DIO IV: Ko su profesionalci Dejana Vukšića?

Čitalac portala Aktuelno dostavio nam je četvrto otvoreno pismo upućeno direktoru Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Dejanu Vukšiću. Iz objektivnih razloga potpisan je kao ”PROFESIONALAC”, a puno ime i prezime je poznato našem uredništvu.

Njegovo četvrto pismo prenosimo u cjelosti:

Igor Vasiljević zvani ,,Blečka”

U aktivnostima koje sprovodi radi diskreditacije prethodnog menadžmenta, Dejan Vukšić se trudi da zaštiti „profesionalce“ koji mu dostavljaju „informacije“ o navodnim nelegalnim aktivnostima u ranijem periodu, tako što njih ne eksponira, već uzima izjave od službenika na koje mu oni ukažu i njih uvodi u proces kao svjedoke. Na taj način nastoji da sačuva „vjerne“ saradnike koje nagrađuje rukovodećim mjestima i unapređenjima, a nedužne službenike koji su prinuđeni da daju izjave žrtvuje i predstavlja kao špijune svojih kolega. Pravi Vukšićevi doušnici se u nekim slučajevima čak ne pominju ni u prijavi koju je dostavio SDT-u, ili je njihova uloga marginalna, tako da Policija i Tužilašto od njih neće uzeti ni izjave, iako su sve „informacije“ o navodnim zloupotrebama od njih potekle.

Iako vrlo podla, Vukšićiva namjera, kao ni njegovi pravi informatori, nijesu ostali nepoznanica iskusnim službenicima Agencije.

Jedan od „profesionalaca“ kojeg Vukšić svojski pokušava da zaštiti, osim Vučine Živkovića i Mihaila Martinovića, je i Igor Vasiljević, gle čuda – portir. I to opet vječiti portir.

Vasiljević je u Agenciju počeo prije tačno dvije decenije sa diplomom Srednje mašinske škole, i od tada je isključivo bio angažovan u Dežurani i Prijavnici. Prije nekoliko godina, kao i većina njegovih kolega Vukšićevih „profesionalaca“, „završio“ je neki od fakulteta u Srbiji, potrošivši na školovanje nekoliko vikenda i isto toliko hiljada eura. Iako je uredno priložio diplomu, radno mjesto (portira) nije promijenio jer u Agenciji ne postoji mjesto koje odgovara njegovim „kvalitetima“.

Nakon što je postao akademski građanin, Vasiljević je na sve načine pokušao da obezbijedi unapređenje, dodvoravajući se svim rukovodiocima u Agenciji, kojima je dostavljao „informacije“ za koje je mislio da ih interesuju. Špijao je sve i svakoga, ali njegove aktivnosti nijesu nailazile ni na kakvu reakciju, jer su informacije kojima je raspolagao bile na niovu kafanskih ogovaranja. Ipak, Vasiljević nije odustajao, već je bivao sve uporniji. Njegovo ponašanje prvo je postalo predmet internih šala, u kojima je nastao i njegov nadimak Blečka, a nakon toga žaljenja jer se kroz Agenciju proširilo ogovaranje da je „kolega sa prijavnice pukao“. Dodatan problem za Vasiljevića napravio je izvještaj psihologa sa obaveznog redovnog zdravstvenog pregleda, koji je potvrdio da kod njega postoje određene psihičke smetnje.

Omiljena oblast Vasiljevića bila je „špijanje“ kolega, u kojoj se inače pronađu svi „obavještajci“ koji ne uspiju da ostvare karijere po drugim linijama rada. Međutim, kao ni Vučina Živković, a za razliku od njihovog kolege i druga Mihaila Martinovića, nije uspio jer mu njegovi intelektualni kapaciteti i ograničen pristup kolegama (koji su se sklanjali od njega) nijesu omogućavali da dođe do iole ozbiljnijih informacija, tako da nije uspio da se kvalifikuje ni za saradnika Sektora za kontraobavještajnu zaštitu.

Pokušavao je Vasiljević da se dokaže i izvan Agencije, dostavljajući pojedinim funkcionerima tada vladajućeg DPS-a „informacije“ za koje je mislio da ih interesuju, uključujući i one o tadašnjem direktoru i rukovodiocima, ali ni tu nije imao uspjeha.

Međutim, dolaskom Vukšića, Vasiljević je konačno uspio da realizuje svoje pokušaje da nekome proda epohalne informacije kojima, po njegovom mišljenju, raspolaže. U tome je bio toliko iskren da je uspostavio prijateljski odnos sa Vukšićem, koji ga je za desetak dana dva puta unaprijedio, prvo na mjesto operativca u Danilovgradu, a zatim inspektora u Sektoru za kontraobavještajnu zaštitu sa zadatkom da kontraobavještajno pokrije ANB. U prevodu da prikuplja informacije o kolegama, posebno onim poslatim na odmor.

Dužnost u Danilovgradu Vasiljević je shvatio ozbiljno, te odmah krenuo da uspostavlja kontakte sa lokalnim funkcionerima iz DPS-a, sa kojima je inače bio blizak u dosadašnjem periodu, predstavljajući im se sada kao veliki funkcioner i načelnik, iako mjesto načelnika u Danilovgradu ne postoji.

Još ozbiljnije shvatio je značaj uloge špijanja kolega, ne mareći za to što su mu neki od njih prilično koristili u dosadašnjem radu. Vasiljević je u posao ušao samouvjereno, siguran u svoje kapacitete i iskustvo, u maniru iskusnog operativca. Odmah je počeo da „startuje“ od njega mnogo iskusnije operativce, posebno one koji su bili bliski saradnici bivših rukovodilaca, i to potpuno otvoreno, pokušavajući da ih vrbuje kako bi od njih dobio informacije.

Stručnost Vasiljevića i naivnost onoga ko je ovako osjetljiv zadatak dodijelio portiru sa ozbiljnom ,,dijagnozom”, postali su ovih dana glavna interna šala u Agenciji.