Piše: Miroslav Ćosović
Dvadesetog decembra 1355. godine umro je kralj Stefan Dušan, sin kralja Stefana Dečanskog, kralj Srbije od 1331. do 1346. godine – kada se u Skoplju proglasio za cara. Carsku titulu mu nije priznala nijedna veća sila tog vremena.
DUŠAN 1334. NAVEO “DA POJE POP SRBSKI”
Kralj Dušan je 1333. godine prodao Dubrovčanima Ston i Pelješac a u povelji je ostalo zabilježeno, Ivan Božić predstavlja:
“Stefan Dušan je 1333. prodao Dubrovčanima prava na Ston i Pelješac, koje su još tanke niti vezivale za Srbiju. . . Sam Stefan Dušan je potvrdio ustupanje Pelješca i Stona u maju 1334 i tom prilikom u povelju koju je izdao Dubrovčanima uneo posebnu odredbu ‘da prebiva pop srbski i da poje u crkvah koje su u Stonu i Ratu’.”
(Akademik Ivan Božić knjizi ‘Istorija srpskog naroda’ (Druga knjiga, Doba borbi za očuvanje i obnovu države (1371-1537), Beograd, 1994, str 279)
STOJAN NOVAKOVIĆ 1913. KONSTATOVAO DA JE 1333. GODINE, SRPSKI = PRAVOSLAVNI
Stojan Novaković, srpski naučnik i političar, predśednik Vlade, predśednik Srpske akademije nauka, 1913. godine je napisao raspravu “Nekolika teža pitanja srpske istorije” i u njoj konstatovao da je već u Dušanovo vrijeme Srbin isto što i pravoslavac. Ovako piše:
“U jednom pismu Dušanovom od 1333. dolazi rečenica, u kojoj srpski već znači pravoslavni: ‘I ješte se zakleli kraljevstvu mi vlastele dubrovačci, da prebiva pop srpski i da poje u crkvi u Stonu i u Ratu (Miklosich, Monumenta serbica, 108)’.”
(Stojan Novaković, Iz srpske istorije, Nekolika teža pitanja srpske istorije, knjiga 63, Novi Sad, 1972, str 74)
Dakle, još prije 700 godina srbin i pravoslavac su bili sinonimi i to je tako ostalo vjekovima. I kroz čitavi 19. vijek postoje svjedočanstva učenih ljudi kao što su bili Čeh Holeček, Matija Ban, Jovan Sundečić, Aleksandar Giljferding… koji su izričito tvrdili da običan narod (99% populacije) smatra da su riječi srbin i pravoslavac – sinonimi.
No, elita – 1 odsto obrazovanih, iz političkih razloga se trudila da promijeni narodno shvatanje da je srbin konfesionalna odrednica. Elita je uvjeravala narod da je srbin zapravo oznaka za narodnost, što običnom narodu nije bilo lako za razumjeti. I dan danas, istraživanja pokazuju, više od 50 odsto Srba sebe vide kao Srbe – zato što pripadaju Srpskoj crkvi.
Srpska narodnost u Crnoj Gori izmišljena je nakon dolaska na Cetinje Njegoševog učitelja Sima Milutinovića Sarajlije.
Prezentovanje činjenica grize i kljuca u guslarsku mitomaniju.
“Elita je uvjeravala narod da je srbin zapravo oznaka za narodnost…” Zapravo za to mješanje konfesionlnosti (crkve/vjere) krivi su u dobroj mjeri i Turci. naime oni su podijelili žiteleje Otomenanske imperije na “crkvene narode” – “millete” To je lijepo objašnjeni u eseju Tko su Bošnjaci”? ” Narod je skupina osoba koje imaju zajedničko porijeklo, zajedničku i prepoznatljivu kulturu, zajedničke mitove i simbole, tradiciju i zajedničke zakone i običaje za članove. Dakle, osim zajedničkog porijekla kultura i tradicija je najvažniji kohezioni faktor svakoga naroda pa i Bošnjaka. Ovo je bitno naglasiti zbog činjenice da je kod Bošnjaka još uvijek jako kolektivno… Pročitaj više »
[…] Još 1333. god. za kralja Dušana Nemanjića riječ ”srbin” je značila – PRAVOSLAVAC, pročit… […]