Izuzetno žalim što su meta tih bljuvotina postale i naše manjinske zajednice i njihovi uvaženi lideri. Bez kojih (i kakvih) nema, niti može biti, istinski građanske Crne Gore… I najrigidniji fašistički verbalni izlivi su nam postali, takoreći, neizbježna dnevna doza slobode govora, kazao je u razgovoru za Dnevne crnogorski novinar i publicista Danilo Burzan, komentarišući naše pitanje o brutalnim uvredama na račun predsjednika Force Gencija Nimanbegua, reisa Rifata Fejzića…
Burzan ističe da nije dovoljno ograditi se od takvih ataka.
Nije dovoljno ni izvinjenje. Da imamo pravnu državu znalo bi se što kome (mora da) sljeduje kad tako grubo nasrće na druge i zloupotrebljava neke slobode koje smo tako teško već bili osvojili. I eto nas, izgleda, sada u fazi povratka na potrebu restrikcije slobode govora, ili na zabranu… Jer nemamo samosvjesnu vlast, niti efikasne institucije i pravnu državu…, ocjenjuje Burzan.
DNEVNE: Poređenja radi, imali smo vrlo odlučnu akciju policije kada su uvrede upućene direktoru Javnog servisa, dok to nije slučaj kada je riječ o nekim našim kolegama koji trpe maltretiranja. Šta mogu da očekuju oni koji drugačije misle od parlamentarne većine i to iznose kao slobodni građani?
BURZAN: Sve mi se čini da se i ovim povodom potvrđuje ona davna izreka koja veli: Od glave riba smrdi. Premijer svetosavske Vlade, od milošte zvani Rukoljub, munjevito je uzeo u zaštitu generalnoga direktora RTV Crne Gore, kojemu su fudbalski navijači, iz ljutnje što je oštetio njihovoga druga (osvetoljubivo!) upućivali ružne riječi i uvrede, što je razumljivo, jer je taj gospodin autorizovao” onu opasnu vijest o (navodnome) pucanju na policiju na Cetinju. Međutim, taj Premijer gromoglasno ćuti i ne pada mu na pamet da prozbori makar jednu riječ protiv svojih mrzitelja svega što nije svetosavsko, a koji tako grubo atakuju (čak!) i na one (pazi sad!) koje taj i takav Premijer, kobajagi, poziva da budu dio njegovoga Kabineta! O tempora, o mores!
Po ko zna koji put za ovu godinu ekspertske vladavine, Rukoljub nas uvjerava da je njegov narod za koji se, navodno, danonoćno bori i na kojise stalno poziva upravo taj i takav svetosavski, litijaški, sa antigrađanskim, mrziteljskim porivima.
DNEVNE: Veliki broj uvreda čuli smo na račun predsjednika Crne Gore u skupštinskoj raspravi povodom optužbi parlamentame većine da je prekršio Ustav izjavama uoči ustoličenja mitropolita SPC na Cetinju. Pritisak na Đukanovića se sinhronizovano pojačava kroz parlament, preko medija…
BURZAN: Tome svjedočimo već godinama, pa i decenijama. Naime, Milo Đukanović je i cilj i (jedinaprava, osobna) meta cjelokupne anticrnogorske političke bolumente, jer je on (opravdano) sinonim za suverenu, građansku Crnu Goru, bez koga ne bismo ostvarili one najznačanije državne uspjehe, počev od obnove suvereniteta, do prijema u NATO. To su, za sve svetosavce i druge anticrnogorske skupine i pojedince, neoprostivi grijesi Đukanovića. Ne mislim, naravno, da je Predšednik bezgrešan. ..Za neke stvar i i ohoho! Zato razumijem i one Crnogorce koji (kao i ja) imaju što da mu spočitaju! Ali, prosto, oni koji nijesu u stanju da mu politički doskoče morali su pronaći rezervnu opciju, a ona se ogleda, upravo, u tim i takvim kontinuiranim javnim predstavama, ne bi li ga naćerali makar na uzmicanje, ako ne mogu i na -poraz. Istina, zbog činjenice da taj i takav sukob u Crnoj Gori traje predugo, traje dvije decenije i da uveliko otežava podnošljivo normalizovanje političkoga, a time i ukupnoga života u Crnoj Gori, to biva prihvatljivo i takozvanoj međunarodnoj zajednici, pa i oni (neki čak i rado) pomažu da nagnaju Đukanovića da batali politiku, pa makar cijena, po njega, bila i prevelika. S obzirom na dimenzije toga, nijesam siguran da u tome neće i uspjeti jer politika velikih nije samo ono što mi znamo, nego mnogo više i ono ispod žita. No, ako se u svim tim optužbama (često i javnim presudama!) zvanično (bez odugovlačenja) ustanovi da ima nezakonitoga, neka bude ono što bi svaka pravna država morala da radi utvrđivanje konkretne odgovornosti i eventualno sankcionisanje…
DNEVNE: U nedavnom gostovanju na Gradskoj TV izjavili ste da Vlada neće izdržati do kraja godine, da treba iskoristiti vrijeme za smirivanje strasti, formiranje manjinske vlade, a potom organizovat i izbore na proljeće. Kakve su šanse da se to dogodi?
