Ponosni grade moj,
Grade humora i satire, čuvenih pljevaljskih tamburaša, Vuka Bezarevića,vrijednih rudara, grade đe počiva Boško Buha, čuvenog manastira Sv. Trojice i Husein Pašine dzamije, grade Pljevaljske bitke..
Drevni grade moj, poznat po mnogo čemu. Svakako, poznat i po ne lijepim stvarima, počevši od Popa Mace Vukojičića, Popa Slobodana Šiljka, Čeka Dačevića…
U šta mi te to pretvaraju grade moj?
Da li to u zlikovcima vidite svoje heroje?
Da li djecu vaspitavate da idu njihovim stopama?
Da li ste zaboravili na vjekovni multietnički sklad gajen u našem gradu?
Evo osamnaesta godina kako ti se vraćam, kako svaki svoj slobodni trenutak letim tebi u zagrljaj.
Da li mi to sada siječete krila?
Kao praunuk crnogorskog perjanika a unuk junaka odlikovanog ordenom za hrabrost u NOB-u, osjetih moralnu obavezu da osudim skorašnja dešavanja u mom gradu.
Da li se to mirna pljevaljska čaršija pretvara u đavolju varoš?
Kako da objasnim svom sinu da ne možemo prošetati tvojim ulicama, u strahu od ‘vjernika’ sa kamenjem, flašama i śekirama spremnim da ‘brane’ moje od mene?
Do skoro mi se činjelo da te poznajem dobro grade moj. Da znam kako dišeš.
Očigledno sam bio u zabludi jer si počeo da se pretvaraš u nešto od čega bi se zasigurno stiđeli svi čuveni Pljevljaci.
Kako vam je to tuđe postalo sveto? Zašto gađate vaše sugrađane u policijskim uniformama koji časno obavljaju svoj posao.
Pomisliste li da i njih kući čekaju roditelji, žene i djeca?
Šta da im kažu kad tako ranjivi dođu pred njih? Da li ste vi to postali njihovi neprijatelji, pa im tako olako udarate na obraz? Udarate tim i na Državu koja vas hrani i brani. Flaše, śekire i kamanje nijesu oružje za političke obračune.
Urazumite se moji sugrađani, ostavite se tuđjih interesa, budite mudri kao što su Pljevljaci vjekovima bili. Ne udarajte na temelje našeg grada protkanog raznim kulturama.
U njemu ima i treba da bude mjesta za sve dobre ljude. Pa i za vas. Ali umjesto kamenja, śekira i flaša uzmite olovke, knjige i borite se za istinu.
Ali onako kako se u Pljevljima oduvijek radilo, tolerantno prema svima. Ružnu sliku šaljete ljudima koji Pljevlja drugačije pamte.
Ja ću te uvijek pamtiti kao miran i spokojan grad, voljan da prihavati drugačijeg.
Trenutno nijesi ponosit, tužni grade moj!
Piše: Zoran Marković