Piše: Edin Smailović (balkans.aljazeera.net)
Ne postoji nijedna država na svijetu, koja bi kao Crna Gora, uspjela da od svoje svijetle tradicije napravi jedno veliko ništa. Juče je bio 13.jul, Dan državnosti Crne Gore. I ovaj praznik se odnosi na dva datuma iz crnogorske istorije: onaj iz 1878. godine kada je Crna Gora priznata kao nezavisna država i na onaj iz 1941. godine kada se desio ustanak naroda Crne Gore protiv okupatora.
Kada je u pitanju 13. jul 1941. godine Crna Gora ima razloga da bude ponosna. Razlozi za ustanak su svakako bili kompleksni i danas preko 80 godina kasnije zaslužuju i dalje pomna istorijska istraživanja.
Ali, nema sumnje, da se radi o najsvjetlijem trenutku u modernoj istoriji Crne Gore.
Jer, dok su druge višemilionske nacije u okupiranoj Evropi mudro podnosile okupaciju narod jedne male i siromašne zemlje odlučio se na ustanak i to bez ikakvih resursa.
Ustanak je oduševio sve antifašiste u svijetu i toliko odjeknuo da je o ovom ustanku pisao i Žan Pol Sartr.
A onda, kako se crnogorsko društvo krajem osamdesetih počelo raspadati u nacionalizmu i materijalnoj bijedi, polako su nestajale sve tekovine 13. jula. Da se razumijemo, tu mislim i na sve ono što je u Crnoj Gori stvoreno dok se nalazila u sastavu socijalističke Jugoslavije.
Polako, ali sigurno, zavladale su neke druge opcije kojima su tekovine antifašizma daleke.
Ali ono što je zanimljivo jeste da se nijedna vlast nije odricala 13. jula. I onda dok je Crna Gora jurišala na Dubrovnik, i onda kada je aktivno pomagala razaranje Bosne i Hercegovine, tadašnja vlast na čelu s predsjednikom redovno bi obilježavala 13. jul, dan ustanka protiv fašističkog okupatora.
To što su u tom periodu u Crnoj Gori ubijani i premlaćivani ljudi koji su bili druge vjere, nacije ili političkog stava, tadašnja vlast nije vidjela kao odstupanja od tradicije 13. jula.
Vrijednosni sistem zemlje
Nezavisna Crna Gora je takođe nastavila tradiciju obilježavanja ovog datuma, držeći ga, pored 21. maja Dana nezavisnosti, temeljem identiteta i vrijednosnog sistema zemlje.
Koliko su bili uspješni u tome dovoljno govori današnje tužno stanje crnogorskog društva.
Proizvođenje brutalnih socijalnih razlika u ovom periodu dalo je vjetar u leđa svim društvenim devijacijama u današnjoj Crnoj Gori. Držim da je to bilo najveće odstupanje od tradicija 13. jula za koje su odgovorni oni koji su bili na vlasti u periodu od 2006. do 2020. godine.
Kada su u pitanju posljednje tri godine tu imamo situaciju da ovaj datum obilježavaju oni koji po službenoj dužnosti to moraju raditi, a sa tim datumom imaju veze koliko i sa Danom državnosti Tonge ili Naurua.
Jednostavno, njima su vrijednosti 13. jula ne samo daleko, već ih drže i za uzrok nesreće u crnogorskom društvu. Ravnopravnost ljudi bez obzira na vjeru, naciju i pol su većini u okviru današnje vladajuće klase u Crnoj Gori neprihvatljivi. Za tu “nesreću” koja je snašla Crnu Goru drže odgovornim najviše bezbožni komunizam koji je te “nazadne” ideje usadio u crnogorsko društvo.
Dakle, kada je u pitanju 13. jul u današnjoj Crnoj Gori, samo trebamo biti brutalno iskreni. Ništa, ama baš ništa u današnjoj Crnoj Gori od ideala tog vremena nije ostalo. To je datum koji se prosto niko ne usudi ukinuti, uostalom jako zgodan da slažemo sebe da smo bolji nego što uistinu jesmo. Uz to, obično se degustira dobra hrana, sretnu se prijatelji i drugovi, lijepo se proćaska.
I to je nažalost istina o ovom najsvjetlijem datumu naše savremene istorije. A istina nam je potrebna, jer jedino nam ona garantuje povratak na staze stare slave.
Doprinos istini, svjesno ili nesvjesno, prije dva dana, dao je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović u obraćanju povodom 28 godina od genocida u Srebrenici.
Na iznenađenje mnogih, predsjednik je bez uvijanja upotrijebio termin genocid i saopštio istinu narodu Crne Gore. A ne zaboravimo najvažnije, protiviti se zločinu i reći istinu su najveće tekovine antifašizma.
Nama je ona prijeko potrebna kako bismo zaustavili lavinu koja ubrzano potapa ovo društvo.
Samo istina može nas vratiti pravim vrijednostima.
I onda će 13. jul i njegovo obilježavanje opet imati smisla.
Srećan nam 13. jul.