BURZAN: Ubrzano dramatizovanje ovdašnje političke scene sve se više i opasnije mrsi i neodustajem od procjene da se bliži kraj ove svetosavske Vlade. Kulminacija netrpeljivosti i među samim vladajućim (u svemu sučeljenim) grupacijama poprima čak i obrise zveckanja oružjem. To može da potraje samo uz velike političke (i materijalne) žrtve svih njih pojedinačno, ali, opet, samo do po sve njih politički sudnjega dana. Dragim riječima, ovako dalje nije dugo moguće ni njima, niti opoziciji. Zato je najizglednija varijanta da Vladu sruši opozicija sa Urom, pada se pravi manjinska vlada(od sadašnje opozicije) na čelu sa Urom, ali bez DPS-a, koji bi ih podržavao tokom pripreme vanrednih izbora. Naravno, postoje i druge opcije… Pa i nastavljanje mrcvarenja, jer već su nas uvjerili da su moguća i nemoguća iznenađenja, pošto su i ova, dosadašnja bezazeknula i veliku većinu njih u parlamentarnoj većini.
DNEVNE: Za dvije nedjelje biće godina od kako je izabrana Krivokapićeva vlada. Premijer se hvali rezultatima, dok podaci govore o raspadu ekonomskog, obrazovnog, zdravstvenog… sistema. Kako Vi ocjenjujete godinu rada ove vlade?
BURZAN: Ako je moguće naći ikakvu korist od jednogodišnje vladavine svetosavske, apostolske Vlade, onda je vidim u tome što su u najvećim kritičarima stare vlasti pokazali svu opravdanost one izreke da I od gorega ima još gore. Samo oni ideološki najteži zaljubljenici u velikosrpsku, svetosavsku ideologiju (i praksu) mogu i dalje prenebregavati katastrofalne posljedice koje su nam pričinili apostolci i njihovi pomagači, tokom minulih 12 mjeseci. Dakle, nemjerljive su štete pročinjene svim ustanovama i institucijama, ne samo kadrovski imaterijalno, nego nastojanjem da se dugoročno onesposobe, a trajno politički i identitetski urnišu i ostave samo ljušturu i od državnih i drugih institucija i od same države.
Prošlost Crne Gore ne može baštiniti Crkva Srbije
DNEVNE: Poslanica SDP Draginja VuksanovićStanković obratila se tokom skupštinske rasprave stranim ambasadama, izražavajući revolt zbog odnosa prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, poručujući da je CPC bila autokefalna i da su jedino vjernici Crnogorske crkve danas obespravljeni. Vaš komentar?
BURZAN: To i tice na granama znaju, kao što znaju i najljući negatori i mrzitelji CPC ona jeste bila nezavisna i nikako njenu prošlost ne može “baštiniti Crkva Srbije. Ali, što tamo oni da rade sa “manjkom istorije” dok su Srbija i njena Crkva pet vjekova bila pod osmanlijskom kapom? Kako popuniti tu istorijsku jamu, tu rupetinu? Naravno, prisvajanjem crnogorske istorije (i ne samo istorije), pa i one crkvene. Tako se, eto, stiže na lažni pijedestal balkanskoga milenijumskoga “tigra svake vrste. Ali, treba vjerovati u onu da “Ničija nije gorjela do zore! I da će vaskrnuti i CPC. Pa, makar to Crnogorci čekali još deceniju, ili čak vijek…
NEKA SE VRATE ONIMA KOJI SU IH OKUPLJALI NA MOLEBAN
DNEVNE: Vidjeli smo da je iz skupštinske procedure povučeno nekoliko zakona čuji je predlagač Vlada. Jedan dio su i oni sami povukli. Šta to pokazuje?
BURZAN: Ilustracija je to “ekspertskoga” političkoga (ne)znanja apostola koji, uglavnom, nijesu dorasli ni vremenu niti sredini, a još manje funkcijama koje su i im zapale. Nije dovoljno, međutim, ni imati stručno znanje, ako se o tome može govoriti našim “ekspertima. Nemaju oni ni iskustvo za ovakve potrebe i položaje koe su ugrabili, jer bi morali poznavati i zakone i procedure… Ali, možda će im ova “praktična obuka i treniranje na građanima Crne Gore pomoći kad se, ubrzo, vrate “tamo daleko okle su ih dozivali i okupljali na moleban (zakletvu) Svetome Savi (čitaj: mitropolitu Amfilohiju), ispod Ostroga…
(autor intervjua Vesna Šofranac)