Povodom jučerašnjeg istupa poslanika Pokreta Evropa sad Darka Dragovića, da poslanik DPS – a Oskar Huter ne može imati istu emociju prema borbi predaka za slobodu Crne Gore, kao autohtoni Crnogorci poput njega, Slavena Radunovića iz Nove srpske demokratije ili Borisa Mugoše iz Socijaldemokratske Crne Gore reagovali su istaknuti intelektualci i profesori sa FCJK Adnan Čirgić, Aleksandar Radoman i Boban Batrićević.
Njihovo saopštenje prenosimo integralno:
Crnogorska javnost svakodnevno svjedoči da u jednome dijelu Pokreta Evropa sad stanuju političari fašističkih svjetonazora čija se ideologija ne razlikuje od platforme koju zastupa Vučićev vojvoda Mandić. Iako je današnji politički diskurs u Crnoj Gori sve naličniji onome s početka 90-ih godina minuloga vijeka, današnja je politička scena po mnogo čemu gadnija od one iz 90-ih.
Skupština Crne Gore čak je i 90-ih godina bila mjesto đe se vodilo računa o kultu riječi, đe su se utrkivali u retoričkim sposobnostima i poznavanju istorijskih prilika ondašnji predstavnici tabora koje je dijelio ideološki jaz, poput recimo Novaka Kilibarde i Radoslava Rotkovića. Za razliku od toga ambijenta, današnju Skupštinu pune i takvi koje nekad ne bi moglo zapasti da se za riječ jave ni u odboru kakve mjesne zajednice.
Potonji šovinistički nastup poslanika PES-a Dragovića koji je demonstrirao zadrigli nacionalizam i kulturrasizam negirajući pravo uvaženome poslaniku Huteru da ravnopravno učestvuje u političkome životu Crne Gore morao bi biti crveni alarm za cjelokupno crnogorsko društvo, a posebno za partiju koja je sebe okitila imenom Evropa sad i koja, kako se često šepure, zastupa interese građanske Crne Gore i teži njezinoj evropskoj budućnosti.
Iako takvo ponašanje ne iznenađuje od bivšega kadra Prave Crne Gore, utemeljene na četništvu i kleronacionalizmu, njegov fašistički napad histerije ne smije se otćutati, a od pokreta Evropa sad treba tražiti da se izjasni jesu li Dragovićevi stavovi ujedno i stavovi njegove partije i, ako nijesu, kakav će stav taj pokret zauzeti prema nedopustivome nastupu svoga poslanika.
Oskar Huter jedan je od rijetkih koji hrabro i jasno zastupa crnogorske nacionalne interese i koji bi po svemu mogao biti uzor anemičnoj i umrtvljenoj crnogorskoj opoziji ali i uzor svim poslanicima kako se odnositi prema državi i njenim nacionalnim interesima. A da je to što je i ko je bio đed kojega političara sasvim irelevantno za današnju ideološku pripadnost njihovih potomaka najbolje svjedoče političari koji danas promovišu bjelaško-četničku ideologiju uprkos tome što su im đedovi upravo od te ideologije stradali.
Ponašanje Dragovića i njegovih istomišljenika koji uvaženome Oskaru Huteru zbog prezimena namjenjuju status građanina drugoga reda suprotno je crnogorskoj tradiciji, na koju se lažno upravo takvi pozivaju. Kako im je drago pozivati se na dinastiju Petrović, podśećamo ih da su upravo Petrovići neke od ključnih funkcija i položaja u svojoj državi povjeravali ljudima čije je porijeklo bilo izvan Crne Gore. Mora da su znali da se na lojalnost i posvećenost takvih može računati i više i tvrđe no na nebrojene ambiciozne “autohtone patriote” čiji su cjenovnik poznavali crnogorski neprijatelji – bez obzira đe su u raznim periodima stolovali. Da ni danas nije bitno drugačije svjedoči nam upravo Oskar Huter svojom privrženošću crnogorskim nacionalnim vrijednostima ali i gicanje koje njegova pojava izaziva kod izdajnika tih nacionalnih interesa u drugome političkom taboru.
Kad bi pravila, o dozvoljenom patriotizmu, koji juče ustanoviše poslanici Radunović i Dragović, primjenivali, a mjereći jihovu tamnoputost, oni ne bi stekli neki exsluzivitet, čak bi se stekli neki zaključci da su im babe tajno zgriješile.
Rođena ”tamnoputost” je manje bitna od STEČENOG CRNOG OBRAZA. Ovi ”PATRIOTE” ne zaslžuju ni PREZIR, jer da bi nekog prezreo znači da si nekad i mislio o njemu, a ova ništavila nebi ni zgazio jer bi se plašio da ti nečist nebi prijenula za cipele.