Niko ne bi smio da potpiše tekst ovakvog temeljnog ugovora sa Crkvom Srbije, posebno u trenutku kada Vlada Crne Gore nema podršku u parlamentu. Potpisivanje je, zbog toga, upitno sa etičkog stanovišta, a zadire i u krivičnu odgovornost – rekao je Slobodan Jovanović, publicista u intervjuu Pobjedi.
Objašnjava da se u nacrtu temeljnog ugovora, koji su objavile Vijesti, SPC nameće iznad države Crne Gore.
– SPC kaže da ima javno-pravna ovlašćenja ali ta ovlašćenja mogu da imaju samo državni organi. Određuje neradne dane, učestvuje u planskim dokumentima, ograničava pravosudnim i policijskim organima djelovanje, uređuje restituciju…
POBJEDA: Koje su glavne zamjerke posljednjoj verziji teksta temeljnog ugovora, što je najopasnije za državu Crnu Goru?
JOVANOVIĆ: Tu se ne mogu regulisati stvari koje su regulisane drugim propisima: pitanja imovine, mijenjanje crkvenih statusa crkve, uvođenje vjeronauke, pitanje praznika i dr. Zatim, imate formulacije o javnopravnim ovlašćenjima SPC u Crnoj Gori, što jedino može da ima država. Navodi iz preambule, kada su u pitanju imovinske stvari, vuku i pravne posljedice. Spor oko Zakona o slobodi vjeroispovijesti je bio pitanje vlasništva crkvene imovine do 1918. godine. U preambuli TU stoji da SPC ima kontinuitet od 1219. godine preko eparhija koje je osnovala Žička episkopija, pa se nadovezuje Pećka – a i SPC, uopšte se ne pominjući Crnogorska pravoslavna crkva, iako je ona jedina bila autokefalna na teritoriji Crne Gore i čak Ustavom iz 1905. godine formulisana kao državna crkva.
Nije moguće prenebregnuti činjenicu da je današnja SPC ili Crkva Srbije, kako je zove Vaseljenska patrijariša na svom sajtu, osnovana dekretom regenta Aleksandra Karađorđevića 1920. godine. U Službenim novinama Kraljevine SHS iz 1922. godine, u kojima se proglašava ujedinjenje, piše da u tu Ujedinjenu crkvu KSHS ulaze, između ostalih, dvije autokefalne crkve: Sremsko karlovačka autokefalna mitropolija i Crnogorsko primorska autokefalna crkva. To piše i u tomosu iz 1922. godine Vaseljenske patrijaršije kojim je priznala takvu ujedinjenu crkvu. SPC, pod tim imenom, formirana je tek 1832. godine i imala je autonoman status u okviru Vaseljenske patrijaršije. Da je ujedinjena crkva iz 1920. godine potpuno novo pravno lice govori to da je SPC već imala tomos koji je dobila 1879. godine i da je morala da traži novi tomos za novostvorenu crkvu. Postojeće eparhije Crkve Srbije u Crnoj Gori mogu imati pravni kontinuitet samo od tog vremena, ili od 1931, kada je Ujedinjena SPC dobila Ustav u kojem su određene eparhije na današnjoj teritoriji Crne Gore. U Narodnoj biblioteci Srbije se mogu naći Službene novine u kojima se vidi da je Ujedinjena SPC ušla u pravni sistem Kraljevine SHS tek 1929. godine, kada je donijet Zakon o SPC, kojim ona i mijenja ime u SPC.
POBJEDA: Zašto se svi ti podaci zataškavaju, zašto se falsifikuje istorija?
JOVANOVIĆ: Da bi se napravio crkveni kontinuitet i da SPC na osnovu toga crpi duhovna i materijalna prava. Bitno je reći da u Zakonu o crkvama i vjerskim zajednicama Srbije, u čl.11, ne piše kontinuitet SPC od 1219. godine, nego piše da ona ima kontinuitet sa pravnim subjektivitetom stečenim na osnovu Načertanija o duhovnoj vlasti (odluka Narodne skupštine knjaževstva srpskog od 21. maja 1836. godine) i navedenog Zakona o SPC iz 1929. godine – Službene novine br. 269. Tako ispada da Crkva Srbije ima duži pravni kontinuitet u Crnoj Gori nego u Srbiji za više od šest stoljeća.
POBJEDA: Znači da je temeljnom ugovoru Ustav SPC vrhovni zakon dok su državni zakoni u posljednjem planu?
