Đeda Momira Bulatovića pitali su što je, odgovorio – “CRNOGORAC”, srbin mu je bio vjerski termin

Piše: Miroslav Ćosović

U selu Raći kod Podgorice, 30. juna 2019. preminuo je bivši predśednik Crne Gore  Momir Bulatović.

POSLIJE POČETKA PRVOG SRPSKOG USTANKA POČELO IZMIŠLJANJE SRBA VAN SRBIJE

Vođe Prvog srpskog ustanka su nakon početka istog 1804. godine, odlučile da otpočne izmišljanje Srba i van Srbije i južne Ugarske  – đe je jedino Srba i bilo do 19. vijeka.

Na primjer, u Dubrovniku su izmišljeni Srbi katolici, prvi je bio Medo Pucić. Vladislav Sotirović, profesor na Katedri za slavistiku na Filološkom fakultetu Univerziteta u Viljnusu u Litvaniji, ovako izlaže:

“Ista ta 1841. g. je bila presudna godina u ideološkoj evoluciji rimo-katoličkog Srbina iz Dubrovnika i Garašaninovog tajnog agenta Mede Pucića koji je tada kao student prava u Padovi upoznao Jana Kolara koji se trenutno nalazio u Veneciji. Tada je ovaj slovački filolog upoznao Dubrovčanina Pucića sa svojom i Šafařikovom teorijom o južnoslovenskim dijalektima i nacionalnoj pripadnosti. Pucić, koji je već bio upoznat sa rudimentalnim oblicima te teorije preko učenja Vuka Stefanovića Karadžića, nakon susreta sa Kolarom 1841. g. je postao ubeđeni pristalica nacionalnog određenja Južnih Slovena na osnovu pripadnosti jednoj od nekoliko dijalektoloških grupa kojim su govorili Južni Sloveni. Tako je Pucić te 1841. g. prvi put nedvosmisleno rekao da postoje „Srbi-katolici“ u Dubrovniku pod kojima je podrazumevao one rimo-katoličke stanovnike grada koji su govorili štokavskim dijalektom. Pucić je svoje ubeđenje o nacionalnoj determinaciji putem jezika ubrzo izneo u nekoliko članaka štampanih u tršćanskom magazinu Favilla u godinama 1842.-1844. Tako je u jednom svom članku iz 1843. g., polazeći od Šafařikove teze publikovane 1842. g., Pucić tvrdio da ima samo 801.000 Hrvata, tj. onih Južnih Slovena koji su živeli isključivo u „kajkavskoj“ Hrvatskoj [Stulli 1956, 39-40, 48].” (“Vuk, Hrvati i Dubrovnik”, portal Novinar.De, 3. april 2010)

U Crnu Goru je 1827. godine nepozvan i neželjen stigao Simo Milutinović Sarajlija, poslije Vuka Karadžića najveći srpski nacionalista u istoriji i postao je učitelj mladom Radivoju Tomovu – budućem Petru II Petroviću Njegošu. Simo Sarajlija je na Njegoša napravio presudan uticaj, presudno je uticao na Njegoševe nacional-političke stavove, Petru II je usadio ljubav prema Karađorđu, Obiliću, Dušanu. Posrbljavanje Crne Gore počinje od 1827. godine, od dolaska Sima Saralije. O Simu Sarajliji i njegovom odnosu prema Njegošu i Crnoj Gori sam mnogo puta pisao.

