S tugom je u akademskoj i kulturnoj javnosti Crne Gore i južnoslavistici primljena vijest o smrti Milorada Nikčevića, akademika, profesora, marljivoga i bespogovornog intelektualca. Umro je 13. oktobra 2021. u Osijeku. Komemoracija je priređena na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost.
Tek što je vijest o Nikčevićevoj smrti objavljena, njegove kolege, saradnici i prijatelji iz regiona i svijeta oglasili su se s poštovanjem i prijateljskom uspomenom na život i djelo uglednoga naučnika.
Akademik Stjepan Damjanović, HAZU, Zagreb:
Pravi graditelj mostova
Prije deset godina Milorad Nikčević slavio je svoj 70. rođendan pa su mu njegovi prijatelji i njegovi učenici priredili zbornik pod naslovom „Između dviju domovina“ (objavljen u Osijeku 2011). Uvijek me malo smetao izraz „između“ jer je Milorad Nikčević uvijek i cio bio i u Crnoj Gori i u Hrvatskoj. Nije on svojim osjećajima i djelima bio sad malo u jednoj pa onda u drugoj, on je stalno bio u obje. Naravno, osobito su mu bile mile teme o dodirima i prepletanjima dviju kultura, bio je pravi graditelj mostova.
Sreli smo se na Filozofskom fakultetu u Zagrebu . Iako je bio stariji od mene, brzo smo se povezali i život je tako htio da on ode u moju Slavoniju i u njoj provede svoj radni vijek, a ja iz svoga slavonskoga zavičaja u Zagreb. Stalno smo se sretali u Osijeku i Zagrebu i razgovarali o struci, o politici, o životu. Oduševljavao me svojim zaraznim smijehom, srdačnošću čovjeka koji drugoga pita tko je, što je, odakle je, a nikome ne propisuje što bi imao biti. I kada su suvremeni barbari napali njegovu i moju Slavoniju poručio im je „Osluhnite glasove neumoljivog suda povijesti! Prepustite polja i žita ratarima i dobrim susjedima i ljudima! Prepustite ovu napaćenu zemlju ljudima dobre volje, njima samima da udešavaju svoj život po logici ljudskosti, jednakosti i pravde! Historija i sud čovječanstva neće priznati ničije ’ujediniteljstvo’ jer ono podrazumijeva nasilje, mržnju, klanja i ubijanja nevinih ljudi i naroda. Svaki narod mora ostati ono što je bio i jest: Hrvat – Hrvatom, Crnogorac – Crnogorcem, Slovenac – Slovencem, Musliman – Muslimanom, Srbin – Srbinom itd.“
Mnogi su mi rekli da su se u tada opkoljenom Osijeku bojali za njegov život, ali on se nije bojao. Volio je život, ali nije bio pripravan čuvati svoj život pod svaku cijenu. Pokoj mu vječni!
dr sc. Eled Dudaš, Univerzitet Lorand Etveš u Budimpešti, Filozofski fakultet, Katedra za slavistiku:
Smrt prof. Milorada Nikčevića je velik gubitak za montenegristiku, a i za cijelu slavističnu nauku, pošto je preminuo čovjek kojega smatramo utemeljivačem savremene montenegristike. Kao književni istoričar i teoretičar autor je više stotina bibliografskih jedinica. Bio je jedan od inicijatora za osnivanje Instituta za crnogorski jezik i književnost koji 2014. g. se transformirao u Fakultet za crnogorski jezik i književnost na Cetinju. Uvijek je promovirao crnogorski jezik i književnost na našim prostorima i po svijetu takođe. Ostaće zauvijek u našim sjećanjima!
Dr sc. Mječislav Đekonjski, Erfurt:
Tužna je vijest da smo izgubili dragog prijatelja iz Crne Gore. Iako sam pišući o nekim jezičkim temama južnoslavistike bio čuo za profesora Nikčevića, upoznao sam ga lično tek na Cetinjskim filološkim danima. O braći Nikčević, Vojislavu i Miloradu, njihovom staranju da crnogorskom jeziku i kulturi izbore status kakav zaslužuju sve savremene kulture slušao sam i puno ranije od svojega mentora emeritusa Emila Tokaža. Poznanstvo i saradnju s Miloradom Nikčevićem pamtim po njegovoj silnoj životnoj energiji, bogatstvu znanja i upućenosti u mnogo šire polje naučnih disciplina od onih kojima se primarno bavio. Takvih naučnika sve manje je u slavistici!
Iznad svega, mene je kao Poljaka i patriotu oduševila odlučnost profesora Nikčevića da za dostojanstvo, slobodu i razvoj domovina – i Crne Gore i Hrvatske – ne štedi sve svoje znanje i hrabrost. Svim što je uradio služi nam za primjer. Slava mu!
