Piše: Andrej Nikolaidis
Sjećate li se kad je socijalističke OOUR-e i SOUR-e zamijenilo ono tranziciono DOO, commerce i company? Računam da biste se mogli sjetiti, jer baš tada vam je plata pala na dvije njemačke marke, da biste poslije toga ostali bez posla.
Nekada smo se, puni nade u kapitalizam i sluškinju mu demokratiju, radovali commerceizaciji naše privrede. U međuvremenu smo, jesmo li, razumjeli da su DOO, commerce, company i slične tuđice zapravo tek šifre za niz krivičnih djela čija se bit može izraziti i bez engleskog jezika, jer za to o čemu se radi i mi imamo savim preciznu riječ: lopovluk.
Zdravkova vlada nije čak ni DOO. Ona je DNN, društvo neograničene neodgovornosti.
Oni nisu neodgovorni samo prema zakonima i ustavu, koje krše svakodnevno, bez potrebe da makar bofl-retorikom opravdaju bezakonje. Oni su neodgovorni i prema samoj ideji mogućeg. Recimo: čovjek bi pomislio da je nemoguće imati podršku tri, deset ili sedamnaest poslanika od osamdeset i jednog koliko ih sjedi u parlamentu, a tvrditi za sebe da ste demokratska vlada. Nemoguće je u teoriji, ali eto: moguće u praksi. Vidite: to je osnovna razlika između teksta (bilo teorijskog, bilo književnog) i stvarnosti. Tekst, naime, za razliku od stvarnosti, mora imati smisla.
Čovjek bi pomislio da je nemoguće nezakonito i neustavno organizovati najveće zaduženje u povijesti ove države, zgazivši pritom nadležnosti parlamenta, a istovremeno se kleti u posvećenost zakonu i vladavini prava. Ali eto: još kako je moguće.
Društvo neograničene neodgovornosti podrazumijeva, kako mu i ime kaže, da za svinjarije koje ova vlada proizvodi kao na kineskoj fabričkoj traci, niko ne odgovara.
Službenici vlade voze pijani, u službenim kolima, van radnog vremena, prolijeću kroz crveno i izazivaju sudare – zbog čega niko ni ne trepne. Kćerka vođe države, za koju je Sveti Augustin tvrdio da tek je razbojnička družina, vozika se u službenim kolima koja gaze ljude, za što, jasno, niko ne odgovara. Nego povrh svega premijer saopšti kako nikada neće oprostiti onima koji su se bacali pod točkove ćerinog mercedesa.
Ministar para u društvu neograničene neodgovornosti diže plate i penzije za koje para nema, a što podržavaju poslanici u parlamentu koji je i sam pretvoren u DNN.
Ministrica zdravlja u društvu neograničene neodgovornosti svojom kovid-politikom puni crnogorske bolnice i groblja, do mjere kada je, iz razloga autentičnosti, nužna promjena njenog imidža: da bijeli ljekarski mantil zamijeni crnim, sa kapuljačom, a stetoskop kosom.
Njeni ljekari, budući da su apsolutno neodgovorni, osobito prema ljudskom životu, predlažu mjere koje će umnožiti zarazu i smrtnost. Dok desetine hiljada građana Crne Gore svakodnevno stoji u redovima za testiranje, a hiljade njih dnevno bivaju zaraženi, on predlaže da se testiranje na kovid – ukine. Jasno: nema testiranja, nema ni rasta broja zaraženih. On takođe predlaže ukidanje svih mjera protiv epidemije. Što je logično: ako nema testiranja, nema ni zaraženih. A ako nema zaraženih, čemu mjere protiv širenja zaraze?
U stara vremena, kada su ljudi bili primitivni i neinformisani o novim, modernim vatrogasnim tendencijama, da neko predloži da gašenje požara bude obustavljeno zato što je već izgorilo čitavo brdo, pa mu se čini nelogičnim insistirati na spašavanju zaseoka okruženog vatrom, bio bi hospitalizovan ili uhapšen, ili oboje. No ne prije nego što bude otpušten. U društvu neograničene neodgovornosti takav je viđen za promociju, jer on razumije da je gašenje besmisleno i neefikasno, razumije da je najbolji način da se zaustavi požar taj da se dozvoli da požar sve spali – jer spržena zemlja ne gori.
Sve rečeno stoji, kao što stoji i to da je Zdravkov DNN nastavljač Milovog DNN-a, te je u tom smislu ovo vlada kontinuiteta. Napokon, upravo je DPS svojom o mudrom, o premudrom politikom, vođenom po načelima iz „Alan Forda“ – recimo: „Svi za jednog, jednom sve“ i „Kradem od siromašnih da bih dao bogatima“ – omogućio dolazak na vlast Zdravku i njegovim ekspertima za bizarno.