta Crne Gore sastali u rektoratu UCG da utvrde nastavak ranije započete saradnje ta dva uzvišena doma.
Gomile floskula i besadržajnih izjava koje su onđe date, a u kojima je po običaju prednjačio taštoglagoljivi efendija Vukčević, nadglasio je mudri zaključak predśednice Upravnoga odbora i funkcionerke Ure Rajke Glušice: “Na istom smo zadatku!”
Nije da je htjela Glušica reći to što je rekla, jer upućeni svjedoče da je s istinom decenijama u zavadi, ali u ushićenju mora da joj se omaklo. Tako je obznanila ono što odavno znamo.
Bog zvanične crnogorske nauke, kao i svaki bog, stvorio je akademike spram svoga lika. To je skupina ljudi blistavoga uma koja u svim odsudnim momentima koristi svoje građansko pravo na ćutnju. Što se u tome hramu znanja i umjetnosti našao i pokoji član koji odudara od toga lika, to je znak da i naš bog iz Goljemada neđeljom zadrijema.
Građansko pravo da ćuti obilato je Vukčević koristio i kao član Predśedništva akademije dok su se pod njenim krovom realizovali šovinistički projekti i “naučni” skupovi sa zaključkom da crnogorski jezik ne postoji.
Sudeći po kadrovskoj politici koja je vođena u obnovljenoj Crnoj Gori, nekadašnja vlast je malo što cijenila kao zavjetnu ćutnju o krucijalnim problemima crnogorskoga društva.
Zato je najćutljiviji među ućutanima i zadobio čelno mjesto čelne naučne i umjetničke ustanove, dok su oni drugi dobijali rukovodeće funkcije u nešto nižim institucijama poput Zavoda za udžbenike ili pojedinih fakulteta na UCG, ali su kao iskušenici za vrijeme Krivokapić-Abazovićeve vlasti dokazali da su položili ispit zrelosti i da su spremni u odsudnom momentu uskočiti u Predśedništvo CANU, pa – kad i za to dođe vakat – preuzeti svetu stolicu našega predśednika.
Osim ćutnje, bog naše nauke i umjetnosti ima još jednu vrlinu – da nepogrešivo nađe sebi sličnoga. Zato je i upario akademiju s državnim univerzitetom (s čijim je radom – po sopstvenome priznanju – više nego zadovoljan bivši premijer Krivokapić), na čijem je čelu bivši predśednik Matice srpske za Crnu Goru i osnivač IN4S-a – propagandnoga glasila Putinove Rusije, u koju je još od mlađahnih dana zaljubljena naša akademijska mudra glava.
Kakav će biti rezultat toga parenja, nije teško naslutiti.
Ako Ura poživi još koju godinu na političkoj sceni Crne Gore, ne mora se bojati da će joj faliti kadra. Činjenica da je nakon Božović-Vukčevićeva susreta Glušica uskliknula s ljubavlju: “Na istom smo zadatku!”, dovoljno govori o tome koliko je i sama Ura toga svjesna.