Piše: Vukašin Perović
Gledam moju Crnu Goru koja je na koljenima. Izdanu, prodanu, poklonjenu… Za pjenu se drži moja crna Gora pokušavajući da ufati vazduh. Ali je izdajnici, sektaši i strani plaćenici guše, raskubaju i prodaju. Vjeru je zamijenila jeres, suživot ekstremizam, ljubav mijenja mržnja, a umjesto puta u Evropu zakoračili smo u srpski svet. Prijete joj tranje, nikogovići i sluge. Dan za danom, svaki isti. A dželati se samo smjenjuju. Prvo smušeni, onda bezočni, pa sada lukavi. Sve gore od gorega.
A onda duboka noć donese mir. Sklopljenih očiju i ja vidim moje pretke. U mom snu nema nesoja, izdajnika i kalkulanata. Crnu Goru vode najbolji među najboljima. Predsjednik je Bodin, Premijer Gospodar Ivan Crnojević, Ministar obrazovanja Sv. Petar Cetinjski, a ministar odbrane Veliki Vojvoda Mirko. Ili neki koji je vole i poštuju kao oni, a toliko mudri, pametni i hrabri.
U mom snu u Crnoj Gori vidim narod koji voli i poštuje svoju Crnu Goru, vole svoju zastavu, himnu, jezik, crkvu… Svi kao jedan navijaju za svoju reprezentaciju, za zemlju u kojoj su rođeni oni i svi njihovi preci. U mom snu je ljubav, suživot i tolerancija. Tu je laž sramna, lopovi su u zatvoru, a izdaja se ne prašta.
U mom snu preci ne šalju poruke. Kažu, morate sve sami, ali pazite na obraz, čast i riječ. I znajte da se Crna Gora brani životom, a da se tirjanstvu staje nogom za vrat.
Zato u mom snu, svako veče, svi su na nogama, razbuktavaju luča slobode. Narod jednim glasom kaže, viče, urla: “DOSTA JE VIŠE, NE DAMO CRNU GORU”. Onda zajedno svu tu bagru, lopove, tuđe sluge, izdajnike i one koji su tu samo zbog fotelja, narod izvede pred sud. Pa svakome po zasluzi. U mom snu, ZIKS je od Spuža do Danilovgrada, krcat. A narod u svojoj Crnoj Gori srećen.
I svako jutro počinje mišlju kako pregurati novi tmurni i zlokobni dan. Kako izdržati do noći, kada će u snu, opet sve biti na svome mjestu. Kako dočekati čašu meda, da se smiješa i neutrališe svu žuč koju idajnici preko dana donesu? Koliko ovo traje? Kada će se ostvariti moj san, moja želja i moja nada? Kada će se moja noć pretvori u dan i moj san konačno postati stvarnost?
Tekst je preuzet sa Facebooka
Postovani, od srca vam zelim ostvarenje snova.
Niste jedini sa takvim snom, ali puno je, cak i previse uspavanih bez snova. Dok se ne probude mogu samo reci, placi moja voljena zemljo!
Svaka cast Gospodine! Respekt!
Bravo Vukašine! Ovo bi trebale biti programske smjernice probuđene Crne Gore!
Propade Crna Gora jer su tvoji izgubili izbore i nisu više na vlasti. Naviknite se na demokratiju i da budete opozicija.
Plutone, sa koje si planete sletio ili si ubacen ko placenik, psi rata, tako vas zovu. Polako te, doci ces i ti i slicni tebi marsovci pred lice pravde, ali ne sudske nego NARODNE
Crnogorac lakše diše kada barut zamiriše.