Đe danas stanuje novofašizam

Piše: Aleksandar Radoman

1. U pivskim Dolima 7. juna 1943. godine pripadnici zloglasne SS divizije „Princ Eugen“ počinili su stravični masakr ubivši 522 civila, od kojih 109 đece. Bio je to širi zločinački poduhvat, počinjen u sklopu neprijateljske operacije Schwarz, tokom kojeg je u svega nekoliko dana samo u Pivi ubijeno oko 1290 civila i 549 đece…

Komanda na osnovu koje su izvršeni ovi zastrašujući zločini glasila je: „Vojska ima postupati protiv domaćeg stanovništva s brutalnom okrutnošću zbog njegove saradnje s banditima i onemogućiti mu svaku životnu mogućnost opstanka razaranjem i spaljivanjem kuća i sela, oduzimanjem izvora hrane i vode. Postupati s njima kao s banditima i komunistima. Strijeljati na licu mjesta, i nemati milosti ni prema đeci, ženama i starcima.“

Kako se to jasno vidi iz ove morbidne komande – Piva je za stratište izabrana kao žarište antifašističkoga, partizanskog pokreta otpora. I prije i nakon, a jednim dijelom i tokom same operacije Schwarz, četničke su snage djelovale u sadejstvu s nacističkim okupatorom. Iako se novočetnička istoriografija „vadi“ da je tokom operacije Schwarz Dražina vojska u Crnoj Gori bila razoružana, to četnicima nije smetalo da i dalje saslužuju nacistima.

Fotografije komandanta četničkog Trebinjskog korpusa Milorada Vidačića s komandantom 2. puka SS divizije „Princ Eugen“ pukovnikom Augustom Šmidhuberom (jednim od potpisnika zloglasne komande), uslikane nakon zločina u Dolima, svjedoče o idiličnoj saradnji četnika s nacistima.

Tih su junskih dana, nedaleko od Pive, u reonu Tjentišta četnici zaklali dr Sima Miloševića i pjesnika Ivana Gorana Kovačića. A samo pola godine nakon pokolja u Pivi nacističkim vojnicima srdačnu novogodišnju čestitku uputio je ondašnji mitropolit Beogradske patrijaršije u Crnoj Gori Joanikije Lipovac: „Vojnicima velikog njemačkog Rajha: Naročitu mi čast čini da mogu najslavnijoj vojsci svijeta iz svih vremena čestitati Novu godinu u ime svoje vlade i svoga naroda. Sretna vam Nova 1944. godina.“

I nije bilo to nikakvo čudo što osvjedočeni kolaboracionista Lipovac čestita vojsci koja je počinila pokolj u Pivi. O antifašističkom, partizanskom pokretu, naime, Lipovac je mislio isto što i komandanti SS divizije „Princ Eugen“, što svjedoče i ove njegove riječi:

„I malo im je što su izveli moralnu pustoš, već su 13. jula 1941. digli i krvavi ustanak koji je našemu narodu donio takve rane da ih ni decenije neće izliječiti. Tu su strijeljanja, paljevine, interniranja, zatvaranja po tamnicama, pustošenja, svađe i druga zla. Komunisti su uzročnici svega toga. Oni su ne samo iz zasjede napali na blage italijanske vojnike, već su ima neko vrijeme počeli pljačkati krvavo stečenu imovinu narodnu, ona naša mala sirotinjska imanja, pošteno stečena znojem i žuljevima.“

2. Beogradska patrijaršija kanonizovala je 2017. godine žrtve zločina u Pivi i 7. jun odredila za datum kad se slave Sveti novomučenici pivski. Ove je godine 7. jun na Dolima proslavljen kao crkveni praznik, a uz beśedu novoizabranog predśednika Milatovića i prateći obred, okupljenima se obratio i episkop Budimljansko-nikšićki Beogradske patrijaršije Metodije Ostojić.

Dolazak Milatovića na ovaj crkveni skup Metodije je vidio kao „znak da će se narod, posle osam decenija, okupiti i sabrati oko istinskih i pravih vrijednosti koje su se uvijek ovdje njegovale, čuvale i prenosile s koljena na koljeno, i koje su nam jedine pomogle da opstanemo u ovim dolovima punim krvi i kostiju nevinih mučenika.“

Metodije veličao Rusiju na parastosu četničkom vođi: Fascinacija zapadom donijela mnogo zla srpskom i ruskom narodu

Svega 40-ak dana kasnije Metodije Ostojić održao je parastos Draži Mihajloviću, komandantu četničkih trupa, onih istih što su u vrijeme pokolja u Pivi, aktivno kolaborirale s nacističkim okupatorom. Prisustvo parastosu Draži Mihajloviću prva šubara Nikšića objasnila je – u skladu s već prilično izanđalim modelom izigravanja vječite žrtve – svojim vjerskim pravima, kao da odavanje počasti ratnom zločincu ima bilo kakve veze s vjerom. Kao da je to pitanje vjerskih prava, a ne anticivilizacijski čin.

3. Beogradska patrijaršija je 1999. godine kanonizovala naci-fašističkoga kolaboracionistu Joanikija Lipovca, a 6 godina kasnije i presuđene ratne zločince, četničke koljače – popa Slobodana Šiljka i popa Milorada Vukojičića Macu. Parastosi Draži Mihailoviću i slavljenje drugih četničkih, profašističkih oficira, poput Pavla Đurišića danas su dio uobičajenoga rituala Beogradske patrijaršije.

Kad god neko iz krugova ideološki bliskih Beogradskoj patrijaršiji koja slavi ratne zločince i saveznike onih koji su počinili zločin u Pivi spomene pivsko stratište – čini zapravo novi sadistički zločin nad nevinim žrtvama fašističkoga terora. Jer ideologiju u čije je ime taj sablasni pokolj učinjen danas održavaju i promovišu iz svojih mračnih kelija – uz sasluženje nove „političke klase“, izmiljele iz njenih skuta, što će ovih dana treći put u tri godine dobiti priliku da upravlja Crnom Gorom – upravo klirici Beogradske patrijaršije, oni što u savremenoj putinovskoj Rusiji – baš kao što su njihovi duhovni preci to činili u Hitlerovoj Njemačkoj – vide „nadu za čitav slobodoljubivi svijet“.