Izvozićemo pamidora turizam po receptu brata Abaza

Piše: Slavko Mandić

Turistička sezona biće kakva nikad nije bila, više puta se pohvalio samome sebe odlazeći vladin meštar, ako bog da za sva vremena. Oćerani su visokoplatežni gosti. To su oni koji su debelo plaćali svaki sekund boravka na najljepšem dijelu Jadrana. Nijesu krili oduševljenje i gostoprimstvo domicilnog stanovništva, koje je u vremenu prije „oslobilaca“ bilo prilično normalo.

Umjesto takvih, demonstracijama i divljim rušenjem ograda na zakupljenim plažama vodećih svjetskih turističkih brendova, koji su spakovali kofere i otišli ostavljajući poruku od koje će Crnu Goru tek zaboljeti glava, dovedena je pamidora turistička klasa. To je posebna vrsta turista, koja je raritet i kao takva zavrjeđuje posebnu pažnju stručne analitike.

A evo kako ta jedva dočekana vrsta turizma izgleda. Stižu u hordama. Pune borše paprika, krastavaca, mesa mljevenoga, krtole, sira i skorupa koliko se moglo, kobasica i mrsa freškoga, za tiganj dušu dalo. Pa kad zamiriše ćevapima i miješanim Sveti Stefan i čuvena miločerska plaža, raspomami se nacionalna svetkovina nove turističe klase pristigle iz suśedstva. Kad zacvrče čvarci i slanina bijela u tiganju na ognju koji se za čas načini od maslinovih grana na samoj plaži, dok se bratski narod kupa, dere, krišti i vrišti da ga čak i u Italiji čuju, znak je da se ispunio godišnji plan kulturno političkih, crkveno šovinističkih manifestacija novouvezene kulture.

Za realizaciju je obavezno još pivo, posebno ono zidarsko, brlja žuta kao dukat, od koje danima boli glava, a za iste takve turiste domaće proizvodnje, obavezna je votka koju je premijer mjesecima u odlasku načinio u Nikšiću da zadovolji brata Putka.
Ima tu još mesnatih suvenira sa papcima, kokošaka da zoblju po plaži, pa kad zatreba potrči domaći turista, ufati je za vrat, zavrne joj šiju i s njom u bronzin đe je spremno čeka uzavrela voda. Morska, jer je ona slana, pa da se ne troši nepotrebno so koja nam je uvozni artikal.

Oko bronzina za tili čas se okupi familija i počne čerupanje. Onda se u veliku pinjatu spušti pripremljena kokoška. Tu je već poređana krtola iz Slankamena, pamidora iz toplih leja Jovanjice i sve se metne u špaher naslonjen na maslinove grane, koji ima počasno mjesto na prestižnoj Kraljičinoj plaži.

Dok čekaju da glavnina porumeni, nestrpljivi  nabodu kobasicu iz bačkog sela Torija kod Srbobrana. Da prste iziješ kako zamiriše. Oni što čekaju da se kokoš ispeče, zamoče se jer ih je sunce udarilo po sred glave. Bez kape i šešira, gori koža nepodmazana maslinovim uljem ili makar soleom.

A i voda im se baš ne sviđa bog zna. Lijepa je ona ovako plava, ali nemaju dovoljno informacija da li je i je li uopšte osveštana. Ako nije, to je kao da ih je guba takla.  A i ako nije, vele neki drugi, ubrzoće se i to završit. Ka što po opštinama čine. Išćera zaposlene neki opštinski Dritan i dovede popa od kojekuda. Ovaj zbrčka svetinju oštinsku i blagosilja onaj dio čeljadi na koje mu je ukazano. Onda pošpricani načine udruženim snagama obavezne male litijice oko višenamjenskog objekta opštinskog i vjerskog. Jer je i zgrada prekrštena, što će reći da je tim činom istovremeno postala  i crkva. I onda na krkanluk i pjančenje uz obavezne serenade poput one „Spremte se spremte….“.

Za more će to izgledat malo drgačije. Ulježe pop u vodu do pasa, zampalatara nečim što nosi u ruke, i nešto reče što malo ko razumije.  Bači tamjana po kila ili kilo. Zavisi koliko su vlasti naručile za ovu ceremoniju. Jer je, mora da ste čuli, onaj Abaz Prletu darivao sve crkve, manastire, zemlju i dolove. I ne smije niko popa taknut, jer je taj isti Abaz zabranio da se neko miješa u njihove rabote. Čak ne smije ni  njegova desna policijska ruka pravde, zadužena za ćeranje u aps, da se popu primakne. Pa i kad su mu duge turističke cijevi u rukama, sa sve kriminalcima kao istinskim vjernicima.

