Komšijski Nole primio duhovnu vakcinu u našem Ostrogu

Piše: Slavko Mandić

Nije mi poznato da li je sto posto istina, jer nijesam lično čuo, ali mi kažu neki koji su ideološko-politički angažovani po ugovoru o (ne)djelu u manastiru Ostrog, da ih je u neku uru pośetio najpoznatiji antivakser današnjice Novak Nole Đoković.

Deportovan avionom iz Melburna sletio je kod helikopterski ustoličenog Jovana Mićovića, što je još jedna potvrda uzajamnog nebeskog razumijevanja i obostranog međusobnog povezivanja. Priča da će mu Jovan biti šef stručnog štaba ili čak savezni kapiten, nije bez osnova, jer je poznato da je Nole nacional već u svojoj stručnoj ekipi imao fizioterapeuta Ulisesa Badiosa i Pepe Imaza, čuvenog teniskog trenera i spiritualnog gurua.

Tačno je da se nije tada međusobnost ostvarila u željenom reciprocitetu i da duhovni učitelj nije uspio da Novaku obezbijedi željenu poziciju na svjetskoj teniskoj ljestvici. Tih mjeseci druženja, poznavaoci prilika kažu da je svjetski broj 1. izgledao kao da je u nekom transu i da nije bilo jasno koliko je uistinu sam sa sobom. Mnogi su tu atmosfersku priliku povezivali sa Pepeom.

Govorili su da se ovdašnji svetosavac ne snalazi u nebeskim dvorima u kojima stanuje hundizam, izvjesni budizam ili sikhizam. Nije jednostavno stvoren za te multi vjerske kombinacije. Na kraju krajeva on je odani poštovalac litijaških procesa u Crnoj Gori, čime se, pored mnogih poreklom Crnogoraca, jasno svrstao na stranu onih kojima je osnovni cilj potpuna satanizacija, uzurpacija i negacija Crne Gore i Crnogoraca.

Jovan je dočekao deportovanog gosta kako priliči. U Ostrogu, crnogorskom manastiru kojemu je Srpska pravoslavna crkva uspjela da poništi duhovnu izvornost i pretvori ga u komercijalno vašarište, poput sličnih po srbijanskim varošima. Na to ga obavezuje uzajamna sličnost, jedinstvo misli i ideja i antivakser vjera. Ideološko-političkom istomišljeniku poklonio je ikonu Sv. Vasilija Ostroškog.

Visokom gostu upriličeno je druženje sa bratijom manastira u manastirskoj trpezariji. A tamo nema čega nema. Vele vala i tičje varenike.

Jovan je, kao domaćin crnogorskih svetinja, kako to i priliči, održao pozdravni govor. Nadahnuto, kako i priliči crnogorskom negatoru, bio je tumač Noletovih iskušenja koja  su ga strefila  u dalekoj Australiji potonjeg mjeseca. I to samo zato što nije bio vakcinisan i što je pogazio još neke neobavezne zakone i pravila.

Jovan je poželio Novaku da se što prije vrati na teren i ponovo počne da se bavi onim po čemu je proslavio ne samo sebe već i svoj narod i svoju državu. Nije mislio na Crnu Goru, to znamo sigurno. Nije ni ovaj kome su riječi upućene.

Jovan je, kako već rekosmo, u znak molitvenog śećanja Novaku poklonio ikonu Svetog Vasilija Ostroškog, da mu, kako je rekao, bude pomoćnik na svim njegovim putevima.

Ovako obezbijeđen riječima i rekvizitima, spreman je Nole da se suoči s kim ili s čim god trebalo. Da se sve ovo s Jovanom dogodilo prije Australije, sigurno je da sva njihova pravna čuda ne bi spriječila ovog veličanstvenog antivaksera da zaigra na Australijan Openu. Snagom duha, koji poput onog smještenog u biću generalnog apostola u odlasku za sva vremena, antivakser kolege, krčmio bi sebi put do svjetskog rezultata svih vremena.

Ali Nole nacional komšiluka nije stigao na vrijeme da ga poštropa šljivovicom pomjerivač brda i planina i dovede do Jovana koji bi ga opremio za australijske dvoboje. Zakasnio je ovoga puta, ali kad proradi svetosavlje u punom kapacitetu, nema te sile niti Medvedeva, Kirijosa, Dimitrova, Monfisa, Nadala niti Federera koji mu mogu izać na crtu.

E što ti je domaći Jovan, moj Jovane Zlatousti!