Piše: Sara Popović
Bila jednom priča o državi Crnoj Gori… Nezavisna država ili “trunčica” zemlje pripojena Srbiji – s istorijom koja je čini autonomnom ili obmanom plasiranom u javnosti da crnogorska kultura nikad nije ni postojala. Možda smo uvijek bili “srpski narod”…
Potpaljivanje nacionalizma, nije ništa drugo do propaganda. Znate, kad se ljudi nađu u poziciji da ne mogu da privređuju za svoju porodicu, izbor stavljen pred njih je jednostavan: znaju da ne mogu ništa da učine, a imaju kod kuće đecu da prehrane. Pa se pitaju ko će to da im pomogne?
Ako nema dobrotvora poput Robin Huda, crkva je oduvijek tu da prigrli sve one koji na tržištu ne mogu da zarade – svi umiju svijeću da upale i iz kašičice da progutaju svetu vodicu ili što već.
Zaista, to zaslužuje neku vrstu divljenja – jer takvi ljudi nemaju granica. Takoreći, pobuda da izađu iz kolotečine teške svakodnevnice prevazilazi sve etičke, ali i estetičke zakone i vrijednosti. Kad vidite da ljudi svoju maloljetnu đecu šalju na litije da nose ikone, normalan čovjek zna da nešto nije u redu. Sve se to može posmatrati kao kompenzacija za težak materijalni život, jer kad ne mogu naći sreću u ovozemaljskom, idu kod popa da ih utješi vjerom u onozemaljski, transcedentni život.
Ali takve opskurne priče uglavnom izazivaju potpuni poremećaj moralnog kompasa, i samog osjećaja realnosti.
Popovi u odorama, što preko crkve i pozlaćenih krstova iscijede više novca nego komercijalni bankar, nijesu ništa drugo do šarlatani.
Jedini način da se ova naša lijepa država sačuva, jeste preko ljudi koji su sposobni da prave pare. Grubo? Pare, mili moji, nisu ništa prljavo. Jedino podmuklo jeste kad neko hoće bez ikakvog truda i prodajom nadriduhovne magle da ih zaradi. Zato čuvajmo one koji stvaraju konkretna dobra, manimo se socijalne pravde, jer s vremenom sve dođe na svoje. Kad one koji stvaraju vrijednost ne budemo ometali, biće “leba” za sve.
Tada će popovi biti važni samo u manastirima, a narod će imati od čega da prehrani svoje porodice.
Recimo NE preraspodjeli i progresivnom porezu. Recimo NE Evropi Sad koja je klasični populizam inspirisan popovskim pojanjima i bajkama o boljem životu u nebeskom svijetu. Dragi sugrađani, ne kopajte rupu iz koje vas ni sam bog neće izvaditi.
Eh Sara, kako ste lijepo i tacno opisali uzasnu istinu o pogubnim naletima manijakalnih zlikovaca na normalnoe gradjane Crne Gore, ali i BiH i Srbije. Vi naglasak stavljate zlocudne popovske prevarante i zamazivace zdravog razuma, ali iuz njih stoje legije zlih politickih i kriminalnih umova, koji nam svojom pokvarenoscu osvjetljavaju put u svoju bezdusnu korist, pljackom i unistavanjem svega dobrog i naprednog u drustvu. Da treba imati i cuvati one koi znaju da stvaraju za dobro svih. To je jedini izlaz i put. Ali kako do njih doci u ovom svemiru pokvarenosti i zla, the question is now-rece Danski Sekspirov… Pročitaj više »