JOVANOVIĆ: Odluke SPC imaju težinu kao država. SPC kaže da ima javno-pravna ovlašćenja ali ta ovlašćenja mogu da imaju samo državni organi. Određuje neradne dane, učestvuje u planskim dokumentima, ograničava pravosudnim i policijskim organima djelovanje, uređuje restituciju …
POBJEDA: Koji je interes premijera u odlasku Zdravka Krivokapića da potpiše tako nakaradan dokument, zašto žuri?
JOVANOVIĆ: Krivokapić je rekao da je ušao u politku da bi promijenio Zakon o slobodi vjeroispovijesti i da bi utemeljio status SPC. On je vjernik SPC i učiniće sve da ta crkva ima status koji nema crkva ni u jednoj evropskoj zemlji. Žuri jer mu curi vrijeme.
POBJEDA: Kako gledate na naprasno angažovanje potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića oko temeljnog ugovora?
JOVANOVIĆ: Kao čovjeku, koji je oportunista i koji koristi sva sredstva da bi ostvario neki svoj cilj, njemu se ne može vjerovati ni u političkom ni u ideološkom smislu. Vrlo brzo je, dolaskom na vlast, prihvatio promjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti, sad je rekao da će bez problema potpisati TU. Mnogi su pomislili da će sa manjinskom vladom doći do drastične promjene u orijentaciji vlade ali mislim da ta očekivanja nijesu realna.
POBJEDA: Da li SPC mora da ima takav status u Crnoj Gori da bi sprovodila projekat „srpskog sveta“?
JOVANOVIĆ: Naravno. Pa u čl. 11 Zakona o crkvama i verskim zajednicama Srbije piše da je uloga SPC da širi srpski identitet. Đe ćete bolji način da širite sopstveni identitet nego zloupotrebom vjere, jer ona upravlja ljudskim dušama i utemeljuje nekritički odnos. Crkva je eshatološka po svom karakteru i treba da se bavi prolaznošću života i vječnim životom, a ne sekularnim stvarima koje se u crkveno-pravnoj regulativi tretiraju kao jeres. SPC u Crnoj Gori je najmanje hrišćanska, a najviše politička i nacionalistička organizacija.
POBJEDA: Znači njeno političko djelovanje se tretira kao jeres. Ko joj je omogućio da uđe u politiku i postane toliko značajna?
JOVANOVIĆ: Narod, jer je crkveni uticaj u Crnoj Gori neprirodno veliki. Udio Srba u stanovništvu se uvećavao sa sve većim uticajem Crkve Srbije u Crnoj Gori. Tome je u dobroj mjeri doprinijela loša politička odluka bivše vlasti da se ne zamjera SPC i čak je finansijski pomaže, misleći da će je tako pacifikovati.
Epilog je da je, po broju crkvenih objekata i sveštenika u odnosu na broj stanovnika, Crna Gora u Evropi daleko na prvom mjestu. Religije su najbolji nosač ideja koje hoćete da sprovedete kod naroda. A broj religioznih u Crnoj Gori je u vrhu među evropskim zemljama. Mada je ta religioznost više vezana za sujevjerje nego za izvorno hrišćanstvo.
U Crnoj Gori se Bog doživljava kao paganski bog koji treba da nam pomogne da budemo zdravi, da živimo materijalno zbrinuti … To se vidi i na simboličkom nivou – manifestovanjem vjerskih praznika, veličinom krstova u kolima, vjerovanjem da se većim poniženjem, klečanjem, ljubljenjem poda, više približavaju Bogu i sl.
POBJEDA: U Srbiji uzdizanje Crkve počinje krajem 80-ih i početkom 90-ih godina, kada i uvod u građanski rat. Od tada imamo nagli skok interesovanja za Crkvu. Zašto nijesmo uspjeli da dovedemo Crkvu na ulogu koja joj zaista pripada u društvu?
JOVANOVIĆ: Nijesmo se odrekli ideologija koje su 90-ih godina dovele do rata. Ne samo da imamo povampirenje tih ideologija nego postoji indoktrinacija mladih ljudi koji nijesu bili rođeni u to vrijeme, ali su radikalniji od svojih očeva. Zamislite generaciju mladih koji prave idola od Ratka Mladića, to je nevjerovatno – mi smo nekada imali idole u rok muzici, a oni…
POBJEDA: To se dešava zato što Srbija falsifikuje istoriju. Međunarodni sud, koji je Srbija priznala, presudio je da je Mladić zločinac ali vlast u Srbiji od njega pravi heroja. Zašto je to potrebno?