Prof. dr Alen Kalajdžija, Univerzitet u Sarajevu i Institut za jezik:
Crna Gora ostala je bez jednog od svojih iznimno važnih stručnjaka, kakav je bio Milorad Nikčević, koji je svoj naučnoistraživački rad u sferi nacionalnih humanističkih disciplina posvetio definiranju kulturnog identiteta svoje zemlje, svoga jezika i svoje kulture. Ljudi su prolazni, ali njihova djela, ideje, kulturni i naučni kredo ostaju. Iza Milorada Nikčevića ostaju upravo ona djela i ideje koje će ga čuvati od zaborava, ali što je još važnije, ostaju ona djela i one ideje koje su bitno odredile razvojni put montenegristike u čijim je temeljima ugrađen rad ovoga velikog naučnika i profesora. Dok je Crne Gore i montenegristike, živjet će i Milorad Nikčević.
Prof. dr Milica Lukić, Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku:
U srijedu 13. listopada 2021. preminuo je prof. dr. sc. Milorad Nikčević, umirovljeni profesor Filozofskoga fakulteta Osijek, nekadašnji član Odsjeka za hrvatski jezik i književnost, utemeljitelj i voditelj Katedre za metodike i metodologiju znanstvenoistraživačkoga rada, ugledni znanstvenik i crnogorski akademik. (…)
Pamtit ćemo ga s velikom zahvalnošću kao profesora koji je uvijek bio bezrezervnom potporom svojim studentima, kolegama i asistentima. Pamtit ćemo ga kao čovjeka visokih moralnih vrijednosti i građanske hrabrosti, vedrog i energičnog, uvijek prijateljski raspoloženog. Pamtit ćemo ga kao graditelja mostova među ljudima i kulturama, napose svojim dvjema domovinama – Crnom Gorom i Hrvatskom.
Prof. dr Diana Stolac, Filozofski fakultet u Rijeci:
Profesora Nikčevića prvi sam put srela u Osijeku, potom na raznim konferencijama i poznati su mi bili njegovi znanstveni doprinosi. Veliki zbornik posvećen njemu u čast o tome lijepo svjedoči. Ali, stvarno sam ga upoznala u Cetinju, na znanstvenome skupu Cetinjski filološki dani. Dugo smo razgovarali i povezala nas je privrženost svojim obiteljima. Takvoga, punoga ljubavi prema obitelji, uvijek ću pamtiti.
Akademik Emil Tokaž, Poljska:
Danas sam dobio tužnu vijest da je preminuo moj prijatelj akademik Milorad Nikčević. Bio je u Poljskoj poznat kao veliki znanstvenik, utemeljivač savremene montenegristike, intelektualac i istinski domoljub. Crnogorski velikan! Neka počiva u miru. Iskreno saučešće.
Prof. dr Amira Turbić-Hadžagić, Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli:
Nažalost, napustio nas je još jedan izniman čovjek, kolega i prijatelj, Milorad Nikčević: svestrani znalac montenegristike i južnoslavistike, profesor i intelektualac.
Sjećam se jednog od mojih prvih susreta s njim na Cetinju. Čim smo se upoznali, plasirao je nekoliko književno-historijskih epistola o montenegristici entuzijastično i revno, kao da se godinama poznajemo. Pojašnjavao je svoje stavove: bez nametanja autoriteta i bez pozivanja na hijerarhiju. Razvila se rasprava: prof. Nikčević o montenegristici, a ja o bosnistici. Njegova pažljivost i briga, njegovo znanje za druge događali su se iz istinskog altruizma.
Na kraju je razgovora rekao: Dobro je i važno je da ste tu, a ne: Drago mi je da ste tu ili možda Dobro došli! A, mogao je i ne reći ništa. Po povratku u Bosnu, opet sam razmišljala posebno o iskazivanju njegove domaćinske dobrodošlice, kojom je stvorio prijateljsku atmosferu – jednostavno, zaključila sam da je to bio njegov talent da nas sve motivira i okupi oko montenegristike i drugih, nama važnih, južnoslavističkih tema – upravo na Cetinju. Jednostavno rečeno, dragi profesor i kolega, svojom kreativnom eksplozijom iznimno vrijednih publikacija za montenegristiku, bio je Crna Gora u malom, a posebno Cetinje, Institut za crnogorski jezik i književnost i Fakultet za crnogorski jezik i književnost.
Iako Vas nisam upoznala kao tihog, otišli ste tiho.
Poštovani kolega, cijenjeni prof. Nikčeviću, hvala za svaku toplu očinsku riječ, za svaku naučnu raspravu, hvala za svaki savjet i poticaj, za sve što ste učinili za sve nas mlađe u južnoslavistici.
Prof. dr Ljudmila Vasiljeva, Lavov:
Preminuo je Milorad Nikčević, akademik DANU i profesor Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, profesor emeritus Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Osijeku, jedan od osnivača suvremene montenegristike, ne samo moj kolega slavist, već i moj dobar prijatelj i veliki prijatelj Ukrajine.
Njegovo je ime poznato ne samo u Hrvatskoj i Crnoj Gori i bivšem jugoslavenskom prostoru, već i u cijelome slavističkom svijetu. Takav je ugled stekao neumornim radom i naučnim neprevaziđenim vizionarstvom, čime se njegovo ime uznijelo kao važno znanstveno ime u slavistici, kroatistici i montenegristici. Zbog toga je njegova smrt neizmjerni gubitak za Hrvatsku, Crnu Goru i slavistiku općenito.
Neka Ti, dragi Milorade, zemlja bude laka, iskrena sućut obitelji Profesora, kolegama s FCJK te Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Osijeku.