Nema to nikakve veze, ako se zna da jedino Crna Gora ima svetosavsko more. Ubrzo osvještano kako i dolikuje. A đe će kleknut i što će ljubit oni što su to odnedavno naučili po crkvama. Možda će morat svaki na svoj šlauf? Ko zna? Smisliće nešto, ka uvijek.

Turizam nastavio da cvjeta. Ovi pamidorovci odoše i dovedoše druge autobusima. I tako danima dok ih kiša ne rašćera pa se vrnuše okle su stigli. Crnogorski turizam ima problema jer mu putnu, željezničku i brodsku infrastrukturu još nijesu osvještali. Osim aeroplanske, i to isključivo zahvaljujući umijeću autentične vlasti, koja je davno išćerana, ali nikako ne ode. Da je trudnica, rodila bi, jer joj je isteklo devet mjeseci.

I rodila je nešto što ćemo dugo pamtiti. Uništila je nacionalnu avio kompaniju Montenegro Airlines. Neka je vala. Davno je trebalo ako se mislilo surgat Crnu Goru. I njen turizam. Montenegro Erlajns je bio kopča naše zemlje sa svim najznačajnijim svjetskim destinacijama. Održavao je redovan saobraćaj sa Cirihom, Frankfurtom, Diseldorfom, Rimom, Parizom, Ljubljanom, Bečom, Beogradom, Moskvom, Lionom, Kopenhagenom, Londonom i Sankt Peterburgom.  Veći dio godine avioni naše kompanije dovozili su čarter linijama turiste iz Helsinkija, Tel Aviva, Bratislave, Graca, Nanta, Teherana, Barija, Napulja, Stokholma. Imali smo 5 modernih letjelica od kojih su tri tipa Embraer 195 i dva tipa Foker 100.

Dosta je bilo, reče nova vlast. Ugasi uspješnu i napravi kompaniju sa jednim avionom, sa jednim motorom u tom jednom avionu koji je krvavo plaćen. A rekli su, i slagali po običaju, da će osnivanje nove kompanije, koja je bezočno ukrala logo od Montenegro Erlanza, koštati 1 euro. A košta koliko Svetog Petra kajgana.

Laži su se gomilale, istovremeno gasile fabrike, kompanije i preduzeća. Dugovi su se gomilali pa nam  kreator Evrope sad nedavno saopšti da nas čeka finansijski kolaps, tačnije bankrot u koji nas je on lično ućera. Ali je povećao plate zapošljenima duplo iz kredita, koje će nam naraštaji vrćat. Nimalo slučajno, jer je ovaj populista naučen od vlasnika politika kojima služi, što treba učiniti kako bi se osvetio državi koja je uznapredovala mnogo više od nekih halapljivih i lažavih suśeda. Prevara je uspjela. Zadovoljan i on i narod. Da je to tako pokazali su izbori. Dobila je njegova laž, pa i poslije sramote  kad je narod prevario da nema srbijansko državljanstvo.

Da bi unaprijedio turizam, novi koalicioni veljesrpski preśednik pozvao je građane ali i turiste pamidora seanse, da mu se prijave za savjetnike. Para ipo a posa ništa lakši. Novi će činjet što mu Beograd reče, pa će savjetnik više figurirat. A može ga, zlu ne trebalo savjetovat i od kuće. Đe mu god ona bila.

Turizam cvjeta. Činjenica kojoj nema opiranja. Toliko je auta crnogorskim drumovima, posebno na primorju da se tek sad vidi mudri potez brata Abaza da se osveti narodu otimajući Pomorskom saobraćaju trajektnu liniju Kamenari- Lepetane, bez prethodno obezbijeđenih plovila za prevoz vozila i putnika s jedne strane zaliva na drugu. Neregistrovani Vasilije i sedam puta skuplje plaćeni 30. avgust, što je poslastica za crnogorsko pravosuđe, svakodnevno dovode u opasnost živote putnika i štetu koja može nastati na automobilima. Poput nedavno slomljenog prozora jednom strancu, turisti, koji je ztražio da mu se šteta namiri, ali ne može, kad plovila nemaju ni osiguranje niti dozvolu da rade ovo što rade. Turista kome se ovo dogodilo doći će nam opet. I dovesti prijatelje. Neće našu bruku nikome zborit. Malo śutra, Abaze, brate rođeni, državni.

Kilometarski redovi posebno nagrdiše Kotor, mediteranski cvijet i UNESCOV dragulj. Šleperi, teški kamioni, prikoličari, betonjerke, svakakvi uljezi zbog kojih se kilometar prelazi za uru a u tunelu Vrmac taman toliko još čeka dok se pune pluća ugljendioksidom, nova je turistička ponuda nove vlasti. Oni moraju kroz Kotor jer im je brat Abaz ukinuo mogućnost trajektnog prijelaza. A bilo je šest trajekata velike nosivosti.

Glasaj narode!

Trebaju ti ovakvi zaslužnici.