piše: Slavko Mandić
Kad nešto bolje razmislim, kad saberem sve minuse a minus puta minus je nekada davno davao plus, ipak sam za to da ostane ova vlast trajno. Da, da, baš tako. Trajno!!! Jer sama činjenica da ovakve neće više nikada biti, kakva god sljedeća da bude, govori nam da bi bila nepravda ne dati joj šansu da zavši započeto.
A nema nešto baš previše resursa koji nijesu dobro načeti i za čije potpuno razaranje treba neka dodatna pamet od ove koju imaju apostolovi eksperti. Pokazali su se i dokazali, posebno kada su u pitanju uštede projektovane na bazi vlastite kreativne snage.
Primjer je avion nove kompanije To Montenegro, koji je uspješno letio po pisti podgoričkog aerodroma sa samo jednim motorom, a ne sa dva, kako su to bez ikakve potrebe radile bivše rukovodne strukture. Mada je razumljivo, jer u timu menadžera tada nije bilo eksperata kakvih danas ima u To Montenegru. Čelni ekspert ove više sletne a manje poletne kompanije ima mjesečna primanja od preko 5,5 hiljada eura, od kojih hiljada ide za plaćanje odvojenog života, razumljivo plaćanja stana za boravak tokom obavljanja odgovornog posla. Za svaku pohvalu je još nekih 30 hiljada koje dobija za nešto drugo i do sto hiljada za nešto treće, što zavisi od toga koliko će ekspert uspjeti da ukrca putnika u letilicu na godišnjem nivou. Bonusi koji se dodjeljuju uspješnima po principu funkcionisanja svjetske ekonomije, što do sad kod nas nije bilo. Śetimo se Verice Maraš i tvorca liberalne ekonomije kroz funkciju predsjednika Odbora direktora Plantaža. Isti princip samo malo drugačije pakovanje.
Vlast će, ovo dok još potraje, a izgleda da će prebačiti godinu, učiniti sve da obraduje građane značajnim povećanjima primanja. Ima se, pa se i može. Kako i otkud, ni Hudiniju ne bi bilo jasno, jer ni iluzionizam više nije ono što je nekada bio. Izvući će odnekud svemogući Mickey novac. Viđeli smo u slučaju davanja novčane negrade policajcima za trovanje i ranjavanje naroda na Cetinju, da se može iz nekih džepova državnih prebačiti u lične, kad zatreba, u cilju sprovođenja pojedinačnih ili kolektivnih interesa. A i obećao je svetosavski ministar. Pa hajde da mu vjerujemo, koliko god je obećanje, po onoj narodnoj, ludom radovanje. Samo da to krene kako treba i nalikuje, pa da zapjevamo: Oj drugovi jel vam žao, rastanak se primakao. E tu ne bi dalje, jer se ondašnje riječi u strofi ne podudaraju sa ovim današnjim željama.
Ono što je posebno važno i što ima svoju izuzetnu vrijednost i težinu je vijest koja je danas zaigrala ispred Skupštine Crne Gore, koja je blokirana, ali ne na belvederski način nego onaj unutar vladajućeg koncerna, što je za Riplija od početka do kraja trajanja. No to nije naša briga. Nas jadove, mislio sam na običan narod, a što je običan građanin, bez privilegija i vlasti, bez Branka Radulovića da ga ustoliči, da ga udomi budvanska svetosavka i ljeb mu da kudravi bezbjednjak i skupštinski crkvenjak, do običan jadov? Ništa! Zato je vijest koja je procurela raznim kanalima dobila na težini.
Ako je tačno, a možemo se nadati, jer nije bez razloga jedan od današnjih „terorista“ nosio transparent na kojemu je pisalo „Hoćete li poslije ulja dijeliti tri litre goriva“???