JOVANOVIĆ: Negiranje odluka tih sudova je nepriznavanje onoga što je država potpisala kao međunarodne ugovore. U Srbiji imate televizije koje propagiraju mržnju i na kojima ljudi, koji je sire, dobijaju ogroman prostor, npr. Aleksandar Raković koji se bavi Crnom Gorom, obmanjuje, falsifikuje podatke…
POBJEDA: Zašto je SPC toliko pohlepna i istovremeno licemjerna: Hram Sv. Save je optočen zlatom, a traže da se dobrovoljnim prilozima pomogne narodnim crkvenim kuhinjama na Kosovu?
JOVANOVIĆ: Sve crkve su u osnovi pohlepne organizacije, pitanje je samo države i društva u kojoj mjeri je spremno da ograniči djelovanje crkava, ako im neko da neprikosnoveni status one će ga iskoristiti do kraja.
Uvođenje vjeronauke bi srušilo ionako loš obrazovni sistem u Crnoj Gori
– U predmetu Lautsi protiv Italije, gđa Lautsi je tužila državu Italiju jer su se u svim učionicama državnih škola nalazile figure raspeća Isusa. Evropski sud za ljudska prava iz Strazbura je naložio da se ukinu raspeća, navodeći u presudi da je sloboda nepripadanja nijednoj vjeri inheretna slobodi vjeroispovijesti i ona ne podrazumijeva samo odsustvo vjerskih obreda i časova vjeronauke već i odsustvo svakog čina i obilježja kojim se izražava određeno uvjerenje vjeroispovijesti ili ateizam. Bilo kakvo vjersko djelovanje ili propagiranje bilo kojih drugih uvjerenja u svim državnim institucijama, posebno u školskim ustanovama u državnom vlasništvu, nije prihvatljivo. Međunarodne ustanove se svake godine bave ocjenjivanjem obrazovanja u Evropi i svijetu – o sposobnosti razumijevanja učenika naučenog i kritičkog rasuđivanja. Crna Gora stoji očajno u tim istraživanjima, apsolutno sam ubijeđen da bi se uvođenje vjeronauke, koja propagira dogmatsku svijest, još više urušili sposobnost razumijevanja, kritičkog rasuđivanja, nivo znanja i mogućnosti njegove upotrebe – kaže Jovanović.
Dogma je temelj hrišćanstva
– Skoro smo čuli epohalnu izjavu mitropolita Joanikija Mićovića da nije istina da je hrišćanstvo dogma – time je pokazao svoj nivo teološkog neznanja jer je opšte mjesto da je dogma temelj hrišćanstva. Nikolaj Velimirović kaže – ne pitaj što je istina nego ko je istina, govoreći da je u Hristu sva istina koja se ne smije preispitivati. Ako je Joanikije mislio da nijesu dogmate zbog miješanje u politiku i društvene prilike, moram ga upozoriti da je Crkvi sekularno jednako jeres kao i negiranje hrišćanske dogme – podsjeća Jovanović.
Ruska pravoslavna crkva je 1850. godine objavila diptih u kojem se pominje autokefalna CPC
– Ruska pravoslavna crkva je 1850. godine objavila diptih u kojem se pominju sve autokefalne crkve, među kojima i Crnogorska pravoslavna crkva. Pominje se i SPC ali u statusu autonomije u okviru Vaseljenske patrijaršije. Čovjek se pita da li je moguće da neko ko je imao autonomiju u okviru Vaseljenske patrijaršije ima kontinuitet nad Crkvom koja je bila autokefalna? Tu autokefalnost potvrđuje i Atinska sintagma Vaseljenske patrijaršije iz 1855. godine – podsjeća Jovanović.
Sve crkve u Rovcima i na nasim katunima su SPC. Tu nema isana koji misli drugačije.
Ima nas ima koji znaju, dokazace i pokazati da ni jedna crkva u Rovce nije Srpske okupatorske crkve. Ima nas dosta koji smo primili predanja nasih djedova kako su ih Srpski okupatori potukli i koje su sve zlocine nad neduznim narodom napravili samo zato sto su Crnogorci, ima nas dosta vidjeces, kojima su djedovi i ocevi prenijeli sve kako su ih srpski zlocinacki popovi prevodili u Srbe i srpsku vjeru. Ravca ce uskoro biti slobodna u slobodnoj Crnoj Gori svih gradjana Crne Gore, a eksponenti nemilosrdne srpske okupacije bice iscerani iz Crne Gore u majku im Srbiju.