TOKOM CIJELOG 19. VIJEKA VIDIMO DA NAROD NA ZAPADNOM BALKANU SMATRA DA JE SRBIN SINONIM ZA PRAVOSLAVCA

Ogromna masa neobrazovanog i nepismenog stanovništva nakon početka nametanja srpskog imena van Srbije, uopšte nije razumjela što predstavlja riječ narod i termin srbin koji im je nametan, ta masa je isključivo razumjela kao vjerski termin. Mali broj pripadnika pravoslavne elite u Beogradu, kasnije i Austrougarskoj i na Cetinju, objašnjavao je običnom puku što označava riječ narod, uglavnom na način kako se i danas podrazumijeva ta riječ. No svjetina je riječ srbin isključivo povezivala sa srpskom crkvom koju je napravio Sv. Sava, za 99% naroda u 19. vijeku srbin je bio čovjek koji vjeru upražnjava na način koji je propisao Sv. Sava. Svjedočenja da je riječ srbin bila sinonim za riječ pravoslavac, ima mnogo. Portal Aktuelno je do sada pokazao pet primjera iz prošlosti koji nam ukazuju da je oznaka srbin, bila vjerska oznaka, evo ih:

Još 1333. god. za kralja Dušana Nemanjića riječ ”srbin” je značila – PRAVOSLAVAC, pročitajte njegove riječi

Pavel Rovinski: Ime ”srbin” označava pravoslavnoga

Što su Crnogorci 1876. godine rekli Josefu Holečeku – koje su narodnosti i vjere

I Austrijanac Sigfrid Kaper je 1875. zaključio da je ”srbin” prvobitno – RELIGIJSKI TERMIN

Još jedan dokaz da je ”srbin” suštinski – VJERSKI termin; Etnolog Mirko Barjaktarović citira neke Kosovare: “Mi smo Cigani, ali smo Srbi”

ĐED MOMIRA BULATOVIĆA SE IZJAŠNJAVAO KAO CRNOGORAC

Portal Neđeljnik je 2. jula 2019. objavio članak – “A ne no sam Turčin”: Kako je “đed” Momira Bulatovića objasnio unuku šta su Srbi, a šta Crnogorci. U dijelu članka stoji ovo:

““Pa da, ali ta smešna i nametnuta podela neće dugo trajati. Ja sam to sebi davno odgovorio, da sa ponosom nosim svoje crnogorsko ime i svoje srpsko prezime. Naučio sam ja to od mog đeda koga, nažalost, nisam zapamtio”, rekao je Bulatović.

“Kada su ga pitali: ‘Šta si ti, đedo?’, on je rekao: ‘Crnogorac’. ‘Znači nisi Srbin?’, pitali su ga, a on je odgovorio: ‘A ne, no sam Turčin'”, ispričao je Bulatović.”

Bulatović nije zapamtio svog đeda i za svoje sopstveno knjiško znanje o pojmovima narod i nacija misli da je istovjetno takvo imao i njegov đed.

Kad je đed upitan iz kojeg je naroda odgovorio je  da je Crnogorac, ali kad su đedu pomenuli PO NJEGOVOM SHVATANJU – vjerski termin “srbin”, tada je đed uzvratio još jednim vjerskim terminom – “turčin”.

Svi znamo da je riječ “turčin” do duboko u 20. vijek za cio Balkan bila sinonim za riječ “musliman”. Kod nas pravih etničkih Turaka skoro da nije bilo, a ipak su muslimani nazivani – turcima.

Iskaz đeda Momira Bulatovića je još jedan dokaz da je oznaka srbin bila vjerska oznaka koju je elita na ovim prostorima isfantazirala u oznaku za pripadnika naroda.

Savremeni Srbi su mješavina Bugara, Makedonaca, Crnogoraca, Roma, rumunskih i BiH Vlaha, Cincara, Albanaca, Grka… koji su naselili praznu Srbiju poslije 1739. godine, poslije II Velike seobe Srba. Tu su još i vojvođanski Srbi, koji su jedini pravi Srbi, naseljeni poslije 1690. u južnu Ugarsku sa Kosova i iz Srbije. Oni su nosili srpsko narodno ime još od vremena Nemanjića. Njih ima u savremenoj srpskoj naciji, možda 10%.

Savremene Srbe objedinjuje Srpska crkva i konstruisani jezik Vuka Karadžića. Zajedničku istoriju, tradiciju, običaje, folklor, mentalitet… savremeni Srbi – nemaju.