Nešto se iza brda valja, kazao bi opet puk, nadajući se da će Vlada učinjeti izvjesnim ovaj potez blagonaklonosti prema svome narodu. Ako je mogla onomad, misli se na 05. septembar da im isporuči suzavac, gumene metke i šok bombe, da im urniše auta i da ih hapsi i zatvara, što im ne bi udijelila makar po pola bidončića od šestolitarske prirodne domaće vode sa izvora? A sa izvora dva putića, vode na sve strane, pjevala je nešto malo drugačije ondašnja Lepa nacionale. To je poruka, bez obzira na nepoznato značenje koje može da znači da ćemo možda dobiti benzin. Ne da se zapalimo, kako to zlobnici i pestokupljevine zbore, već da nam se nađe, zlu ne trebalo, za potpaljivanje ognja u smrznutom periodu. Malo li je? Tri litra ulja onda, a sad možda i goriva. Bolje bi bilo narodu da ćuti, kao što to rade članovi Akademije, jer se darovnome konju zubi ne gledaju. Tim prije što Vlada može da bude osokoljena podrškom građana za ovakav njen radikalni čin i odluči da podijeli šestomjesečne pakete sa po, recimo, tri kg krtole, 300 grama sira masnoga, jednim krastavcem, varenikom u tetrapakovanju, kilom raštana i sa dva kila zelenoga kupusa. Zbog C vitamina po jabuka i limun. Daj bože da i to doživimo.
A što se tiče goriva, raspodjela, ako do nje dođe, neće to po glavi stanovnika, već po glavi domaćinstva. Da budem potpuno jasan po drugi put , iz dobro obaviještenih krugova procurela je vijest da će po tri litra dobiti oni građani koji nemaju auto. Opravdano, jer kad bi dobili ovi koji ga imaju, uglavnom sad već oltajmere, potrošili bi ga za čas. I što onda? Opet bi tražili od Vlade. A otkud njoj? Zato se Mickey dośetio solomonskog rješenja, ako ga bude. Oni koji nemaju auto dobiće 3 litra goriva! I tačka! I ovce site i ovce na broju. Neđe je tu u priči ranije bio vuk, ali sad samo ima ovaca u modernom predanju.
Odluka Vlade, ako je bude u realizaciji, iako je saopštena iz nezvaničnih krugova kojima baš nije za vjerovanje, oduševila je javnost.
-Da su sad izbori, redom bi glasali za ovu Mickey partiju u nastajanju, čulo se među posmatračima današnjeg protesta na poskupljenje goriva svakog drugog utorka, pa odmah zatim i sira, priganica, palačinki, ćevapa, rakije.
-Ne rakije, za boga miloga! Može sve drugo, ali to ne smije da poskupi. I ta svršena odluka se u ovom pojedinačnom slučaju, iz nepoznatog razloga povukla sa dnevnog reda.
Glasao bih za opstanak ove vlasti, ponoviću odgovorno, jer pored vlasti imamo i premijera kakvoga niko nema. Raritet. On nije vlast, ali bi povremeno htio da bude. Nema poluge u svojim rukama. Kad je htio da komanduje napadom na cetinjske barikade, i da lično udijeli svakome po zasluzi, a za račun srpskih helikoptersko-pancir popova, štićenika krimi družine u Cetinjskom manastiru, nijesu mu dali. Zbog toga je htio da smijeni ove što mu nijesu dali da bude ono što ne zna ni što je. Zaista bezobrazluk. Jer da premijer nema svemogućeg Mickya, pa ajde, ajde. Ali, blago njemu zadovijek, ima ga. No izgleda džabe. Zaista čudo velje, kako bi zorom Nikšićani rekli, kad sretnu one bradate koji se vraćaju sa podjele radnih zadataka resornim sprovodnicima svetosavskog načertanija.
Premijer je postao istinski velikomučenik. I to je pozitivno što god značilo. Jer on tom titulom i tim zvanjem stiče pravo da bude pomoćnik popovima prilikom činodejstvovanja, koja će ubuduće uredno prenositi parlamentarni kanal nacionalne televizije. Na tu funkciju kandidovalo ga je ekspertsko znanje cjelivanja popovskih ruku, i nogu ako zatreba.
-E, da smo ovakvijeh imali više, đe bi nam kraj bio, gromoglasno zapjeva crveni orkestar mrkih popova.
-Ali, kraj nam je izgleda blizu, začu se jedan drugi na koga nasrnu bradata bratija u pauzi obrtanja prasca ispod šatora na podgoričkom bulevaru. Onomad, razumije se, jedne godine kad se sve odćutalo pa puštilo da tako do ove današnje dođe.
Bravo Slavko.